Na okruglom stolu sudjelovali su ministar gospodarstva i održivog razvoja u Vladi Republike Hrvatske dr. sc. Tomislav Ćorić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, zastupnica u Hrvatskom saboru Marijana Petir, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, predsjednik Nadzornog odbora KTC d.d. Ivica Katavić, osnivač Hrvatskog saveza za nedjelju fra Bože Vuleta i načelnik Općine Ivankovo Marko Miličević.

Okrugli stol moderirao je prorektor za organizaciju i poslovanje prof. dr. Gordan Črpić.

Ministar Tomislav Ćorić rekao je da „pripadamo zapadnom civilizacijskom krugu koji je njegujući tisućljetnu tradiciju utemeljenu na kršćanskim vrijednostima oduvijek prakticirao neradnu nedjelju neovisno o tome jesmo li vjernici ili nismo. Ta načela ugrađena u naše europske društvene vrijednosti čine i socijalni nauk Crkve (SNC)“ i kao zajednica ne smijemo dati da se naruše.

„Jedno od načela SNC-a, prvo među jednakima, je načelo dostojanstva ljudske osobe“, dodao je.

Istaknuo je da se pod agendom liberalizma može čuti argument da se nikomu u Hrvatskoj ne treba zabraniti raditi ili ne raditi. Međutim, doveo je u pitanje bi li se bez zakonske regulative pravedno poštivalo dostojanstvo osobe i prava radnika.

Ministar je naveo i rezultate ankete koju je provelo Ministarstvo, prema kojima više od polovine ispitanika smatra rad nedjeljom disfunkcionalnom društvenom pojavom, a dvije trećine izabralo bi posao s neradnom nedjeljom i pod cijenu manje plaće.

U tijeku je savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopuni zakona o trgovini prema kojemu bi se radno vrijeme trgovina bilo 6 – 21 sat, a nedjeljom i blagdanom ne bi radile, osim 16 nedjelja koje bi trgovci izabrali kao radne. Rasprava traje do 1. kolovoza, a izmijenjeni Zakon trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2022.

Rektor HKS-a Željko Tanjić, pozdravivši sve, posebno je zahvalio Marijani Petir i fra Boži Vuleti koji su inicirali održavanje okruglog stola.

Podsjetio je „na činjenicu da je ne samo Hrvatska biskupska konferencija nego i Katolička Crkva u posljednjih 20-ak godina izdala nekoliko dokumenata o temi slobode i rada nedjeljom“, što dokazuje da je to važno pitanje.

Izrazio je mišljenje da su medijski i društveni prostor sazreli toliko da se argument da Crkva želi zabraniti rad nedjeljom jer želi privući ljude na misu nedjeljom više ne može koristiti. „Iako je za Crkvu nedjelja je duhovno i teološki središnji dan i nedjeljna euharistija predstavlja središte i vrhunac kršćanskog osobnog i zajedničkog življenja, Crkva je itekako svjesna pluralnosti društva u kojem se nalazimo.“

Međutim, u toj pluralnosti je jasno, rekao je rektor Tanjić, da je nedjelja civilizacijski doseg. Potkrijepio je to činjenicom da je većina zemalja na Zapadu, koji je izrastao iz židovsko-kršćanskog kruga – ali često u potpuno sekularnom kontekstu, zadržala neradnu nedjelju kao dan koji je važan za društvo, zbog svijesti da mu je potreban određeni ritam da bi moglo funkcionirati.

Time se uređuje samo jedan segment ljudskih i radničkih prava, ali ne treba se voditi logikom sve ili ništa, upozorio je, rekavši da pri uređenju sustava treba ići korak po korak. Istaknuo je da je neradna nedjelja na tragu posljednjih dviju enciklika pape Franje u kojima se naglašava briga za osobe na rubu društva. S obzirom na obrazovanje i plaće, primijetio je da su to upravo osobe koje rade u trgovinama, i stoga što su većinom žene.

Osim toga, to je pitanje i ekologije, ustvrdio je, objasnivši da je individualizam koji želi imati dostupno sve 24 sata dnevno 365 dana u godini doveo do iscrpljivanja resursa Zemlje. Zaključio je da Zakon o trgovini u kontekstu male Hrvatske, ali i čitave Europe, može doprinijeti rješavanju određenih društvenih, ekoloških i ostalih pitanja uzimajući u obzir načelo postupnosti po kojem bi se nadalje uređivali ostali zakoni.

Saborska zastupnica Marijana Petir istaknula je da nitko osim žurnih službi ne bi trebao raditi nedjeljom. Ipak, trenutni prijedlog o izmjenama i dopuni Zakona smatra kompromisom u nalaženju trajnog rješenja jer se predlaže 16 radnih nedjelja u godini.

Istaknula je da podaci Porezne uprave ne potvrđuju tvrdnje nekih poduzetnika da je promet u trgovini najveći nedjeljom. Prema tim podacima promet u trgovinama na malo je najveći petkom, a u trgovačkim lancima subotom. Također se pokazalo da se promet trgovcima nije smanjio tijekom zatvaranja kada je rad nedjeljom bio zabranjen, nego se rasporedio na subote i ponedjeljke, dodala je.

„Iz svega toga jasno je da radno vrijeme trgovina nije čimbenik koji bi mogao utjecati na osobnu potrošnju građana. Na to utječe koliko oni ustvari imaju kapitala i novaca i koliko mogu potrošiti“, ustvrdila je.

„Nedjelja je dan za obitelj – upravo su to kao najčešći razlog za uvođenje slobodne nedjelje naveli građani RH“ koji su sudjelovali u istraživanju koje je Petir provela kao zastupnica u Europskom parlamentu 2019. godine. Istraživanje je pokazalo „da više od 80 % hrvatskih građana podražava uvođenje slobodne nedjelje u trgovinama“. Prema drugom istraživanju koje je provela 2018. pokazalo je „da više od 50 % radnika u Hrvatskoj radi prekovremeno, a najveći problem uočen je u sektoru trgovine“. U njemu radnici odrade 141 sat godišnje više od svoje satnice što znači da su zakinuti za jednu mjesečnu plaću godišnje pri čemu je država u gubitku zbog neplaćenih obveza poslodavaca.

„Takvo stanje je neodrživo“, naglasila je Petir. „Brojna znanstvena istraživanja koja nam je predočio Europski savez za slobodnu nedjelju … potvrdila su da rad nedjeljom negativno utječe na zdravlje radnika, uzrokuje emocionalnu iscrpljenost, konstantan stres i psihosomatske smetnje. Sve se to naravno negativno održava na međuljudske i obiteljske odnose. Stoga treba potaknuti poslodavce da poštuju ljudsko dostojanstvo svojih radnika“, zaključila je zastupnica Petir.

Krešimir Sever ustvrdio je da se u 18 godina otkako traje rasprava o neradnoj nedjelji ništa nije promijenilo, odnosno da je stanje po tom pitanju gore nego prije. Usporedio je praksu u Hrvatskoj s primjerima iz europskih država.

Primjerice, u Švicarskoj koja ima dvostruko više stanovnika i triput viši prihod od turizma od Hrvatske, trgovine (pa čak i ljekarne, osim u sklopu bolnica), prestanu raditi u subotu u rano popodne i počnu raditi u ponedjeljak ujutro. Što se tiče satnice koja se predlaže u novom Zakonu, triput je veća nego u Austriji. Također je podsjetio da je u Ugovoru između RH i Svete Stolice nedjelja regulirana kao neradni dan, što se ne poštuje. Kazao je da trgovački lanci iskazuju svoju moć u Hrvatskoj jer često to u svojim matičnim zemljama ne mogu jer su ondje zakonima postavljeni na ispravno mjesto.

Tako je u Hrvatskoj Ustavni sud poništio neke odredbe, među kojima onu o neradnoj nedjelji, prethodno donesenih zakona, radi navodnog ograničavanja poslovnih sloboda, dok je Ustavni sud u Njemačkoj odlučio da interesi kapitala ne smiju nadilaziti interese radnika te da stoga treba očuvati neradnu nedjelju.

Dotaknuo se i pitanja žena zaposlenih u trgovinama. „Ovo društvo pa i mnogi liberalisti koji se javljaju vrlo često govore upravo da u Hrvatskoj treba još više poraditi na ravnopravnosti i jednakoj zastupljenosti žena, bilo da je riječ u politici – u Hrvatskomu saboru, u Vladi ili negdje drugdje, bilo da je riječ o nekim drugim dijelovima društva. I tu će se čuti zagovornici koji vrlo snažno o tomu progovaraju ali rekao bih da progovaraju s pozicije moći tih istih žena. Jer, moramo priznati sami sebi da moć jedne žene u Hrvatskom saboru ili ministrice u Vladi nije ista kao moć jedne žene koja radi u trgovini. Zbog toga su te žene gurnute na marginu jer ih društvo ne primjećuje“ na ispravan način nego utilitaristički, naglasio je. „Jer moja sloboda otići u trgovinu nedjeljom, zapravo znači ograničavanje slobode tih istih pretežito žena koje moraju raditi te iste nedjelje zato da bih ja imao mogućnost izbora, a njima mogućnost izbora nitko ne daje“, istaknuo je.

Još jednom je spomenuo trgovačke lance koji za razliku od matičnih zemalja, u Hrvatskoj rade za što nisu krivi oni sami nego zakonodavci i oni koji idu u trgovine nedjeljom.

Nezavisni hrvatski sindikati su za ukidanje rada nedjeljom u cjelini, osim za obiteljske trgovine i one na benzinskim crpkama, kolodvorima i lukama, naglasio je Sever. Stoga su za drastično smanjenje broja od 16 mogućih radnih nedjelja, ako je nemoguće da sve budu neradne.

Osvrnuo se i na argument da je rad nedjeljom potreban zbog turista. Primijetio je da su turisti na odmoru te svakoga dana mogu otići u trgovinu, a nedjeljom bi zbog zatvorenih trgovina više koristili ostale uslužne djelatnosti od čega bi tada one imale koristi.

Zaključio je da je s makroekonomskog stajališta potpuno nevažno rade li trgovine nedjeljom te se stoga treba zauzeti za pravo zaposlenih u trgovinama te za vlastito slobodu od opterećenja da se nedjeljom ide u trgovinu.

Gordan Črpić dodao je da je tijekom istraživanja HKS-a među ženama zaposlenima u trgovinama bilo „mnogo suza, mnogo plača“ kada su bile pitane koliko rade i za koliku plaću te što to znači za njihovo osobno i obiteljsko življenje.

Iskustvo iz prakse o neradnoj nedjelji iznio je Ivica Katavić iz KTC-a koji je neradnu nedjelju za svoje zaposlenike uveo 1. siječnja 2020. Istaknuo je da su analizom rezultata poslovanja tijekom 2020. utvrdili da ta odluka nije dovela do smanjenja prihoda. Dapače, povisili su se za 4 % u odnosu na 2019. Kada se oduzme pad u travnju i prosincu zbog protuepidemijskih mjera ograničavanja radnog vremena, rast iznosi 10 %.

Također je naglasio da KTC neće konzumirati pravo na 16 radnih nedjelja godišnje ukoliko ta odredba bude u Zakonu.

Dodao je još jedan primjer iz europske prakse. U raspravi s jednim zalagateljem za radnu nedjelju koji je kao argument iznio podatak da se nedjeljom radi u Srbiji i Bosni i Hercegovini, odgovorio mu je da se ne trebamo uspoređivati s njima nego gledati prema Zapadu. Primjerice skandinavske zemlje idu prema uvođenju četverodnevnog radnog tjedna, dok se u Hrvatskoj bori za sedmerodnevni radni tjedan.

Fra Bože Vuleta kritizirao je i lijeve i desne politike koje su proteklih 18 godina kada je započela inicijativa za neradnu nedjelju, govorile o pravima radnika, ali nisu ozakonile neradnu nedjelju. Također je ustvrdio da su sindikati mogli više utjecati na to da su djelovali ujedinjeno. Isto tako, osvrnuo se i na ulogu medija koji su podržavali poslodavce jer ovise o njihovom kapitalu. Rekao je da su pod njihovim utjecajem šutjeli i starješine vjerskih zajednica. „Oni su doduše sedmi dan branili kao dan Gospodnji i dan odmora ali nisu se ipak odvažili artikulirati svoj zajednički stav s obzirom na socijalnu dimenziju slobode nedjelje i jasno stati na stranu radnika. Konformističkom šutnjom su se pokrile i brojne društvene ustanove, čak i udruge i aktivistice za prava žena, tako zavjerenički šute da se stječe dojam da žene koje rade u trgovinama i nisu žene – možda roboti.“

Ponovio je da je većina građana RH za neradnu nedjelju. Mišljenja je da mogućnost 16 radnih nedjelja godišnje nije potrebna, ali ako se bez tog kompromisa ne može onda taj broj treba reducirati.

Kazao je i da je Hrvatski savez za nedjelju napravio istraživanje koje su mediji ignorirali. Isto tako, ni jedna televizijska kuća nije ni besplatno htjela prikazati dokumentarni film koji su snimili o usporedbi prava radnika u Hrvatskoj i Austriji.

Načelnik Ivankova Marko Miličević rekao je da je ta općina 2. rujna 2018. uvela neradne nedjelje i blagdane. Ta odluka donesena je nakon provedene analize u 11 trgovačkih obrta, koja je pokazala da zaposlenici tim danima ne ostvaruju višu dobit. Odluka je donesena prvenstveno kao demografska mjera. Naime, u Općini Ivankovo živi oko 8 tisuća stanovnika, među kojima je gotovo 200 obitelji s djecom do 5 godina života u kojima su oba roditelja zaposlena. Stoga nisu imali zajedničkog slobodnog vremena koje bi provodili s djecom. Uz to su za takve obitelji uveli i besplatne vrtiće.

Negativnih posljedica odluke nije bilo, rekao je načelnik Miličević. Dodao je da se umjesto toga trgovcima prihod subotom izuzetno povisio.

Zato to smatra primjerom dobre prakse i ne vidi razlog za daljnje rasprave o neradnoj nedjelji na razini države. Također smatra da bi neradno vrijeme trebalo biti od ranog subotnjeg poslijepodneva do ponedjeljka ujutro jer ne vidi razlog da ijedna nedjelja u godini bude radna. Najavio je da će to uskoro predložiti i Hrvatska zajednica općina.

Rektor Željko Tanjić na kraju je upozorio da pri sastavljanju izmijenjenog zakona treba biti oprezan da se u njemu ne bi našle odredbe zbog kojih bi ga Ustavni sud po treći put srušio. Napomenuo je da je sadašnji trenutak posljednji čas za donošenje odredbe o neradnoj nedjelji jer su se mnogi koji se za nju zalažu umorili, što je možda i taktika njihovih neistomišljenika.

Istaknuo je važnost uključivanja u javnu raspravu, o čijem značaju u društvu još ne postoji dovoljna svijest.