Naime, nakon što je vlč. Rajković hitno morao otići u bolnicu, župna zajednica u Švici prihvatila je poticaj mons. dr. Milana Šimunovića da se svaki dan, od 5. do 9. studenoga, okuplja na molitvu u tjednu predviđene župnikove operacije srca. Mons. Šimunović načinio je jednotjedni program, koji je, kako su sami vjernici doživjeli, prerastao u duhovnu obnovu te župe. Katehetsko-molitveni susret sastojao se od tri dijela – kateheze na temelju enciklike sv. Ivana Pavla II. “Spasonosno trpljenje”, molitve u kojoj je sudjelovalo više predvoditelja, te mise. Osim molitve za zdravlje i uspješan ishod operacije župnika Rajkovića, željelo se vjernicima posvijestiti važnost kršćanskoga shvaćanja patnje te ih, poglavito u ovoj biskupijskoj pastoralnoj Godini duhovnih zvanja, jače senzibilizirati za skrb za svoje svećenike, starije i bolesne, kao i potaknuti na žarču molitvu za nova duhovna zvanja, veoma potrebna ovoj biskupiji. Te je misli, uz izraze radosne dobrodošlice, u pozdravu biskupu Križiću prije misnoga slavlja istaknuo kompoljski župnik don Anđelko Kaćunko, koji se u koordinaciji s otočkim dekanom mons. Tomislavom Šporčićem privremeno skrbi za redovito pastoralno funkcioniranje župe Švica, a pomaže mu mons. Šimunović. Istaknuo je također radost što su se na molitvu svaki dan odazivali i vjernici susjednih župa.

U pozdravu na početku euharistijskoga slavlja – u kojem su osim dvojice spomenutih svećenika koncelebrirali također kancelar i biskupov tajnik vlč. Mišel Grgurić, župnik Krasna i Kutereva te čuvar svetišta Gospe Krasnarske vlč. Stipe Zeba, i duhovnik slabovidnih osoba don Jure Ladišić – biskup Križić izrazio je radost što može i u tim, za župu posebnim okolnostima, predvoditi misno slavlje sada prvi put, premda je to bilo planirano za 14. listopada, ali se vlč. Mile sve slabije osjećao pa je biskupov posjet odgođen, a zamijenio ga je kancelar vlč. Mišel. Jer misa, naglasio je biskup, uvijek je slavlje i donosi milosti svima koji trpe i koje, slikovito rečeno, „stavljamo na oltar“.

U prigodnoj propovijedi, na temelju misnih čitanja dotičnoga dana, mons. Križić je posvijestio da primjerom pastira koji traži izgubljenu ovcu, kao i žene koja traži izgubljenu drahmu, Isus pokazuje pravo lice Božje, Njegovu dobrotu i milosrđe prema najjadnijima. A to je poziv svima da otkrijemo takvo Božje lice i da ga oponašamo u odnosu prema slabima i grešnima. Zapravo, bez spoznaje takvoga Božjeg lica nije niti moguće imati veće povjerenje i pouzdanje u Boga, pojasnio je.

Ta prispodoba, kao i mnoge druge, pokazuje koliko Bog ima razumijevanja prema slabima, umornima, ljudima koji trpe. Pokazuje nam da patnja ima svoj smisao i svoju vrijednost, istaknuo je biskup. “Nije patnja uvijek prokletstvo. Neka velika duhovna iskustva ne mogu se dobiti drugim putem nego kroz patnju. I Biblija nam mnogo govori o tome kako patnja ima moć da nam otvori oči, da upoznamo mnoge uzvišene stvarnosti koje ne bismo upoznali ni na koji drugi način. Zato u Svetom pismu nalazimo mnogo osoba koje Bogu zahvaljuju za patnju koju su proživjele jer im je donijela mnoga dobra. To se najčešće upozna tek poslije”, rekao je mons. Križić.

Dodao je kako se kroz cijelu povijest spasenja jasno vidi da su ljudi imali najjače susrete s Bogom baš u patnji, tako da su se mnogi obratili i Boga upoznali upravo u patnji!

Biskup je naglasio da nigdje čovjeku Bog nije bliže nego u patnji, koliko god nam to izgledalo čudno i teško razumljivo, te je veoma važno znati strpljivo i s ljubavlju prema Bogu nositi svoju patnju! Jer nema ništa veće od toga što bismo Bogu mogli prikazati, niti ništa posvećuje osobu tako kao strpljiva i s ljubavlju prema Bogu nošena patnja.

Stoga su nam, rekao je na koncu biskup, “veoma dragocjene osobe koje nose teške patnje, a nisu izgubile ljubav i pouzdanje u Boga. Te osobe su istinska dragocjenost Crkve. Te osobe Crkvu posvećuju, po njima nam dolazi obilje Božjeg blagoslova i milosti”. Mons. Križić homiliju je zaključio molitvom Gospodinu „da nam naše patnje budu na posvećenje te da i mi svojim patnjama pridonesemo onome ‘što nedostaje’ Isusovu mističnom tijelu, Crkvi“.

Na koncu misnoga slavlja mons. Šimunović je vjernicima prenio informaciju o trenutačnom župnikovu stanju te sve potaknuo na nastavak molitve i za njegovo ozdravljenje i za duhovna zvanja. Izrekao je također pohvalu vjeroučiteljima Draženi i Berislavu te svima koji su aktivnije sudjelovali u molitvenom programu, posebno “mežnarici” Hani Marinić i pjevačima te članovima molitvene zajednice, kao i onima koji su pomogli da u molitvi svaki dan sudjeluju i školska djeca, s kojom se biskup na koncu rado fotografirao.