Na poziv domaćeg župnika vlč. Ivice Horvata, koji ujedno vrši i službu policijskog kapelana Policijske kapelanije „Sveti Franjo Asiški“ za područje Policijske uprave međimurske, koncelebrirano misno slavlje s početkom predvodio je duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu vlč. Luka Premelč u zajedništvu s domaćim župnikom i preč. Matijom Pavlakovićem, rektorom šalatskog sjemeništa.

Na početku propovijedi vlč. Premelč podsjetio je na drevni običaj da se na petu korizmenu nedjelju, koja još nosi naziv Gluha nedjelja, ljubičastim platnom pokrivaju križevi i slike po crkvama. Naglasio je da „takva ‘odsutnost’ lika Sina Božjega u ovo posljednje vrijeme korizme ima višeslojnu simboliku. Jedna od tih je suobličavanje Kristu u njegovoj ‘osamljenosti’ pred i za vrijeme muke, koja će svoj vrhunac doseći na križu, kada će Spasitelj zavapiti: ‘Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio’, dok će ljudska bezočnost izokrenuti Isusov vapaj u rugalicu: ‘Ovaj zove Iliju“ (Eloi – Elias)’“, istaknuo je.

Tumačeći nadalje drugu simboliku spomenuo je Veliki petak kada se u bogoslužju Muke Gospodnje „skida pokornička koprena, a svećenik pokazuje Kristov lik uz riječi: ‘Evo drvo križa na kojem je visio Spasitelj. Dođite, poklonimo se’, pa je pozvao okupljene vjernike da, dok budu prilazili križu na poklon, stave pred Raspetoga molitvu: ‘Oprosti meni grješniku Ljubavi neiscrpna koju sam toliko puta svojim grijesima ranio i zatajio’“, istaknuo je.

Osvrćući se na liturgijska čitanja predzadnje korizmene nedjelje poručio je da „čuda koja je Isus izvodio, kao i ovo vezano uz uskrsnuće prijatelja Lazara, su činjenice, ali čuda nisu ta koja daju stamenu vjeru. Vjernost u kušnji i križu jest izvor stamene vjere za svakoga od nas. Isus i prijatelja kojega je ljubio ostavlja četiri dana u tami groba. Pa ako se i nama čini da ostajemo i četiri i četrnaest godina u tami, ne bojmo se ako smo usmjereni prema Kristu – svjetlu. Svjetlo Uskrsa zasjat će nam tada još sjajnije“, zaključio je duhovnik sjemeništaraca vlč. Premelč.

Sjemeništarci su ministrirali, a o svom duhovnom pozivu te radosti življenja u Sjemeništu svjedočili su Karlo Čondić iz Župe Gospe od brze pomoći iz Slavonskog Broda (Đakovačko-osječka nadbiskupija) te Mislav Palić iz župe Rođenja Blažene Djevice Marije iz zagrebačke Granešine (Zagrebačka nadbiskupija). Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor domaćina potpomognut glasovima sjemeništaraca i okupljenog mnoštva.

Na kraju misnog slavlja okupljenima se prigodnom zahvalom obratio domaći sjemeništarac Fran Kuharić, a potom je vlč. Horvat zahvalio sjemeništarcima na dolasku, predslavitelju na upućenoj propovijedi, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Varaždinskoj biskupiji, tako i u čitavoj Hrvatskoj. Također, župnik je zahvalio župljanima na prikupljenim živežnim namirnica za šalatsko sjemenište koje su sjemeništarci kasnije ponijeli za Zagreb. Po završetku ručka, kojeg je organizirala obitelj Kuharić u Društvenom domu u Beletincu, i nakon izmjene prigodnih darova, odgojitelji i sjemeništarci vratili su se u Zagreb.

Nakon održanih nedjeljnih korizmenih hodočašća u Vivodinu, Veliku Goricu, Bistru i Karlovac-Dubovac, a tijekom trajanja pokorničkog vremena unutar crkvene godine, sjemeništarci i odgojitelji sa zagrebačke Šalate planiraju još hodočastiti na Cvjetnicu u Gornju Stubicu te kroz ta hodočašća pobliže upoznati i jedan stari liturgijski običaj koji ima svoje korijene u prvim kršćanskim stoljećima: missa stationalis, tj.  rimsko bogoslužje postaja – stacija, izvijestili su iz Sjemeništa.