150. obljetnica rođenja biskupa Milete  

Uvodnu riječ u molitvu Srednjeg časa imao je gvardijan Samostana sv. Frane i rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića fra Ivan Bradarić. Približio je životopis biskupa Milete. „U svome Redu franjevaca konventualaca obnašao je najviše funkcije i službe a također i u nekim rimskim kongregacijama. Taj skromni redovnik velikih mogućnosti i darova, opisuje u svom dnevniku, autobiografiji, kako ga je vijest da ga je papa Benedikt XV. imenovao šibenskim biskupom zatekla dok je metlom čistio sobu.

Valjda neće biti odveć banalno i neukusno ako kažem kako je ubrzo metlu zamijenio biskupskim štapom, ali ne da bi njime prijetio nego da bi se na njega oslonio kao na Krista“, kazao  je fra Ivan. Najavio je znanstveni simpozij o biskupu Mileti 6. studenoga ove godine.

Prigodni nagovor imao je i šibenski biskup Tomislav Rogić. Kazao je kako je vrijeme biskupske službe biskupa Milete bilo jako zahtjevno vrijeme između dva svjetska rata. A onda se zlo ponovno razmahalo u II. svjetskom ratu. Trebalo je sve to izdržati, vjeru svjedočiti, narod hrabriti i pomagati.

„Njegov život bio je borba za vjeru i svjedočanstvo ljubavi Božje. Ni stradanja kroz koja je prolazio, ni smjene svjetskih vladara, niti ikakve druge neprilike i neimaštine, strahovi, prijetnje, ugroze, nisu ga poljuljale da ostane Bogu vjeran i učini najviše što može, vođen duhom molitve i predanja. Biskup Mileta uspio je cijeli život živjeti nadahnut Kristovim riječima upućene apostolima: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! – Ja sam Put, Istina i Život. Danas se molimo za njega da mu Svevišnji u Nebu božanski obilato nagradi svaki trud, žrtvu i molitvu. A njegov primjer nama ostaje trajni izazov i putokaz: vjere i pouzdanja u Boga, prolaznosti zemaljskih nevolja i naše vlastite usmjerenosti prema vječnosti u Bogu“, poručio je biskup Rogić.

Na kraju molitve biskup je nad grobom biskupa Milete izmolio odrješenje. Vijenac je na grob položio generalni vikar šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić.

KRATKI ŽIVOTOPIS BISKUPA JERONIMA MILETE IZ IZLAGANJA FRA IVANA BRADARIĆA

Dana 17. travnja 1871. u Šibeniku, na Gorici u obitelji Paška Milete koji se još zvao i Bumber i njegove supruge Antice rođene Bulat – Petričević, rodio se sin koji je na krštenju dobio ime Antun – Vjekoslav – Ivan. Župnik je tada bio budući šibenski biskup Antun Fosco. Kao da mu je Fosco već kod krštenja mazanjem svetim uljem utisnuo i neke prioritete koje će obojica jako isticati i za koje će se zauzimati, a tiču se sveca sv. Nikole Tavelića uz čiji oltar (po njegovoj izričitoj želji) i počiva tijelo onoga kojeg danas spominjemo: JERONIM MILETA, reda franjevaca konventualaca, biskup šibenski i administrator zadarske nadbiskupije od 1922. do 1947.

Mali je Antun zacijelo rastao u dobrom i pobožnom obiteljskom okruženju što je kasnije nadograđivao svojim posjetima brojnim šibenskim crkvama.

Ponajprije je to, njemu i najbliža crkva, tek nekoliko koraka od rodne mu kuće, samostanska crkva sv. Lovre kojom upravljaju franjevci opservanti provincije Presvetoga Otkupitelja. Volio je Antun ove fratre i umalo završio u njihovu sjemeništu. No, presudna je bila ipak ova crkva u kojoj se danas nalazimo i osamstoljetni samostan sv. Frane. Zašto? Najvjerojatnije jer je tu pri samostanu bila škola koju je i dječak Antun pohađao, ovdje je primio i prvu svetu pričest te se upravo tim franjevcima povjerio i nastavio svoju redovničku i svećeničku izobrazbu.

Odlazi u Cres gdje nastavlja školovanje. Ulazi u novicijat i mijenja ime u fra Jeronim Marija Mileta.

U svome Redu franjevaca konventualaca obnašao je najviše funkcije i službe a također i u nekim rimskim kongregacijama.

Nakon što ga je papa Benedikt XV. imenovao biskupom, za biskupa je zaređen 26. veljače 1922. u bazilici Dvanaest apostola u Rimu. U rodnom Šibeniku je s oduševljenjem dočekan 29. ožujka a 2. travnja uslijedilo je ustoličenje.

Uzeo je geslo „Caritas Christi urget nos“.

Biskup Mileta preminuo je 23. studenoga 1947., a prema vlastitoj želji tijelo mu je pokopano uz oltar sv. Nikole Tavelića u crkvi sv. Frane.