1. 2 Mak 12, 43-45
2. 1 Sol 4, 13-18
3. Lk 23, 44-49. 24, 1-6a

Poštovana braćo svećenici,

Predstavnici civilne vlasti na državnim, županijskim i lokalnim razinama,

draga braćo i sestre, ovdje nazočni i svi vi koji ste u molitvi s nama ujedinjeni putem medija!

1. Hiramu Warrenu Johnsonu (1866.-1945.), američkom političaru i guverneru Kalifornije s početka prošloga stoljeća, pripisuje se rečenica: „Prva žrtva rata je istina!“

Svatko tko je prošao iskustvo rata, a svi mi na ovim prostorima to jesmo, zna kako je teško doći do istine. Ali, također, zna da istina nema alternative. Jer, istina dovodi do pravde, a uvršćuje mir. Dokle god povijest počiva na neistinama i mitovima, na jednostranom pogledu na stvarnost, budućnost počiva na klimavim nogama.

Kako bismo bili korak bliže istini, Europski parlament je 2008. godine donio Rezoluciju kojom je pozvao sve svoje članice na obilježavanje dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma.

U tom kontekstu, projekt Groblja mira ovdje na Bilima plemenito je djelo. Jer, želi otrgnuti od zaborava, a sačuvati sjećanje na žrtve Drugoga svjetskoga rata i poraća. Ovo plemenito djelo treba čuvati od bilo kakve mrlje i nepotrebnih konotacija, izazivanja mržnje ili, ne daj Bože, bilo kakvog osobnog interesa.

2. Ovih ćemo se dana spomenuti u liturgiji jedne od mnogih žrtava komunističkog režima, bl. Miroslava Bulešića, svećenika Porečke i Pulske biskupije, koga je 24. kolovoza 1947. „narodna milicija“ ubila u župnoj kući u Laništu. U svojoj duhovnoj oporuci 23. travnja 1945. bl. Miroslav Bulešić je zapisao: „„Budite kršćani, u pravom smislu riječi. Nemojte biti kršćani samo na pola! … Moja osveta je oprost.” Kao što za kršćanina nema alternative u pogledu borbe za istinu, tako nema i ne bi smjelo biti alternative što se tiče pitanja oprosta. Svaki nasilno prekinuti život, život ubijen iz mržnje krv je koja vapije u nebo poput Abelove.

3. Najbolji putokaz prema istini nama vjernicima jest Božja Riječ. U prvom smo čitanju čuli odlomak iz Druge knjige o Makabejcima. Riječ je o jednom svetom i plemenitom djelu koje je učinio Juda Makabejac, Izraelski knez. Nakon borbe i pogibije vojnika, Juda Makabejac odlučuje poslati novčani prilog kako bi se prinijela žrtva okajnica za grijeh. Razlog je: mislio je na uskrsnuće, jer da nije to vjerovao, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve, kako kaže sveti pisac.

Ovim svojim činom Juda Makabejac izražava svoje uvjerenje da čak i ljudi koji umru nesavršeni i dalje mogu pronaći otvorena vrata pred Bogom. Vjera u uskrsnuće nije bila ništa čudno u judaizmu. Kristovo uskrsnuće samo je potvrdilo ovo stanje stvari i dalo mu novi sjaj. U Novom zavjetu uskrsnuće znači sudjelovanje u životu Isusa Krista, a odnosi se na sve koji se dopuštaju preobraziti Kristovom ljubavlju.

Braćo i sestre, molitva za pokojne nije nikakvo veličanje bilo čega i bilo koga, nego skrušeno i pobožno djelo, u kojemu u molitvi i po ovoj Kristovoj žrtvi iznosimo pred lice Gospodnje boli svoga srca i neizvjesnosti za sve one koje je ljudska mržnja ubila i oduzela im mogućnost iznošenja bilo kakve obrane i življenja života kao Božjega dara. Kršćanska molitva za pokojne nije prkos, nego izričaj plemenitosti srca, ljudskosti, ali nadasve naš izraz vjere u uskrsnuće mrtvih i život vječni.

4. U Evanđelju smo čuli izvješće o Isusovoj smrti na križu. Isus Krist, otkupitelj ljudskoga roda, prolazi kroz iskustvo patnje i smrti na križu. U svojem križu i patnji Krist je sjedinio i ponio sve ljudske patnje i trpljenja svih kroz povijest čovječanstva. Promatrajući Kristov križ, znak našega spasenja i otkupljenja, ne prepoznajemo u njemu samo svojevrsni ukras i znak svoga identiteta. Kristov križ je za kršćanina putokaz prema istini. Krist nas je otkupio podnijevši za nas žrtvu na križu. Poziv je to svima nama da svakoga dana postajemo žrtvom za drugoga, za svoga bližnjega. Na taj način moći ćemo istinski vrednovati žrtvu svih onih koji su dali svoje života za našu sretnu budućnost, za slobodu, mir i pravdu.

5. Sveti Luka u današnjem Evanđelju opisuje susret rimskog vojnika, satnika s Istinom, Isusom Kristom na križu. Satnikove su riječi: „Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!“ (Lk 23, 48)

Umrla je pobožna, pravedna osoba, uzor svima. Gorka spoznaja, koja dolazi prekasno, kad je pravednik upravo udahnuo posljednji dah. Ono što se računa je Božji sud tri dana kasnije: Ovo je Sin Božji – zato će pobijediti smrt i uskrsnuti.

I mi danas ovdje s rimskim satnikom ispovijedamo vjeru da je Isus Krist Sin Božji, pravednik nepravedno predan i ubijen. Sve nepravde i svi nepravedno ubijeni u svim neljudskim i protuljudskim sustavima, osobito triju ideologija: nacizma, fašizma i komunizma, imaju pravo na istinu i moralna je dužnost svih nas boriti se za istinu i očuvati im spomen.

6. Sav se svijet nakon Isusove smrti na Kalvariji vraćao potresen, bijući se u prsa (usp. Lk 23, 48). Svaki ovaj križ, braćo i sestre, označava i u sebi skriva jednu osobu, jedan ljudski život, jednu povijest, ali i jednu žrtvu života. Upravo te činjenice trebaju sve nas potaknuti na dublje promišljanje o smislu života i na promjenu života. Bez vlastitoga obraćenja, bez promjene vlastitoga srca svaka borba za istinu i pravdu bit će blijeda i nevjerodostojna.

Razmišljajući o svim ovim činjenicama, o žrtvama, o našoj vlastitoj stvarnosti danas nismo samo dio neke bezlične svjetine, koja je stajala poput promatrača podno Kristova križa, kojih se ništa ne tiče. Mi smo, također, sudionici i čimbenici događanja.

Nakon ove svete mise svi ćemo se vratiti svojim kućama i svojim svakodnevnim obvezama. Pokušajmo i odlučimo da ćemo nastojati biti bolji ljudi, bolji kršćani, zauzetiji za mir, pravdu, oprost i istinu. Amen.