Kardinal Puljić predvodio misu za pokojne nad/biskupe, svećenike, redovnike i redovnice
Misa na Dušni dan u sarajevskoj katedrali. Foto: KTA
Sarajevo (IKA/KTA )
U petak, 2. studenoga u večernjim satima, na Spomen svih vjernih mrtvih vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić, uz koncelebraciju četvorice svećenika i asistenciju đakona te uz sudjelovanje redovnica, bogoslova i drugih vjernika, u sarajevskoj katedrali Srca Isusova predvodio je euharistijsko slavlje za pokojne biskupe, svećenike, redovnike i redovnice koji su djelovali na području Vrhbosanske nadbiskupije.
Na početku prigodne propovijedi kardinal Puljić podsjetio je da vjeroučenici na vjeronauku, između ostalog, uče tri posljednje stvari: smrt, sud i raj ili pakao. Pojasnio je da Dušni dan, kada se spominju svih vjernih mrtvih, nije dan smrti nego dan života jer kao putnici na zemlji mole za one koji su u životu vječnom odnosno za duše u čistilištu. Kazao je da je raj vječna sreća i to sreća u skladu s onim što napisa apostol Pavao: „Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u srce čovječje nije unišlo, to je pripravio Bog onima, koji ga ljube“ (1 Kor 2,9). Rekao je i da je pakao mjesto muka gdje će, prema Isusovim riječima, „biti plač i škrgut zubi“. Pojasnio je da onima u raju nije potrebna molitva onih koji žive na zemlji te da onima u paklu ne mogu pomoći svojom molitvom. „Ali onim dušama, koje prolaze vrijeme čišćenja, možemo pomoći“, kazao je kardinal Puljić te zapitao, u čemu se sastoji to čišćenje? Kazao je da to nije jednostavno protumačiti ljudskim riječima te da ulaze u tajnu u skladu s Isusovim riječima: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“ (Iv 14,23).
Kardinal Puljić potom je rekao da su kao ljudi premalo svjesni veličine Božje ljubavi prema čovjeku pa prigodom kajanja premalo shvaćaju da je grijeh odbacivanje i prijezir ljubavi. Istaknuo je da čovjek u svom životu trajno otkriva veličinu Božje ljubavi te da se čišćenje sastoji u tome da čovjek prihvati Božju ljubav pa oni, koji su prešli na onaj svijet, moraju proći kroz to čišćenje kako bi se otvorili Božjoj ljubavi jer na zemlji ne daju dovoljno mjesta Božjoj ljubavi nego često prevlada sebičnost i uskogrudnost. „Za ono što nismo dovoljno okajali, moramo proći kroz to čišćenje. To je na svoj način muka, trpljenje i kušnja, ali jedno je sigurno: nada postoji da će ipak jednom zakoračiti u zagrljaj Božje ljubavi. Zato, kad mi molimo za te duše, molimo da milosrđe Božje bude što veće, da što brže prođu čišćenje… Sigurno je da duše u čistilištu našom molitvom, pokorom i žrtvom dobivaju to bogatstvo milosrđa da se otvore Božjoj ljubavi. Tek kad se potpuno otvore Božjoj ljubavi, postaju sposobni za vječnu sreću“, kazao je kardinal Puljić ističući da vjernici, moleći za duše u čistilištu, i sami imaju mogućnost da im ta ljubav bude uzvraćena nakon što duše iz čistilišta dođu u raj odnosno u vječni zagrljaj Božje ljubavi. Potaknuo je okupljene da što više mole za duše u čistilištu te da se i na taj način sve više otvaraju Božjoj ljubavi kako bi i sami što manje morali proći čistilišta i što prije došli u raj.
Kod groba pokojnih nadbiskupa: mons. Smiljana Franje Čekade, mons. Marka Alaupovića i mons. Marka Jozinovića izmoljeno je nakon mise opijelo za pokojne nad/biskupe, svećenike, redovnike i redovnice.
Na misi je pjevao Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.