Susret je organiziralo Katoličko društvo prosvjetnih djelatnika Istre mons. Antuna Heka, zajedno s Pazinskim kolegijem, u čijoj se velikoj dvorani susret i održao.

Uvodni pozdrav uime domaćina izrekao je preč. Maksimiljan Ferlin, ravnatelj Pazinskoga kolegija. Podsjetio je da je o 19. obljetnici smrti mons. Antuna Heka, prošle godine, prigodno izlaganje i svoje sjećanje na kolegu izrekao prvi voditelj učeničkoga doma Pazinskoga kolegija porečki župnik preč. Milan Zgrablić.

Na početku je okupljene pozdravio i mr. sc. Daniel Bogešić, predsjednik KDPDI-ja mons Antuna Heka, profesor Povijesti i Geografije u Pazinskom kolegiju. Predavača je predstavila Orijana Paus, prof., tajnica KDPDI-ja, profesorica Hrvatskog jezika u Pazinskom kolegiju. Ona je, između ostaloga, istaknula i da 17. ožujka nije odabran slučajno, već je to 55. obljetnica Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, proglasa koji su 1967. godine objavili hrvatski jezikoslovci te je i odabir datuma hommage mons. Heku koji je, osim što je bio svećenik, bio i profesor latinskoga i hrvatskog jezika i književnosti. Prisjetila se riječi mons. Heka kako u tim predmetima nije bio najuspješniji u školi, ali je taj studij upisao upravo zbog toga što daje nadu i nadasve poticaj svima onima koji imaju poteškoća s nekim školskim predmetima.

Prof. Grbac svoje je izlaganje započeo podsjetivši da u društvu, pa tako i u Crkvi, postoje sposobni ljudi, ali kojima nedostaje dimenzija budućnosti. „Zatim postoje i oni koji razmišljaju i planiraju budućnost, to su vizionari, koji se ne zadovoljavaju održavanjem sadašnjeg stanja, već imaju viziju budućnosti, velikih poduhvata koje žele i mogu realizirati, a takvi su u povijesti Crkve u Istri bili biskup Juraj Dobrila, mons. Božo Milanović, dr. sc. Josip Turčinović, mons. Antun Hek te na neki način i biskup Dragutin Nežić“, rekao je predavač. „Od svih njih najmanje je napisano upravo o mons. Heku jer o takvim ličnostima nije dovoljno samo nabrojiti postignuća, bitno je i ocrtati lik i veličinu osobe u svom aspektima života i djelovanja.“

Predavač je napomenuo da mu je, s obzirom da je bio njegov suvremenik, trebalo puno vremena kako bi uvidio veličinu mons. Heka. Nije nabrajao sva njegova ostvarenja i postignuća,  spomenuo je samo neka: pokretanje Vjerskog kulturno-informativnog lista „Ladonja“, godišnjaka „Istarska Danica“, županijske radijske postaje Radio Istra te projekt osnivanja nezavisne istarske televizije koji, nažalost, nije stigao ostvariti. To su samo neki od temeljnih elemenata koji su ispisali povijest katoličke izdavačke, kulturne i medijske scene u Istri. „Slijedio je Dobrilinu i Milanovićevu viziju potpunog sjedinjenja Istre s maticom Hrvatskom i tada smo htjeli da tu viziju drži Radio Istra“, naglasio je predavač. „Bio je druga osoba u Istri koja je posjedovala računalo“, prisjeti se dr. Grbac te ispričao anegdotu kako je zajedno s Hekom vlakom išao u Njemačku kupiti to tadašnje tehnološko čudo, danas nama nezamislivih dimenzija, te kako se mons. Hek djetinjom radošću oduševljavao tim novim tehnološkim mogućnostima.

Predavač se nadalje osvrnuo na Hekov vizionarski stav u godinama političke tranzicije. Uoči prvih višestranačkih izbora mnoge su stranke tražile potporu Crkve, političari su dolazili Heku, no on ih je filozofski ispraćao, svjestan da, unatoč želji klera da komunizam padne, Crkva treba zadržati svoju nepristranost.

Dr. Grbac se prisjetio i Hekova poziva u tada praznu zgradu Kolegija, a na njegovo pitanje za povod toga poziva Hek mu je odgovorio da „gdje dva, tri od njih par sati provedu zajedno u razgovoru nema šanse da se ne izrode neke plodne ideje“. Iznoseći mu ideju o pokretanju Pazinskoga kolegija, ustvrdio je tada Hek da „više ne možemo odgajati stare ljude, koji su zadojeni svakojakim ideologijama, mi trebamo početi ispočetka i stvarati novu jezgru mladih ljudi, neopterećenih nekim prošlim idejama“, otuda su potekle sve ostale ideje i planovi u svezi s Kolegijem.

„Kao vizionar znao je proročki odrediti granicu bilo kakvog svog političkog opredjeljenja. Nije poznat nijedan slučaj da se nekome zamjerio i da je nekoga kritizirao“, rekao je dr. Grbac prisjećajući se anegdote kada je Hek zdušno branio i opravdavao  kolegu koji je tijekom višednevnog izleta fotografirao, otkrivši naknadno – bez filma u fotoaparatu. „Specifična je bila njegova sposobnost da dijalogom rješava i najveće probleme, to nije bila samo diplomatska sposobnost, puno je više u svim pregovorima značila i njegova ljudskost, blagost, koja je svakoga razoružala, i djecu u Kolegiju, ali i najviše predstavnike vlasti u Hrvatskoj“, rekao  je predavač te se prisjetio zajedničkog posjeta predsjedniku Franji Tuđmanu koji je Heka jako cijenio.

Predavač se prisjetio kako je mons. Hek posebno cijenio biskupa Dobrilu, mons. Božu Milanovića i biskupa Dragutina Nežića te kako je žalio što se s biskupom Nežićem nije učinio jedan veliki intervju jer je, smatrao je, on imao veliko intelektualno i iskustveno bogatstvo.

„Mons. Hek bio je jedini od tadašnjega istarskoga klera kojeg se moglo definirati suvremenim Dobrilom, on je u sebi nosio neke ključne komponente koje su odlikovale biskupa Dobrilu, jedna od tih bila je ljubav prema pisanoj riječi“, rekao je predavač te se prisjetio kako je govorio mons. Heku da on jako malo piše, no on bi mu na to odgovorio „napiši ti, ti ćeš to bolje“; „iako je malo pisao, njegova izdavačka djelatnost govori u prilog tome“, dodao je preč. Grbac.

„Mons. Heka odlikovala je velika zauzetost za druge, bio je neko vrijeme ravnatelj dijecezanskoga Caritasa“, napomenuo je predavač, „u to su vrijeme dijelovi Kolegija znali biti puni donacija koje su pristizale i raspoređivale se“.

No, jedna od njegovih najvećih odlika bila je briga za odgoj mladih čemu nadasve svjedoči Pazinski kolegij.

 „Mi u Istri danas pokušavamo ići njegovim stopama – administrirati – ono što je on pokrenuo; da bismo mogli učiniti nešto puno više bilo bi nam potrebno da imamo svećenika, vizionara, humanista – mons. Antuna Heka. No, ponekad ni hijerarhija institucije nije spremna prihvatiti takve vizionare za vodeća mjesta, pa bivaju birani oni koji se prilagođavaju.“

Stoga je onaj tragični prometni udes u Tarskoj vali značio ne samo prekid jednog života nego i nenadoknadiv gubitak kako za Crkvu u Istri, tako i za istarsko društvo, ondje je istarska Crkva izgubila velik dio pameti, hrabrosti i duše“, naglasio je dr. Grbac.

„Imao je smisla za humor“, rekao je nadalje preč. Grbac, prisjetivši se posjeta veronskom biskupu Attiliju Nicoriju i besplodnoga ishoda susreta kada su bili kod njega otišli tražiti pozajmicu za financijske poteškoće Kolegija. Nakon što se sugovornik raspričao o oskudici, Hek je duhovito prokomentirao: „A da mi njemu nešto damo?“ Druga zgoda koju je preč. Grbac naveo jest zajednički odlazak s Hekom po donacije koje su za Kolegij uplaćivali donatori iz Njemačke. Da bi bio siguran kako će novac sigurno stići u Kolegij, Hek je usred ljeta putovao u zimskom kaputu kako bi ga mogao pohraniti u džepove.  Ni gorivo nije htio platiti tim novcem jer „to je za Kolegij“.

Bio je pošten i dosljedan do kraja, zato mu je biskup Bogetić vjerovao, dao mu je in bianco potpisane prazne papire s biskupijskim pečatom jer je znao da ga neće iznevjeriti. Njemu je Kolegij bio životni san.

„On mi je bio profesor, učitelj, prijatelj, uzor, i kada danas prolazim Tarskom valom, nikad ne zaboravim reći pokoj vječni. A vi koji danas uživate plodove njegove vizije i njegova rada, morate biti ponosni na Heka. Iza svega što ovdje postoji, stoji mnogo neprospavanih noći, brige, znoja, a pogotovo ljubavi.“

„Nalazimo se u preduskrsnom vremenu, Uskrs poručuje da je svako zalaganje čovjeka na poboljšanju ovoga svijeta vrijedno jer dobra djela neće nestati. Pred Gospodinom će vrijediti ona nebrojena sitna dobra djela koja ljudi čine iz ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, to je poruka Uskrsa. Prije mnogo godina u ovo neko preduskrsno vrijeme napustili su nas kardinal Kuharić i mons. Hek. Uskrsna bi poruka bila zaista jednostrana kada bi bila usmjerena samo na vječnost, Uskrs bi značio to da ćemo nakon smrti nastaviti živjeti i mi bismo danas slavili nešto što ćemo imati tek kada umremo. Ako kažemo da će sva dobra djela nastaviti živjeti u Vječnosti, onda nam ne može biti svejedno što i kako sada činimo. Važno je što ćemo sa sobom ponijeti, nije dovoljno pred Bogom se pojaviti čistih ruku, one moraju biti pune, znojne i prljave od naporna rada.

Siguran sam da je Hek svoj Uskrs pripremio za života i da je došao pred Boga ruku punih dobrih djela. Za njega odgoj djece, rad na oplemenjivanju društva, medija, ljudi, biti drugima učitelj, nije bila professio, bila je vocatio, poziv. Za razliku od drugih, uloga koju je Hek odigrao za života ostala je često u sjeni, na vidjelo često tako isplivaju institucije, stranke, Crkva koje sebi pripisuju zasluge za nečiji uspješan život, kreatori ostaju u sjeni, ali kada čovjek svojim djelovanjem i ponašanjem postane Kristov prijatelj, već sad doživljava Uskrs, i to smo naučili od Heka. Nije najbitnije hoće li netko naša djela odlikovati medaljama, sva će ona ionako, ako su dobra, doprinijeti našem Uskrsu, a o njima će konačni sud donijeti samo Bog. Doživjeti svoj Uskrs punih ruku to je bio pravi motiv svestrana i neumorna zalaganja mons. Heka. Kada bi se njegova oporuka sastojala samo od ovih riječi, a ima ih puno više, trebali bismo mu biti zauvijek zahvalni, zaključio je predavač.

U nastavku se jednim svojim osobnim osvrtom okupljenima obratio i mr. sc. Bogešić te je pozvao okupljene na iznošenje svojih sjećanja. Uime obitelji pok. mons. Heka, koja je nazočila skupu, okupljenima i organizatorima riječima se zahvale obratio pranećak Tomislav Hek. Riječ je uzeo i vlč. Anton Depikolozvane koji je s mons. Hekom surađivao u Kolegiju sedam godina. On se prisjetio tuge učenika koji su u vrijeme tragične pogibije ravnatelja Heka bili na izletu u Rimu.

Skup o mons. Heku organiziran je dan uoči proslave Dana Pazinskoga kolegija, koji kao svoga zaštitnika časti sv. Josipa.