U jednoj obitelji otac i kćerka žive od 700 kuna očeve mirovine, snalazeći se na različite načine da prežive. Radosni zbog biskupova pohoda ispripovjedili su mu svoju životnu situaciju, osvrnuvši se na malu mirovinu od koje žive. Kćer je s osobitom radošću biskupu predstavila svoje rukotvorine, različite boce i slike koje ukrašava i na taj način ispunjava večernje sate. Spomenula mu je kako se rado bavi kućanskim poslovima, uređuje i održava vrt. Biskup ih je ohrabrio da ne klonu usred životnih nevolja, nego da u međusobnoj povezanosti jedno drugom nose križeve. Uručio im je novčanu pomoć, a Caritas Požeške biskupije paket različitih kućanskih namirnica.

Biskup se potom uputio jednoj umirovljenici koja ga je dočekala s osobitom radošću, istaknuvši kako ga vrlo rado susretne na ulici, a osobito u požeškoj Katedrali na liturgijskim slavljima koje predvodi. U ugodnom razgovoru umirovljenica je biskupu rekla kako se sa svojim životnim poteškoćama uvijek nastoji hrabro nositi s čvrstom vjerom u Boga njegujući molitveni život, rekavši kako je u starosti najteža usamljenost. No, posvjedočila je kako nikad nije sama jer vjeruje da su Isus Krist i Blažena Djevica Marija uvijek s njom. Opisala mu je određene crtice i ljude iz bliže požeške povijesti, predstavila svoje najbliže te mu zahvalila za sve ono što je od uspostave Požeške biskupije učinio u gradu Požegi. Istaknula je lijepe odnose koje je njegovala s požeškim župnicima u Župi sv. Terezije Avilske te Caritasove volontere koji su joj uvijek bili na raspolaganju. Biskup joj je zahvalio za njezino molitveno služenje i podršku Požeškoj biskupiji kao i za sudjelovanje na liturgijskim slavljima u požeškoj Katedrali. Uručio joj je novčanu pomoć, a Caritas prigodni dar kućanskih potrepština i namirnica.