Liturgijske karakteristike

„Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“ (Fil 4, 4 – 5) riječi su ulazne pjesme današnje nedjelje po kojima je i dobila svoje ime: nedjelja Gaudete.

Vraćajući se ponovno na sličnost korizmenog i vremena došašća, i ovo vrijeme u Rimu bilo je poznato po postajnim liturgijskim slavljima (papa bi misu slavio po rimskim bazilikama od kojih je svaka bila jedna postaja). Tako je ove nedjelje postaja bila kod bazilike sv. Petra, a liturgija bi započinjala u ponoć – media nocte i imala je dva dijela: noćnu službu te jutarnju molitvu i misu. Čitanja su čitali najprije kanonici, zatim biskupi, pa kardinali. Zadnje čitanje pročitao bi papa.

Za razliku od drugih nedjelja došašća, ove nedjelje pjevala bi se Slava, slijedila bi zborna molitva i Pohvale u čast pape. Ovi znakovi radosti, koji također izviru i iz misnih čitanja, prisutni su još i danas: sviraju orgulje, crkva se može ukrasiti cvijećem, nosi se liturgijsko ruho ružičaste boje… Sve to uvedeno je kao analogija četvrtoj nedjelji korizme – Laetare.

Prateći dalje liturgiju trećeg tjedna došašća tijekom srednjeg vijeka, posebno se u njemu isticala srijeda kada se čitalo Evanđelje o utjelovljenju (Lk 1, 26 – 38), a u samostanima su čak i oni koji su bili bolesni dolazili na ovu misu iz poštovanja prema Gospodinovom utjelovljenju. Evanđelje bi s propovjedaonice čitao svećenik odjeven u liturgijsko ruho bijele boje držeći ispruženi dlan, a nakon toga slijedilo bi homiletsko izlaganje svetog Bede Časnog.

Liturgijska reforma nakon Drugoga vatikanskog sabora obuhvatila je i liturgijska čitanja. Temelj za to pronalazi se u Dogmatskoj konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, broj 51, koja potiče: „Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje, neka se naširoko otvore biblijske riznice tako da se tijekom unaprijed utvrđenog broja godina narodu pročita istaknutiji dio svetih Pisama.“ Tako se i spomenuto Evanđelje više ne čita srijedom u ovom tjednu, već je svoje mjesto dobilo u tjednu neposredne priprave za Božić – 18. prosinca.

17. do 24. prosinca

Kao što je u uskrsnom ciklusu liturgijske godine Veliki tjedan onaj koji neposredno pripravlja za slavlje svetkovine Gospodinova uskrsnuća, tako se i na taj tjedan, od 17. do 24. prosinca, gleda kao vrijeme neposredne priprave za slavlje svetkovine Gospodinova rođenja.

Misna čitanja toga tjedna, ali i misni obrasci, usmjerena su prema Gospodinu koji uskoro dolazi te se tako u ovom tjednu navještaju Evanđelja o: rodoslovlju Isusa Krista (Mt 1, 1 – 17), utjelovljenju (Mt 1, 18 – 24; Lk 1, 26 – 38), navještaju rođenja Ivana Krstitelja (Lk 1, 5 – 25), pohodu Blažene Djevice Marije Elizabeti (Lk 1, 39 – 45; Lk 1, 46 – 56) i rođenju Ivana Krstitelja (Lk 1, 57 – 66). Cijela ta sedmica, a time i vrijeme došašća, završava na Badnjak ujutro kada se na misi naviješta Evanđelje (Lk 1, 67 – 79) u kojem Zaharija pjeva svoj „Blagoslovljen“ te najavljuje dolazak Mladog sunca s visine „da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira“.

O-antifona

Također, vrijeme, koje počinje molitvom Večernje 17. prosinca karakteristično je i po sedam antifona koje su predviđene za Evanđeoski hvalospjev „Veliča“, a budući da sve počinju vokalom „O“ poznate su pod imenom „O-antifone“. Antifone su vrlo vjerojatno nastale u Rimu, autorstvo se pripisuje papi Grguru Velikom, a od 7. stoljeća nadalje šire se i izvan Rima. Vrijedi spomenuti i zanimljivost vezanu uz početna slova mesijanskih naslova u latinskom obliku „O-antifona“. Naime, čitajući ih od 23. prema 17. prosincu: Emmanuel, Rex, Oriens, Clavis, Radix, Adonai, Sapientia, čitamo akrostih „ERO CRAS“ – „DOLAZIM SUTRA“!

U nastavku donosimo njihov prijevod na hrvatski jezik:

17. prosinca
O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš, i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš, sve snažno, blago redeći: među nas dođi, uči nas, da pravi put nam pokažeš!

18. prosinca
O Adonaju, Gospode, što Izraelov vodiš dom, što Mojsiju ukaza se odjeven plamnom kupinom, i dade zakon sinajski: pohiti da nas izbaviš božanskom svojom desnicom!

19. prosinca
O slavni Jesin korijene, što naroda si barjak svih, pred kojim tih će postati i glas sa usta kraljevskih, kog molit svi će narodi: ne kasni, dođi, izbavi iz nevolja nas premnogih!

20. prosinca
O divni ključu Davidov i vladaoče roda svog, što otvaraš i zatvaraš, i nema stvora nikakvog, što spriječit bi te mogao: dobrostiv dođi, sužnjeve iz mraka vodi tamničkog!

21. prosinca
O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti Sunce pravde istinske: ograni bijedi čovječjoj, što tumara po tminama! Prosvijetli sve što gube se u smrtnoj sjeni nemiloj!

22. prosinca
O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam, od ugla silni kamene, što rajski dom i zemski hram u jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor, iz crnog jada spasi sam!

23. prosinca
O Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš, ti nado sviju naroda, što milostiv ih izbavljaš: o dođi, dođi sa neba, Gospodine i Bože naš, da spasenje nam vječno daš!

Tekst pripremio: liturgičar vlč. mr. sc. Tomislav Hačko