Misu su suslavili župnik don Vjenceslav Kujundžić i don Ivan Mladineo, a sudjelovali su i članovi Zvonimirove obitelji, rodbina i prijatelji te župljani. Mladomisnikovi roditelji Petar i Matija Šesnić uz najmlađeg don Zvonimira imaju još dva sina: Tomislava i Stjepana te kćer Jelenu.

Bog se njegovim neukrotivim karakterom poslužio kako bi ga privukao još snažnije k sebi

U svojoj je propovijedi 36-godišnji Splićanin don Zvonimir Šesnić govorio o svom živahnom djetinjstvu i mladenaštvu, razmiricama u obitelji, moraliziranju u Crkvi i o svemu onome što je u njemu kao u mladiću izazivalo revolt prema Crkvi da je htio s njom zauvijek raskrstiti. Međutim, Bog se svim tim i njegovim neukrotivim karakterom, kako sam kaže, poslužio kako bi ga privukao još snažnije k sebi i darovao mu svećenički poziv.

Godine 2006. pridružio se Neokatekumenskom putu pošavši na kateheze koje su se održavale u njegovoj župi sv. Josipa na splitskom Mertojaku. Tri godine poslije, 2009. ušao je u sjemenište „Redemptoris Mater“ u Kijevu, a u listopadu 2020. zaređen je za svećenika. “Spoznaja da me Bog ljubi baš ovakav kakav jesam bila je presudna za moj povratak Crkvi i odaziv svećeničkom pozivu”, kazao je don Zvonimir govoreći o svojoj grešnosti i Božjem milosrđu i ljubavi, o svojoj nemoći i Božjoj svemoći.

Istaknuo je da su emocije dobre pa i kad se raspravljamo u obitelji i s Bogom, ali kad nastupi ravnodušnost onda nije dobro. Potaknuo je sve, osobito roditelje, a na poseban način očeve da se ne boje tražiti oprost od svoje djece. Pozvao je mlade da se ne boje života da ih Bog ljubi baš takve kakvi jesu, da širom otvore vrata Kristu i oslanjajući se na njegovo vodstvo svjedoče Krista svojim životom. Na kraju mise zahvalio je Bogu, roditeljima, obitelji, župniku don Vjenceslavu i svima koji su pridonijeli tomu da danas slavi mladu misu u svojoj župi.

Napokon došao taj dan na koji se čekalo jedanaest godina otkad je don Zvonimir ušao u sjemenište

Riječ čestitke mladomisniku i njegovoj obitelji uputio je župnik don Vjenceslav kazavši da je napokon došao taj dan na koji se čekalo jedanaest godina otkad je don Zvonimir ušao u sjemenište. Izrazio je žalost što mu zbog epidemioloških mjera nisu pripremili veću proslavu i što mu neće moći svi čestitati onako kako bi htjeli.

“Svi bismo željeli stisnuti tvoju mladomisničku ruku i primiti tvoj mladomisnički blagoslov. Žao mi je što ne ostaješ blizu nas nego za svoju prvu svećeničku službu odlaziš u Ukrajinu koju, ipak, vrlo dobro poznaješ. To nam pokazuje da smo jedna, sveta, katolička, apostolska Crkva i zato nema mjesta žalosti. Ovaj je dan, uz sve epidemiološke mjere, više dostojan Neba nego zemlje”, kazao je župnik don Vjeceslav.

Pozvao je mladomisnikovu obitelj ali i sve župljane da i dalje Zvonimira prate molitvama na njegovom svećeničkom putu te da ustrajno mole za nova svećenička zvanja i da se oni koji osjete Božji poziv poput njega odazovu i kažu Bogu svoj: „Evo me!“

Za ovu prigodu pjevao je župni mješoviti zbor pod vodstvom Mirjam Zubanović

Ispričao se nazočnima što je unatoč epidemiološkim preporukama za ovu prigodu pjevao župni mješoviti zbor pod vodstvom Mirjam Zubanović kako bi uzveličao taj veliki dan.

Misno slavlje završilo je mladomisničkim blagoslovom.