Na početku susreta Papa se pomolio u tišini za više od 18 000 osoba koje su toga 11. ožujka i u narednim danima i godinama izgubili život u trima tragedijama. „Neka nas ova molitva ujedini i ulije nam hrabrosti da gledamo u budućnost s nadom“, pozvao je Papa. Susret, na kojem se okupilo više od 800 žrtava triju katastrofa, je održan u Bellesalle Hanzomon, kongresnom centru glavnoga grada Japana. Na susretu su svoja potresna svjedočanstva iznijeli Toshiro Kato, ravnateljica katoličkog dječjeg vrtića u Miyaku, gradu pogođenom najvećim valovima u tsunamiju, zatim Matsuki Kamoshita, koja je u vrijeme nuklearne havarije u Fukushimi imala 8 godina te budistički svećenik Tokuun Tanaka.

Foto: Vatican Media

Papa Franjo zahvalio se u svome govoru mjesnim vlastima i svima koji ulažu napore oko obnove i kako bi ublažili situaciju više od 50 tisuća evakuiranih osoba koje još uvijek nemaju pravoga krova nad glavom. Zahvalio je svima koji su stradalima pomagali molitvom i pružali im materijalnu i financijsku pomoći te je zatražio da se to djelovanje nastavi, jer „neki od njih koji su živjeli na pogođenim područjima sada se osjećaju zaboravljenima i mnogi se moraju suočiti sa stalnim problemima: zatrovanim tlom i šumama i dugoročnim posljedicama zračenja“. Papa apelira na „ljude dobre volje kako bi žrtve te tragedije nastavili primati pomoć koju tako silno trebaju“. Obnova, istaknuo je, zahtijeva da stradali iskuse solidarnost i pomoć zajednice i „nađu prijateljsku ruku, bratsku ruku“.

Foto: Vatican Media

Podsjetio je na ono na što je budistički svećenik Tokuuna Tanaka stavio naglasak u svome svjedočenju na susretu, naime kako odgovoriti na druge važne probleme koji nas se tiču: ratove, izbjeglice, prehranu, ekonomske razlike i izazove vezane uz zaštitu okoliša. „Teška je zabluda“, istaknuo je Papa, misliti da ih se može rješavati „na izolirani način a da ih se ne smatra dijelom veće mreže“, jer je sve međusobno povezano. Prvi korak, objasnio je papa Franjo, „osim donošenja hrabrih i važnih odluka“ „o budućim izvorima energije“, jest raditi na izgrađivanju i okrenuti se „kulturi koja se može boriti protiv ravnodušnosti“.

„Jedno od zala koje nas najviše pogađa jest kultura ravnodušnosti. Prijeko je potrebno pokrenuti se kako bi se pomoglo da ljudi postanu svjesni da ako jedan član naše obitelji trpi, svi trpimo zajedno s njim; jer međusobna povezanost se ne postiže ako se ne njeguje mudrost pripadnosti, jedina koja je sposobna potaknuti da se prione rješavanju problema na globalan način. Pripadamo jedni drugima“, istaknuo je Papa.

Osvrćući se na havariju u nuklearnoj elektrani u Fukushimi, Papa je rekao kako dijeli zabrinutost japanskih biskupa zbog daljnjeg korištenja nuklearne energije zbog čega su zatražili ukidanje nuklearnih centrala. Tehnološki napredak, podsjetio je Papa, ne može biti „mjera ljudskog napretka“. Potrebno je stoga, ponovio je Sveti Otac zahtjev koji je uputio u enciklici Laudato si’, preispitati „tehnokratsku paradigmu“ te je važno „napraviti stanku i razmisliti o tome tko smo, i možda na kritičkiji način, o tome tko želimo biti“. Moramo se zapitati: „kakav svijet, kakvu baštinu želimo ostaviti onima koji će doći poslije nas?“, istaknuo je Papa.

Foto: Vatican Media

Kad razmišljamo o budućnosti našeg zajedničkog doma, moramo shvatiti da ne možemo donositi čisto egoistične odluke i da imamo veliku odgovornost prema budućim naraštajima. U tome smislu od nas se traži da se opredijelimo za ponizan i skroman način života koji odgovara hitnostima na koje smo pozvani, istaknuo je Papa u svom govoru na susretu sa žrtvama triju katastrofa: potresa, tsunamija i nesreće u nuklearnoj elektrani u Fukushimi, pretposljednjeg dana svoga apostolskog pohoda Japanu.