Misa je započela procesijom, a uz kardinala koncelebriralo je 11 svećenika, među kojima prepošt Vrhbosanskog kaptola mons. Ante Meštrović te rektori bogoslovnih sjemeništa u Sarajevu i Vogošći – preč. Zdenko Spajić i preč. Michele Capasso. Liturgijsko pjevanje predvodio je vlč. Marko Stanušić, profesor glazbe na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, uz kojega su pjevale uglavnom redovnice na službi u gradu Sarajevu, te bogoslovi iz Vogošće.

Nazočne je na početku, pod šatorom koji služi kao bogoslužni prostor, a pripravila ga je uprava groblja, pozdravio katedralni župnik i dekan Sarajevskog dekanata preč. Mato Majić.

Kardinal Puljić je propovijed započeo primjerom da kada bi se i najmanje dijete ili najstarijeg čovjeka upitalo što žele biti u životu, svi bi rekli: „Želim biti sretan.“ „Jer čovjek osjeća potrebu da bude sretan. I sve što na ovoj zemlji radi, radi pod tim vidom nekako da bude sretan. Svjesni smo kako je na ovoj zemlji sreća tako škrta. Tako se malo sreće dosegne. Gdje je ta tajna? Evo, mi nismo svjesni da je izvor sreće u onomu što je maloprije Sv. Ivan apostol rekao: ‘Bog nas je tako ljubio’. Čovjek kad doživi da je voljen – on je sretan. Nema goreg osjećaja, kao osjećaja da si odbačen, da te nitko ne treba. Čovjek vjernik nikad ne smije upasti u tu napast, jer evo vidite, što nam Sv. Ivan apostol poručuje – djeca se Božja zovemo i jesmo. Jer nam je to Bog otac darovao, jer nas je ljubio da je svog Sina dao za nas – da umre, uskrsne i tako očituje Božju ljubav“, posvijestio je kard. Puljić.

„Čovjek mora biti svjestan – iako umire, smrt nema zadnju riječ. Dolazi susret s Onim koji me voli. Sad, u zadnje vrijeme, malo teolozi raspravljaju o kliničkoj smrti, koju su ljudi doživjeli te su doživjeli ulazak u taj tunel Svjetla, susret sa Svjetlom. I kad se ponovno vrate u život, odjedanput drugačije žive… To prepuštam teolozima, ali je činjenica da ljudi dožive, na jedan način, susret s Bogom. On je Svjetlo. Što mi kažemo za pokojne: Vječnu Svjetlost daruj mu (…) Usvojiti Riječ Božju znači početi razmišljati o Božjoj riječi, tada će me to usmjeravati da ne skrenem s puta koji želim ostvariti da budem sretan. To znači istinski ostvariti da budem dijete Božje – dostojanstvo djeteta Božjega“, poručio je vrhbosanski nadbiskup dodavši: „Neka ova molitva pomalo nas ohrabri da budemo spremni večeras ispitati savjest: je li Božja zavladala u mom srcu ili ovosvjetska? Pa korigirajmo – neka Riječ Božja ispravi naše krive staze da idemo pravim putem, Isusovim putem.“

Na kraju Misnoga slavlja, nakon što je kardinal izmolio jedno zajedničko opijelo, nazočnima se još jednom obratio katedralni župnik i zahvalio na euharistijskom zajedništvu.