Euharistijskom slavlju prethodila je svečana procesija s Gospinom slikom središtem Čakovca. Gospinu sliku nosili su predstavnici Zrinske garde Čakovec.

Bit ovog blagdana – potpuni oprost

Brojni svećenici s područja Međimurja, ali i šire, stigli su na Porcijunkulovo u Čakovec te, osim što su koncelebrirali na misnom slavlju, bili su na raspolaganju vjernicima za sakrament ispovijedi. Upravo je to i bit ovog blagdana Blažene Djevice Marije od Anđela – potpuni oprost.

„Sama svetkovina Gospe od Anđela je poziv na oprost i oproštenje. I što je još lijepše, taj oprost možemo namijeniti za pokojnika za kojeg ne znamo ima li još nešto kod njega što je potrebno Božjega čišćenja. Ovim oprostom ostvarujemo uistinu ono što je sv. Franjo htio: blago nebeske Crkve koje nam je dano. A na nama je samo da si damo malo truda – pokora, pomirenje, raskajanost – da to blago nebeske Crkve možemo usvojiti za zemaljsku Crkvu, a i za onu Crkvu koja se čisti, koja ide svome Gospodinu“, poručio je fra Josip Župan, gvardijan i župnik Župe sv. Nikole biskupa u Čakovcu.

I biskup Radoš je u homiliji govorio o tome kako je sv. Franjo tražio da to mjesto Porcijunkula, postane mjesto oprosta i milosti. Bog je onaj koji je milosrdan, On je milost. A Blažena Djevica Marija je ispunjena Bogom – puna milosti.

„Ali mi znamo da često puta otvaramo prostor i za ono što ne pripada Bogu, za različite gube našega vremena i svakoga vremena u kojem čovjek živi. Ovo mjesto Franjo je zabilježio, jer je to mjesto i gubavaca. Nedaleko od ovoga mjesta je i bolnica gdje se Franjo brine za gubavce. U njima je prepoznao Gospodina – jer su odbačeni. Ali u njima je prepoznao i ono što vidimo u gubi, a to je slika smrti, slika grijeha. Ma nije li ovo mjesto – mjesto Porcijunkula, Gospa od Anđela, mjesto gdje Bog sja, gdje se čisti svaka naša ljudska guba? Franjin je put, put naviještanja radosti po kojem svaka guba nestaje,“ naglasio je u svojoj homiliji biskup Radoš te potaknuo okupljene da na ovaj blagdan Blažene djevice Marije od Anđela zamole Gospodina oko sv. Franje

Ne dopustimo da nam stave crne naočale da ništa ne vidimo što je lijepo

„Da Boga vidimo na djelu. Da Ga vidimo kao svjetlo koje svijetli svaki dan u našem životu, u životu naše djece, obitelji, ljudi s kojima živimo. Ma nemojmo dopustiti da nam stave crne naočale da ništa ne vidimo što je lijepo, što je sjajno. Molimo, Gospodine daj nam da vidimo sada Tvoje svjetlo kao sveti Franjo. Daj nam da vidimo Blaženu Djevicu Mariju koja je početak novoga svijeta. Koja je jedan dio zemlje Božje na Zemlji koji želi tako djelovati na sve da Boga prenese u srca, u život svakoga od nas, da On tako sja da bude radost života“, poručio je u homiliji mons. Bože Radoš.

Porcijunkulovo u Čakovcu inače je poznato kao najveća međimurska kulturno-turistička manifestacija, pa ipak, ljudi prepoznaju onu duhovnu dimenziju i značaj ovog događaja.

Đurđica Zadol: Srce mi je veliko k’o Međimurje 

“Ovo je nešto veliko – kad biskup dođe. Baš je svečano. Nakon svih onih zatvaranja, jako je lijepo vidjeti da se opet okupilo ovoliko ljudi.”, govori nam Mladen Medlobi. Darko Pokrivač kaže da je sveta misa i biti sudionikom svete mise, ipak najvažnije. Đurđica Zadol, pak nam je rekla kako joj je srce ispunjeno. Žali za onim trenutcima kada nije mogla biti prisutna na ovom slavlju. Oduševljena biskupovom propovijedi govori nam uz osmijeh: “Srce mi je veliko k’o Međimurje”.

Iz Velike Gorice na Porcijunkulovo u Čakovec stigla je i Marija Kalendar, rodom inače iz Međimurja.

“Svake godine dolazimo i prelijepo je. I današnja propovijed je bila nešto prekrasno. Svi bismo se trebali spustiti na razinu sv. Franje i baš poput njega biti skromniji, pomoći jedni drugima i vratiti se Crkvi koja je malo udaljena. A Majčicu sam molila da nas dotakne u srce da se više približimo Njoj i Crkvi”, rekla je gospođa Kalendar.