U suslavlju su bili rektor Svetišta mons. Antun Sente, ml., župnik Župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci vlč. Damir Ocvirk, svećenici Karlovačkog dekanata i svećenici koji su sa svojim vjernicima hodočastili u Karlovac. Ovom prigodom u Nacionalno svetište hodočastili su i članovi molitvenih vjenčića Prečistog Srca Josipova. Na početku euharistijskoga slavlja mons. Sente rekao je da je sveti Josip za zaštitnika Kraljevine Hrvatske jednoglasno izabran u Hrvatskom saboru na isti dan prije 335 godina.

„Zahvalan sam Bogu i svetom Josipu što na ovakav svečani način možemo proslaviti ovu obljetnicu. Lijepo je da mi Hrvati znamo slaviti svoga nebeskoga zaštitnika“, istaknuo je mons. Sente i dodao da živimo u izazovnim vremenima, kao što su živjeli i naši preci prije 335 godina. „Sveti Josip, osim što je zaštitnik naše Hrvatske, zaštitnik je i Karlovačke županije i grada Karlovca“, podsjetio je rektor Svetišta i pozdravio karlovačku županicu Martinu Furdek Hajdin, predsjednika Gradskog vijeća Grada Karlovca Marina Svetića, predstavnike Hrvatskog sabora i Hrvatske vojske prisutne na misnom slavlju.

Pozdravio je i direktoricu Laudato televizije Kseniju Abramović i istaknuo kako je, zahvaljujući suradnji s Laudatom, „Karlovac postao središte duhovnosti u koje rado hodočaste vjernici iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svih dijelova svijeta u kojima Hrvati žive.“ Mons. Sente pozdravio je članove molitvenih vjenčića Prečistog Srca Josipova te svećenike koji ih prate na ovome hodočašću, a posebno vlč. Ivana Ravlića iz Teslića u Bosni i Hercegovini, gdje živi mali broj Hrvata, a djeluje jedan molitveni vjenčić.

Sv. Josip – primjer kako se hodi kroz život

Predvoditelj slavlja fra Tomislav Glavnik u uvodu u misno slavlje rekao je da svatko u slavlje donosi sebe, svoje nakane i sve svoje bližnje. „Neka ova misa bude proslava Božjeg imena u našim životima.“ Na početku homilije fra Tomislav je pozvao okupljene da svoj pogled usmjere prema kipu sv. Josipa u njegovu nacionalnom svetištu. Rekao je da svatko ima neku asocijaciju, a često ga opisujemo kao šutljivog.

Sveta pisma ne donose nijednu njegovu riječ, no znamo da je govorio, ali ne znamo što. Znamo da je osmi dan od rođenja Spasitelja izrekao da će mu se sin zvati Isus. Propovjednik je istaknuo da po zagovoru sv. Josipa trebamo moliti za sebe „da svaki put kad budemo pitani, možemo bez straha izreći ime – Isus“, kao što je to učinio sv. Josip.

„Bez čvrstog Josipa ne bi bilo Krista kao takvog. Bez čvrstih svećenika ne može biti ni dobrog, vjernog naroda. Bez čvrstih očeva ne može biti dobrih obitelji. Bez čvrstih muškaraca sabornika ne može biti pravednih zakona. Ako se po svim tim segmentima okrenemo u mlitavce, naša Crkva bit će jedan teški čušpajz“, rekao je fra Tomislav.

Kršćanin nije protiv nekoga, on je za Krista

Propovjednik je istaknuo da se treba uspraviti, a „ne delegirati zadaću koju nam je Bog povjerio na nekoga drugoga jer je tako lakše“, dodajući kako u ovom nacionalnom svetištu „kao nigdje drugdje sveti Josip drži Isusa za ruku i pokazuje svima nama kako se kroz život hodi. Kad kao narod kleknemo i počnemo moliti, kad Krista stavimo na usta i u ruku kao životnog suputnika, možemo se nadati budućnosti koju nitko neće moći promijeniti i okrenuti na loše.“

„Trebamo si posvijestiti da kršćanin nije protiv nikoga, nego je on za Krista jer mu je On na ustima i u ruci. U svakodnevnom životu ne može otac delegirati ono što mu je po naravnom zakonu dano. Ne možemo ni mi kršćani delegirati ono što nam je povjereno“, rekao je fra Tomislav i naglasio da kao Crkva, kao ljudi vjere, trebamo biti podrška jedni drugima.

Zaključujući homiliju propovjednik je naglasio tri trenutka „koja nas kao narod u ovom vremenu pred nama živo dotiču i gdje se očekuje jedan naš zajednički odgovor: pitanje našeg odnosa prema zaštiti života od začeća do prirodne smrti; pitanje rada nedjeljom i pitanje savjesti.“ Rekao je da je sveti Josip bio „tradicionalni Hrvat katolik, Marija bi pobacila, rintao bi svaki dan i rekao bi ‘mene se ne tiče’. To nije demagogija. To je – ili si Kristov ili nisi.“

Strah nije naš saveznik

Napomenuo je da je kršćanstvo za svjedoke te da je današnja istaknuta nakana „da preobražaj našega naroda ide iz promjene raspoloženja vlastitog srca te da ovo bude zavjetno središte našega naroda, gdje ćemo, kad svaki put dođemo, ispravljati optiku s kojom gledamo na svoj svakodnevni život, s molbom: „Gospodine, oslobodi me svakoga straha. Strah nije moj saveznik. Ti si mi saveznik i ja molim da mi budeš na ustima i u ruci.“

Na kraju misnoga slavlja mons. Sente rekao je da je baš lijepo biti u Karlovcu, u kući nebeskog zaštitnika, djevičanskog oca Isusa Krista i zaručnika Blažene Djevice Marije. Rektor Svetišta zahvalio je svima uključenima u ovo slavlje te rekao kako se nada „da će broj ljudi kod svetoga Josipa rasti da bi, po primjeru svetoga Josipa, njegovom poslušnošću Božjoj volji protkali svoj život“.

Misnom slavlju prethodila je pobožnost sv. Josipu, a slavlje je pjesmom animirao Oratorijski zbor Crkve sv. Marka „Cantores sancti Marci“ pod vodstvom Jurice Petra Petrača. Nakon misnoga slavlja zajednica mladih ZAMAK pripremila je scenski prikaz zasjedanja Hrvatskog sabora iz 1687. s elementima današnjice. Tom je prigodom mons. Sente uručio zahvalnice plakete i statue „Josipov cvijete“ koje je izradila karlovačka umjetnica Lidija Maček Stanić zaslužnima za uređenje i obnovu Nacionalnog svetišta iznutra i izvana.