Blato, (IKA) – Sedmoga dana devetnice bl. Mariji Petković, 6. srpnja, u prijepodnevnim satima u Domu za starije i teško bolesne odrasle osobe Marija Petković u Blatu euharistijsko slavlje za korisnike i djelatnike Doma predvodio je don Željko Kovačević, župnik župe Svih svetih u Blatu i dekan Korčulanskoga dekanata, a nakon euharistijskog slavlja bio je prigodni program. U poslijepodnevnim satima nakon pobožnosti krunice u svetištu euharistijsko slavlje predvodio je župnik Uznesenja BDM u Seonici fra Vinko Kurevija, a koncelebrirali su fra Nikica Vujica, definitor Franjevačke provincije Bosne Srebrene, i župnik Kovačević. Euharistijsko slavlje uveličao župni zbor iz Seonice.

U propovijedi fra Vinko se osvrnuo na evanđelje dana koje govori o pozivu apostola i evanđelista Mateja. Povezao je njegov poziv s pozivom blažene Marije Petković. Ona je bila iz veoma bogate obitelji te je mogla uživati u obiteljskom bogatstvu, ali odazvala se Božjem pozivu i ostavila sve. Matej je bio carinik i grešnik kojega Isus poziva jer duboko u njemu vidi iskru dobrote i ljubavi. Matej se ne skriva već prihvaća Isusov poziv. Pitao se nadalje fra Vinko kakvi smo mi danas, slijedimo li primjere tolikih blaženika i svetaca koji osluškuju i prihvaćaju Isusov poziv ili se skrivamo iza svakidašnjih padova, pogrešaka koje nam ne daju snage reći Isusu „da”. Isus je liječnik koji nas liječi kako bi iskra dobrote u svakome od nas mogla rasti i promijeniti svijet.

Euharistijsko slavlje završilo je svečanim blagoslovom s moćima blažene Marije Petković nakon čega su vjernici imali priliku iskazati pobožnost moćima.
Nakon euharistijskog slavlja Željko Garmaz, koji je ujedno i autor knjige o fra Vjeki Čuriću pod nazivom „Svetac našeg doba” predstavio je ne samo knjigu, već i projekt koji se krije iza toga, a program predstavljanja knjige uljepšali su članovi župnoga zbora iz Seonice. Fra Vjeko svoj je svećenički poziv proveo u Ruandi gdje je otišao 1983., godinu dana nakon svoga ređenja, te je ondje i ubijen 1998. U mjestu Kivumu podigao je uz pomoć brojnih dobročinitelja crkvu u kojoj je i pokopan. Osim crkve planirao je u mjestu sagraditi školu, vodovod, dovesti struju i još mnogo toga, međutim zbog rata 1994. u Ruandi u kojemu je fra Vjeko spasio oko 160 000 ljudi nije uspio u svojoj namjeri. Nekoliko godina nakon smrti fra Vjeke na njegovo mjesto dolazi fra Ivica Perić koji je ostvario fra Vjekine zamisli te su u Kivumuu otvoren vrtić, osnovna škola i srednja tehnička škola. Novac od prodaje knjiga ide upravo za tu zajednicu u Ruandi.