Na početku homilije bl. Alojzije Stepinac spominje sliku glasovitog talijanskog slikara Rafaela pod imenom Zaruke, koja prikazuje zaruke Blažene Djevice Marije i sv. Josipa. „Sv. Josip pruža Bogorodici zaručnički prsten, dok jedno drugomu zadaju vjeru koju nisu nikada pogazili. Kraj sv. Josipa je cvatući ljiljan, u znak da je od svih prosaca on jedini bio dostojan biti zaručnik i muž one koja je čistija od mirisnih bijelih ljiljana, Djevica djevica, Marija“ (Batelja, 2009: 43.).

Nadalje, Blaženik tumači zaruke prema izraelskom zakonu te napominje da „iz Svetoga pisma znamo da su kod Izraelaca zaruke davale zaručnicima ista prava kao i sam brak. Prema tomu, već prije nego bi se zaručnica svečano dovela u kuću zaručnikovu, mogli su oni međusobno komunicirati kao pravi muž i žena, te se u Svetom pismu zaručnik naziva i muž, a zaručnica i žena“ (Batelja, 2009: 43. – 44.).

Bl. Alojzije Stepinac govori da su „po izraelskom pravu zaruke bile pravo vjenčanje, prava ženidba, pa je odatle jasno da je sv. Josip bio i pravi muž Presvete Djevice Marije, kako ga Evanđelje izričito naziva nekoliko puta. To zaključujemo nužno i iz činjenice što su sv. Josip i Marija živjeli u zajedničkom kućanstvu. Zajedno idu u Betlehem na popis pučanstva, zajedno putuju u Jeruzalem udovoljiti vjerskim dužnostima, zajedno bježe u Egipat, zajedno se vraćaju iz Egipta, zajedno stanuju u Nazaretu. Budući da je židovsko poimanje obiteljskog života bilo veoma strogo, kako bi bilo moguće i zamisliti da bi sv. Josip i Marija živjeli u zajedničkom kućanstvu kad ne bi bili supruzi?“ (Batelja, 2009: 44.).

„Kad nam sveta Crkva stavlja pred oči zaručnika Djevice Marija, sv. Josipa, stavlja nam pred oči najljepši ideal priprave za brak i ideal samog kršćanskog braka“ (Batelja, 2009: 44.), naglašava Blaženik te nastavlja pitajući se: „Što je prethodilo sreći ovog najsvetijeg i najsretnijeg braka na zemlji, sv. Josipa i Blažene Djevice Marije? Prethodio je sveti, krjeposni život sv. Josipa, prethodio je krjeposni život Presvete Djevice Marije. Ne slika se uzalud sv. Josip s ljiljanom u ruci ili uz ljiljan… Ne uspoređuje se uzalud Presveta Djevica Marija s mirisnim bijelim ljiljanom. Djevičanska čistoća duše i tijela resila je sv. Josipa i Djevicu Mariju. A da su uz krjepost čistoće cvale u njima i sve druge krjeposti, jedva treba i spominjati: ponajprije živa vjera, kao temelj svega duševnog života, pa ufanje i ljubav prema Bogu i bližnjemu, divna poniznost i poslušnost, umjerenost i razboritost, pravednost, radinost, strpljivost, jednom riječju sve što čovjeka čini velikim i milim u očima Božjim“ (Batelja, 2009: 45.), ističe bl. kardinal Stepinac.

„Zbog tih krjeposti zavrijedio je sv. Josip postati zaručnikom najsvetije među ženama i svim ljudima uopće, Presvete Djevice Marije. I obratno, zbog svojih divnih i uzvišenih krjeposti zaslužila je i Presveta Djevica Marija dobiti za zaručnika onoga koji je poslije nje u svetosti natkrilio sve stvorove, kao što smo već govorili. Tim zarukama sv. Josipa s Marijom prethodio je nadasve svet i krjepostan život!“ (Batelja, 2009: 45.).

Stepinac potom naglašava da iz tih zaruka slijedi „blagoslov prema riječima Duha Svetoga: ‚Na glavu pravednika prosipa se bogat blagoslov‘ (Izr 10, 6). Što govori Bogorodica kad je došla u posjet svojoj rođakinji Elizabeti? ‚Odsada će me, govori, zvati blaženom svi naraštaji‘ (Lk 1, 48). A zašto? Zato što je rodila izvor svakoga blagoslova za čovječanstvo, Isusa Krista, Otkupitelja svijeta. Iako je Krist po tijelu samo Sin Djevice, on je ipak plod zakonitog braka, od Boga darovan kao nagrada svetosti i Josipu i Mariji, zakonitim supruzima. (…) Jer su Josip i Marija duhovno bili jedno, to je blagoslovljeni plod njihove ženidbe, to jest Isus Krist, obojici pripadao kao što obojici drugih supruga pripada naravni plod njihove ženidbe“ (Batelja, 2009: 45. – 46.).

Blaženik ističe da je takvo rođenje „jedinstveni slučaj u povijesti roda ljudskoga, kao što je rođenje Kristovo poizbor djelo svemogućnosti, dobrote, mudrosti i ljubavi Božje. I tako je golemi blagoslov kao što je proizašao iz zaruka sv. Josipa i Marije, odnosno njihova braka, također jedinstveni blagoslov u povijesti svega roda ljudskoga“ (Batelja, 2009: 46.).

Bl. Alojzije u homiliji posebno upozorava da sveti i kreposni život prije braka postaje izvorom blagoslova za zaručnike i supružnike, ali i za cijelo društvo. S druge strane, „ako jednom braku prethodi život grijeha, on, rekao bih, nužno postaje izvorom nevolja i prokletstva ne samo za dotične zaručnike i supružnike, nego i za cijelo ljudsko društvo“ (Batelja, 2009: 46.).

Stepinac posebno upozorava roditelje da se trude od malena usađivati u srca svoje djece sveti strah Božji, koji je bio prisutan kod sv. Josipa i Marije. „Jer, ‚već u djetinjstvu‘, veli Pio XI., polaže se temelj budućega sretnog braka. Ako dječak ne nauči zarana poštivati ime Božje, ako ne nauči zarana čuvati se pića, ako ne nauči zarana biti čist, ako ne nauči zarana biti radin; ako djevojčica ne nauči zarana biti čista i ledna, poslušna i šutljiva; ako jedno i drugo ne nauče zarana biti krjeposni, ničemu se dobromu ne mogu nadati od svoje zajednice. Budu li krjeposni, pratit će ih blagoslov Božji, kao Josipa i Mariju“ (Batelja, 2009: 48.), zaključuje propovijed kardinal Stepinac.

O knjizi Blaženi Alojzije Stepinac: Sveti Josip – Propovijedi prema litanijama sv. Josipa više se može pronaći na stranici Zagrebačke nadbiskupije.