Nakon molitve Srednjeg časa svećenicima se obratio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Istaknuo je kako je papa Franjo dao uputu kako svaka mjesna Crkva sinodalni hod treba živjeti prema vlastitoj situaciji, stoga Sinodalni hod u Zagrebačkoj nadbiskupiji ne može biti odvojen od Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koja je završila 2018. godine te čiji će Završni dokument biti objavljen ove godine. Govoreći o Dokumentu Sinode kardinal Bozanić naglasio je kako se radi o smjernicama za život danas i sutra te kako su u njega ugrađeni i potres i pandemija koji su život Crkve zagrebačke postavili u drugačiji odnos. „Treba se suočiti s današnjom konkretnom situacijom i živjeti sadašnjost. To je jedini put Crkve – živjeti sada“, poručio je kardinal Bozanić.
Pomoćni biskup mons. Ivan Šaško govorio je o utjecaju pandemije Covid-19 na pastoral. „Pandemija je iznijela na površinu činjenicu da baš u trenucima ograničavanja zajedništva trebamo više raditi zajedno“, kazao je biskup Šaško i istaknuo kako nakon pandemije važnu ulogu ima proces ponovnog započinjanja. Govoreći nadalje o posljedicama pandemije istaknuo je kako je porasla izgubljenost i nesigurnost te je napomenuo kako je u pojedinim dijelovima Europe traženje psihološke pomoći i potpore poraslo za više od 60 posto.
„Svećenicima je svakako potrebna potpora i blizina drugih svećenika“, podsjetio je biskup Šaško i istaknuo kako svećenički život ne daje nadmoći, a očekivanja od svećenika su velika. „Očekuje se od svećenika da bude minimalno uzor u krepostima i u svetosti. Bilo koji odmak, poskliznuće, ma kako malo bilo, postaje predmetom kritika i osuđivanja. Ponovno, to ne smije biti izgovor, ali mora biti upozorenje na mogućnu istrošenost, iscrpljenost koja dolazi od Boga, da svećenici koji žive za druge mogu biti i umorni i tužni i bolesni“, rekao je biskup Šaško, istaknuvši važnost brige jednih za druge.
O utjecaju potresa 2020. godine na pastoral govorio je pomoćni biskup mons. Mijo Gorski. Štetu od potresa prijavile su 123 župe te je oštećeno 220 crkvenih objekata. Biskup Gorski rekao je kako se može reći da u središtu Zagreba nema crkvene zgrade koja nije oštećena u potresu. Središte grada ostalo je bez liturgijskih prostora te s vrlo suženim pastoralnim mogućnostima. Biskup je naglasio kako obnova ide sporo zbog nesnalaženja. Ipak, krenula je te se trenutačno radovi izvode na 24 objekta.
„Svima nam nedostaje prva crkva naše Nadbiskupije – katedrala, za sve što nam je ona omogućavala: svečana bogoslužja, svakodnevne mise i ispovijedanja, pobožnosti bl. Alojziju na njegovom grobu… Nažalost, ne može se reći kada ćemo u njoj moći služiti euharistiju“, kazao je biskup Gorski i dodao kako bi obnova Nadbiskupskog dvora trebala krenuti nakon Uskrsa, dok je zgrada Bogoslovije obnovljena iznutra, a potrebna je obnova izvana. Sredstvima Nadbiskupije obnovljeni su prostori Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati i dio kompleksa u kojima će privremeno biti smješten Katolički bogoslovni fakultet.
„Znakovito je da su katedrala s grobom bl. Alojzija Stepinca i bazilika Srca Isusova u Palmotićevoj s grobom bl. Ivana Merza teško oštećene bez mogućnosti bogoslužja. Znakovito je i ovo: župe koje nose naslov ovih blaženika: bl. Alojzije Stepinac na Trnjanskoj Savici i bl. Ivan Merz u Španskom, koje nemaju crkve, također su onemogućene u svom pastoralnom radu ‘jer zbog pandemije ne mogu služiti nedjeljne mise u školama’. Potres je iznio na vidjelo snagu vjere pastira i stada. Nijedan župnik ili upravitelj župe nije napustio svoje vjernike“, istaknuo je biskup Gorski i rekao kako su se ondje gdje su posljedice bile najteže, župnici i vjernici najviše angažirali.
Zbog dugoročne obnove katedrale, Nadbiskupija je odredila da se na prostoru nekadašnjeg doma za svećenike na Kaptolu 28 izgradi zamjenski prostor u kojem će biti ispovjedaonice i relikvije bl. Alojzija, rekao je mons. Gorski.
Arhiđakon Katedralnog arhiđakonata mons. Josip Oslić govorio je o važnosti slušanja i osluškivanja. „Ako znamo slušati jedni druge, onda ćemo zasigurno znati slušati i govor Boga, koji nam često govori na način šutnje. Ako Bog ponekad i šuti, On ujedno i govori“, rekao je mons. Oslić. Naglasio je kako su svećenici izrazili želju za ovakvim susretima jer su ponekad u svome pastoralnom radu prepušteni sami sebi. Rekao je kako bi „osobitu pozornost trebalo posvetiti odgoju odgovornih vjernika laika koji bi mogli doprinositi kvalitetnijem pastoralnom radu i rastu vjere u našim župnim zajednicama“.
Mons. Oslić osvrnuo se i na pitanje poskupljenja plina i struje koje opterećuje župne budžete. U raspravi je predloženo promišljati o prijelazu na alternativne izvore energije.
Nakon stanke dekani Trešnjevačkog i Maksimirsko-trnjanskog dekanata preč. Damir Bačun i preč. Josip Golubić iznijeli su pitanja, izazove i poteškoće u svojim dekanatima. Preč. Bačun napomenuo je kako je pandemija u kojoj živimo protekle dvije godine uzrokovala brojne podjele među vjernicima. Okolnosti i mjere koje su donesene zbog pandemije tražile su kreativnost od svećenika kako bi okupljali vjernike na misama i katehezama, no jedno vrijeme većina je misu pratila online. Sad se javlja problem jer se većini vjernika teško vratiti u crkvu na mise. Isto tako, pod izlikom straha od zaraze, velik broj prvopričesnika i krizmanika preskače pohađanje župne kateheze te se pojavljuju pred samo pristupanje sakramentima.
Preč. Bačun iznio je prijedloge o ponovnom okupljanju i susretanju vjernika na razini dekanata ili Nadbiskupije na susretima ministranata, mladih i drugih zajednica. Govoreći o duhovnosti svećenika, predložio je da Nadbiskupija ponudi odlazak na zajedničke duhovne vježbe svećenika. Također, istaknuo je pitanje o zajedničkom životu svećenika gdje je to moguće i gdje oni to žele, kao smanjenje troškova domaćinstava i „kao lijek nezdrave svećeničke usamljenosti koja može uroditi raznim patologijama“. Može se raditi i o zajedničkim obrocima, a ne nužno zajedničkom stanovanju, naglasio je preč. dekan Bačun.
Preč. Golubić, dekan Maksimirsko-trnjanskog dekanata, istaknuo je kako je velika potreba za ovakvim susretima, posebno u izazovnim vremenima nakon potresa, u pandemiji i usred rata u Ukrajini. Napomenuo je koje su crkve i župne kuće u dekanatu stradale u potresima te kako u nekima obnova još uvijek nije počela. Preč. Golubić spomenuo se i Župe bl. Alojzija Stepinca na Trnjanskoj Savici koja i dalje nema lokaciju za crkvu.
Govoreći o pandemiji koronavirusa istaknuo je kako se na području dekanata nalaze i bolnice s Covid odjelima te zahvalio svećenicima koju su bili na usluzi bolesnoj i umirućoj braći. Iskazao je spremnost za pomoć izbjeglicama iz Ukrajine i naglasio kako se u župama skupljaju sredstva putem župnih Caritasa.
Nakon obraćanja dvojice dekana otvorena je rasprava na temelju pitanja koja su iznesena u obraćanjima.
Zbog epidemioloških mjera odlučeno je da će se svećenici Katedralnog arhiđakonata susresti u dvije skupine. Nakon susreta svećenika Trešnjevačkog i Maksimirsko-trnjanskog dekanata, u srijedu 16. ožujka održat će se susret svećenika Gornjogradskog, Kustošijskog i Novozagrebačkog dekanata u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu.