Prije tisuću i trideset i sedam godina (972.) crkveni i svjetovni poglavari Republike izabrali su simpatičnog starca, za svoga branitelja i “Parca”. Tada se, naime, on svojski zauzeo za ovaj Grad, kojeg su namjeravali okupirati Mlečani, pa je tako spašena njegova sloboda. Nešto slično se dogodilo i prije 17 godina kada je opet zagovorom moćnog zaštitnika sv. Vlaha i zauzimanjem ljudi iz cijele Hrvatske spašena sloboda Dubrovnika. Možda nikada u povijesti ovaj grad nije bio toliko u srcu Hrvatske kao u tim teškim danima tjeskobe i stradanja. Sjećamo se za zahvalnošću hrabrih branitelja, poginulih i živih, iz svih dijelova Lijepe Naše, koji su dane i noći provodili po čukama ovog našeg kamenjara, braneći slobodu naših ognjišta. Sjećamo se milijuna molitelja koji su u Domovini i u inozemstvu vapili tih dana i molili u obiteljima, crkvama, skloništima i svetištima: “Po obranu se tvoju utječemo, o sveta Bogorodice”.

Kako se večeras ne sjetiti i onih organiziranih konvoja iz cijele Hrvatske? Kako ne misliti na onaj znakoviti pohod dvanaestorice biskupa iz Splita za festu svetoga Vlaha 1992. Bili smo u neprijateljskom okruženju i proživljavali dane “tjeskobe, patnje i stradanja”; ali i kršćanskog nadanja. Dvanaest biskupa (Kuharić, Jurić, Oblak, Tamaraut, V. Puljić, Kos, Žanić, Komarica, Štambuk, Bozanić, Badurina, Šolić), kao 12 apostola došli su nam uliti nadu i ohrabrenje. Sjećanja večeras naviru, a zahvalnošću se ispunja srce naše. Sa smjernom molitvom našem Parcu i Gospi od Porata za sreću i blagoslov ovome kraju i narodu. U ovoj prigodi imam osobitu čast od srca pozdraviti naše biskupe i delegate koji ovih dana imaju svoje redovito zasjedanje. Izrečući im srdačnu dobrodošlicu u ime vas, s poštovanjem ovdje izgovaram njihova imena: uzoriti kard. Bozanić, gospoda nadbiskupi mons. Srakić, mons. Barišić, mons. Jurić, mons. Devčić i mons. Prenđa, te gospoda biskupi: mons. Komarica, mons. Štambuk, mons. Penzeš, mons. Jezerinac, mons. Ivas, mons. Janjić, mons. Škvorčević, mons. Milovan, mons. Župan, mons. Mrzljak, mons. Bogović, mons. Košić, mons. Gašparović, mons. Hranić, mons. Pozaić, mons. Šaško, mons. Kekić i Generalni Tajnik mons. Huzjak. Bio je s nama i Apostolski nuncij mons. Cassari koji je jutros otputovao za Zagreb. Od srca ih sve pozdravljamo.

Osobito mi je milo da ste ovo zasjedanje odlučili održati u Dubrovniku koji je ovih dana međunarodnom odlukom po drugi put upisan na Unescov popis. ‘Nakon spomeničke jezgre Grada od 1979. sada je i svečanost svetoga Vlaha proglašena nematerijalnom baštinom čovječanstva. Dubrovnik se raduje i zahvaljuje. Stoga vas je večeras pratilo dično bratstvo festanjula i Presv. Sakramenta. Posebice smo zahvalni što se u krilu zidina ovoga grada odvija redovito zasjedanje HBK. Raduje se i okupljeni Božji puk što će Vaša nazočnost i Vaše ruke, poštovani i dragi biskupi, blagosloviti ljude i obitelji naše, kao i mučeničkom krvlju natopljeno tlo ove biskupije. Vi ste danas svojim pohodom na otočić Daksu odali osobito priznanje i počast svećenicima i uglednim svjetovnjacima koji su tamo ubijeni prije 65 godina. Hvala vam. Njih ćemo se sjetiti i u ovoj euharistijskoj gozbi. Uključit ćemo i branitelje iz Domovinskog rata, koji se s krunicom oko vrata nisu plašili ni sile, ni oružja onih koji su bili naumili u ropstvo i okove staviti ne samo ovaj Grad – simbol slobode, već i cijelu zemlju Hrvatsku.

Stoga, ovom svetom misom u čast našega Parca, sv. Vlaha želimo uputiti molitvene izraze zahvalnosti Gospodaru povijesti što smo doživjeli zoru slobode, koju nam opet “višnji Bog je do”. Molim oca nadbiskupa Marina neka nas uvede u ovo sveto misno slavlje.