Završio je Papin put u Mozambik, Madagaskar i Mauricijus i nakon tih dana ostali su utisci, radosna lica djece, žena i muškaraca koji su pratili papu Franju prašnjavim i blatnim putovima Maputa i Antananariva i koji su organizirali prekrasne liturgije koje su se slavile u te tri zemlje. Radost koju su izrazili unatoč teškoćama i oskudnim uvjetima u kojima su mnogi od njih prisiljeni živjeti, sve nas može poučiti. Uči nas da za procjenu blagostanja jednog naroda nisu dovoljne mjere vezane samo uz gospodarske podatke, nego uz vjeru, prijateljstvo, odnose, obitelj, solidarnost, radost u malim stvarima i raspoloživost vlastitog darivanja, koji nikada neće biti predmet statistike, napisao je u osvrtu na putovanje glavni urednik programa Radio Vatikana Andrea Tornielli.

Najdirljiviji trenutak cijelog pohoda, bez sumnje, bio je susret s 8000 djece u Akamasoi, u mjestu gdje je prije bilo veliko odlagalište smeća, a gdje su sada male dostojanstvene kuće, škole i mjesta za odmor. To djelo koje je prije tridesetak godina započeo o. Pedro Opeka jedno je od mnogih skrivenih blaga Katoličke Crkve u svijetu. To djelo utjelovljuje kršćansku nadu. Zahvaljujući zalaganju tog misionara, tisuće su obitelji našle posao i dostojanstvo, i tisuće je djece dobilo krov nad glavom, hranu i mogućnost školovanja. Svečana dobrodošlica koju su djeca u Akamasoi izrazila Papi, hrana je za dušu. Koliko je takvih poput o. Pedra u Africi, Aziji, u Latinskoj Americi, no i na najtežim periferijama Zapada, istaknuo je Tornielli.

Promatrajući lica te djece, sretne zato što su u svojoj kući ugostili čovjeka obučenog u bijelo, koji je došao iz Rima, susrećemo se s najdubljom biti Crkve i njezinim poslanjem: naviještati evanđelje i promicati ljudsko dostojanstvo. Evangelizirati izabirući blizinu s najslabijima i odbačenima. Evangelizirati svjedočeći prisutnost Boga koji je odlučio živjeti i ostati uvijek među svojim narodom, kao što je rekao papa Franjo u Akamasoi. Tih je dana Papa više puta apelirao na svećenike, redovnike i redovnice da ponovno zapale vatru istinskoga misionarskog duha koji se ne može ne obazirati na one koji trpe, napisao je Tornielli.

Papa Franjo također je pozvao da uvjete siromašnih ne smatramo nepromjenjivom činjenicom. Nemojte nikada odustati pred štetnim učincima siromaštva, nemojte nikada popustiti iskušenjima laganog života i nemojte se nikada povući u sebe, rekao je Papa. Druga zajednička nit koja je povezala događaje putovanja bio je poziv na odgovornost vlada, političkih vlasti i društva, kako bi se tražili novi putovi razvoja. Inovativni putovi koji mogu dovesti u pitanje sadašnji gospodarsko-financijski model, čineći narode protagonistima izgradnje pravednije i solidarnije budućnosti, s više poštovanja dostojanstva ljudskog života, kultura i tradicija, s više poštovanja prema stvorenom koje nam je dano kako bismo ga prenijeli svojoj djeci, a ne da ga opljačkamo. To su bile poruke izgovorene u Africi i za Afriku, ali upravljene i svima nama, zaključio je Tornielli.