Susret je započeo u Metodovoj dvorani pjesmama „Zdravo, zvijezdo mora“ te „Zdravo budi slavna Djevo“, koje je izveo zbor Bogoslovnog sjemeništa, pod vodstvom cantus magistera Brune Diklića.Uvodni pozdrav uputio je rektor Bogoslovnog sjemeništa dr. Stjepan Radić.Izrazio je dobrodošlicu svim roditeljima i ostalim članovima obitelji te na poseban način radost što su se okupili u velikom broju. Uz gotovo sve roditelje, tu su bili i braća i sestre bogoslova. Posebno je pozdravio one roditelje koji su prvi put na susretu, kao i roditelje đakona, kojima je ovo posljednji susret. U govoru rektor je naglasio kako je obitelj kućna Crkva. U toj kućnoj Crkvi važna je uloga roditelja koji preuzimaju teret, ali i ljepotu odgoja i podizanja djece. „Ljepota je tim veća, ako se netko od njih, kao vaši sinovi dragi roditelji, odluče za svećenički poziv“, istaknuo je rektor, podsjetivši na potrebu povezanosti obitelji i bogoslova. Ta, kako ju je nazvao, zdrava povezanost, važna je za život bogoslova, ali kasnije i svećenika. Upravo su roditelji oni koji su pozvani biti trajno utočište i potpora svojemu sinu, bogoslovu te kasnije svećeniku.

Prigodno izlaganje pod naslovom „Živjeti vjeru u svjetlu suvremenih izazova“, izrekao je vicerektor Bogoslovnog sjemeništa vlč. Krešimir Čutura.Izlaganje je započeo počecima biblijskog govora o čovjeku, pri čemu već tamo čovjek doživljava pad, ali i Božju intervenciju. U tom smislu, Stari zavjet je u cjelini priprava za Kristov dolazak. U svojem božanskom promislu, Bog je taj dolazak pripravljao u zajedništvu s onima koji su svoj život od početaka predavali njemu, kao Blažena Djevica Marija, djevojka koja je napustila svoje snove odvažujući se za nešto više, bolje… Ona nije očekivala roditi Sina Božjega. Međutim ono na što je potpuno bila spremna jest čuti volju Božju. Bog uvijek može daleko više nego što mi shvaćamo, samo je potrebno otvoriti se. Marija je osoba vjere koja hoda kroz život s puno zrelosti u vjeri. U drugom dijelu izlaganja vicerektor se osvrnuo na Božju intervenciju u svijetu danas. Identitet kršćanina ostvaruje se u poslanju koje mu Bog povjerava. Bog je posinio čovjeka kakav god on bio. Bog ne uništava čovjeka, nego ga zahvaća i preobražava. On po nama, ljudima, posvećuje ovaj svijet, bez obzira na naše slabosti, zaključio je vicerektor Čutura.Poslije izlaganja bogoslovski zbor izveo je skladbu Evo me Bože. Uslijedila je prigoda za ispovijed te misno slavlje, koje je u đakovačkoj katedrali predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. U koncelebraciji su, uz poglavare Bogoslovnog sjemeništa, bili i vlč. Marinko Stantić, župnik župe Marije Majke Crkve u Subotici te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković. Tijekom misnog slavlje nadbiskup je među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata primio bogoslove treće godine Dušana Balaževića (župa Marije Majke Crkve, Subotica) i Bernarda Prelčeca (župa Bezgrešnog začeća BDM, Valpovo).Propovijed je nadbiskup započeo Isusovim oproštajnim govorom apostolima. Međutim, taj oproštaj je plodonosan: on im naviješta dolazak Duha Svetoga. Uloga Duha Svetoga je da bude Branitelj, da ih podsjeća na sve što im je On govorio i činio. Upravo u toj perspektivi trebamo i mi gledati ulogu Duha Svetoga: Branitelj koji u nama pali oganj žudnje za Bogom i čini našu vjeru djelatnom po primjeru samog Isusa, rekao je mons. Hranić.

Upravo nam današnje evanđelje, nastavio je nadbiskup, pokazuje da kršćanstvo nije nikakva filozofija, nego upućuje na životnu dimenziju vjere. Otac i Sin po Duhu Svetom u nama čine svoje boravište, Hram i bivaju tako životvorni. Zbog toga, nismo više samo zemaljski, nego nam je pogled usmjeren na božansko. Duh Sveti nas tako dublje uvodi u Istinu koja oslobađa. Sposobnost i snagu za davanje pravih, istinskih odgovora na pitanja koja su danas aktualna u Crkvi dolazi upravo od Duha Svetoga. Kao što je Isus okupio dvanaestoricu, tako je i Duh Sveti danas okupio Crkvu i sve nas i u ovom euharistijskom slavlju, pojasnio je.

Nadbiskup se osvrnuo i na slavlje primanja među kandidate za sv. redove dvojice bogoslova. U osobnom obraćanju njima dvojici naglasio je da je to završni vid primanja službi neposredno pred sv. redove đakonata i prezbiterata i da sami kandidati utoliko budu svjesni ozbiljnosti i zahtjevnosti poziva na koju su se odazvali. Crkva ih treba kao zrele i odgovorne osobe te produhovljene svećenike te trebaju trajno rasti u tom nastojanju.Nakon mise bogoslovi i njihovi gosti, zajedno s poglavarima, ostali su u druženju za bratskim stolom. U nastavku neformalnog i osobnog druženja, nadbiskup Hranić je u pratnji rektora Radića primio u osobnu audijenciju đakone tj. ovogodišnje ređenike za prezbiterat i njihove roditelje.