Uz najavu starješine Svetišta fr. Petra Galića, OP, predavanje je održao prof. dr. sc. fr. Stipe Jurič, OP – nekadašnji dekan Teološkog fakulteta Sveučilišta svetog Tome Akvinskoga (Angelicum) u Rimu, a sada umirovljeni profesor koji živi i djeluje u Splitu, u nazočnosti polaznika-pripravnika laika dominikanskog Trećeg reda.

Biblija je knjiga koja sadrži istinsku Riječ Božju ili Bogom danu Riječ

Na početku je fr. Stipe istaknuo kad “čitamo – držimo – vidimo” Bibliju moramo imati na pameti da to nije ljudsko – to je Sveto pismo Božjeg čovječanstva (sv. Ivan Zlatousti). Biblija je knjiga koja sadrži istinsku Riječ Božju ili Bogom danu Riječ, a Riječ je jedno od najvećih čuda. Ona je svjedočanstvo Božje objave. Ona je svjedočanstvo Božje  ljubavi, svjedočanstvo čovjekova spasenja. Biblija je povijesni oblik spasenjskih Božjih zahvata i Riječi, jer nam daje uvid u Božje djelovanje u ljudskoj  povijesti. Najvažnije je vrelo istine o Bogu i čovjekovu spasenju. Biblija je temelj teologije i svake kršćanske misli.

Predavač uspoređuje Bibliju kao Sveto pismo i židovsko Sveto pismo da prema židovskom shvaćanju (od kojih smo preuzeli čitavi Stari zavjet – čitavi Novi zavjet osim Lukina Evanđelja – napisali su Židovi). “Prema židovskom shvaćanju Biblija (grčka riječ – knjiga, nastala je po  imenu grada Bilos u Libanonu) ili Torah (zakon – misli se na prvih  pet knjiga Mojsijeva zakona – Stari zavjet, u hrvatskom izdanju Stari zavjet ima sedam knjiga). Kad govorimo o Tori mislimo na Stari zavjet ili hebrejsku Bibliju. Prema židovskom shvaćanju, Biblija je najveći i najsavršeniji način Božjeg samoobjavljivanja, samoočitovanja ili služenja.  Židovska tradicija je da je Božja Riječ Biblijom postala, kao u Ivanovu Evanđelju – Riječ je Tijelom postala”.
“Iako je Biblija knjiga, čini je posebnom i drugačijom i neponovljivom od bilo koje druge knjige. Ona je sveta knjiga na posebnoj razini u odnosu na druge svete knjige (Kuran…) Ona je nadahnuta Riječ Božja. Budući se na Bibliji temelji zapadna kultura, uvažavaju je i oni koji ne vjeruju u Boga. Svatko tko je čita treba imati jedno poštovanje prema njoj, jer  je ona nadahnuta Riječju Božjom”, kazao je predavač te daje usporedbe između ovih dviju religija.

Knjiga nad knjigama – okosnica ukupne civilizacije čovječanstva

U sinagogama kod Židova sveti se tekst čuvao u svicima stavljenim u korice (teke – bilježnice) umotanim u platno u posebnim drvenim kovčezima i stajali su u nišama okrenuti prema Jeruzalemu. Svitak i kovčežić spadali su u najomiljenije predmete sinagogalne umjetnosti. Svitku se predavala najveća važnost – to je najsvetiji predmet u sinagogi, kao što je kod nas hostija. Svakom Židovu je čast dodirnuti rukom svitak – Riječ Božja – svitak je najveći stupanj sakralnosti. Kad bi se otvarao sandučić sa svitkom smatralo se da izlazi svijet u svjetlo.  U slučaju opasnosti svitak se morao braniti čak i subotom. Da bi počelo bogoslužje u sinagogi mora biti najmanje deset muškaraca – to je njihov zakon”.

“Prije su djevojke nosile svitke evanđelja oko vrata, kao i Židovi svoje svitke iz Tore. Oni najzagrijaniji štovatelji Riječi Božje nisu doticali evanđelje da nisu oprali ruke – to je poštovanje prema Bogu. U mnogim crkvama, posebno za blagdane i nedjeljom se evanđelje kadi prije čitanja. Dostojanstveno držanje i postupanje s Biblijom razumljivo je i opravdano jer je ona tradicionalna živa vjera tih članova  koja drži i uči ih da ta knjiga sadrži Riječ Božju, koju je sam Bog za njihovu pouku napisao. Prolivena je velika krv i pogubljeni su mnogi životi za obranu vjere i dostojanstva Biblije do današnjih dana”.

“Biblija je knjiga nad knjigama – totalna knjiga i okosnica ukupne civilizacije čovječanstva. Ona ima visoke odlike verbalne umjetnine – umjetničke književnosti (knjiga o Jobu). Odigrala je veliku ulogu u stvaranju modernih književnih jezika. Bez Biblije nemoguće je zamisliti i  razumjeti europsku, pa tako i hrvatsku umjetničku baštinu (književnost, glazba, slikarstvo i kiparstvo). Počeci hrvatske pismenosti temelje se na biblijskim tekstovima”, istaknuo je fr. Stipe.

“Proučavanje Biblije koja je Riječ Božja manifestira se njenim rastom s onim koji je čita. Najbolje se razumije u zajednici vjernika. Čitanje Biblije – Svetog pisma treba pratiti molitva, da ono postane razgovor između Boga i čovjeka”.
“Kod Židova postoji pisana Tora i usmena Tora. Za pučanstvo je važnija ova usmena Tora, koja je oko dvjestote godine ipak zapisana da se ne izgubi i nastala je knjiga Mišna. Oni žive po zakonima usmene predaje. Mišna je uvedena u njihove škole gdje su se čitali određeni tekstovi i potom su nastali komentar i Talmud. Postoje dva Talmuda: jeruzalemski i babilonski”, kazao je prof. dr. sc. fr. Stipe Jurič, OP.

Biblija i Tora se čitaju da nas formiraju, a ne informiraju

“Biblija i Tora se čitaju da nas formiraju, a ne informiraju – da živimo po njima, kako bi se prenijela Riječ Božja. Kako bi ona stvarno zaživjela Biblija želi formirati religijsku svijest naroda kojem je upućena. Sveti Ivan Zlatousti navodi što se cvijet više trlja to bolje miriše, a što se više čita Biblija to je čovjek više poznaje – više otkriva blaga koja ona posjeduje u sebi”, zaključio je fr. Stipe Jurič, OP.

Potom su postavljana pitanja i davani odgovori te citirani dijelovi psalma koje nismo imali prilike pročitati do sada.
Na kraju se fr. Petar Galić, kao domaćin, zahvalio fr. Stipi na znanstvenom predavanju o Bibliji u nadi da ćemo se družiti s njim i u budućnosti. Također, zahvalio se na pozornosti i nazočnosti i polaznicima priprave dominikanaca Trećeg reda. Poslije je održana molitva krunice, klanjanje pred Svetim Oltarskim Sakramentom i misa. Nakon toga je nastavljeno druženje dominikanske obitelji u prostorijama samostana.