“Današnje evanđelje je upravo prikladno za nas ovdje sabrane koji ovom sv. misom u svetištu sv. Antuna u Sesvetskim selima započinjemo svoje hodočašće, svoj hod, prema drugom svetištu sv. Antuna, onom na Svetom Duhu. Na tom hodu proći ćemo gotovo kroz cijeli glavni grad naše Domovine. Prilika je to da po nama Gospodin prošeta našim gradom i da ga blagoslovi, a budući da smo iz raznih krajeva Domovine po nama će Gospodin moći blagosloviti sav naš narod i sve naše krajeve odakle dolazimo. Zato se u ovoj misi otvorimo Božjem blagoslovu”, rekao je fra Miljenko Hontić uvodeći u homiliju te naglasio da nam upravo prva rečenica današnjeg evanđeoskog odlomka danas posebno stavlja na srce, ali i za cijeli život nešto vrlo važno.

“Naime, čuli smo kako Isus govori svojim učenicima: ,,Putem propovijedajte: Približilo se kraljevstvo nebesko!” Doista, nismo mogli izabrati bolji evanđeoski odlomak od ovoga koji nam je liturgija neplanirano priredila za ovaj dan. Dakle, Gospodin nam danas govori i poziva nas da na ovom antunovskom hodu propovijedamo o kraljevstvu Božjem, da budemo apostoli, kao što su to bila prva dvanestorica, kao što je to bio sv. Barnaba, kojeg se Crkva danas spominje, a posebno kao što je to bio sv. Antun za čiji se blagdan ovih dana pripremamo”, istaknuo je fra Miljenko i u nastavku upitao: “Što to znači biti apostol? Sama riječ apostol dolazi od grčkog glagola apostolein što znači, onaj koji je poslan! To je jako važno, nikad ne zaboraviti da smo poslani i da je onaj koji nas šalje naš svemogući Bog. Ne idemo u ovaj svijet u svoje ime, nego u Božje! Mi smo dakle poslani od Gospodina propovijedati i to ne prvenstveno riječima, kako je na jednom mjestu rekao sv. Franjo, nego najprije životom, a onda ako je baš potrebno i riječima. Doista, svaki kršćanin već po krštenju je pozvan i poslan biti glasnik Božje ljubavi, tj. biti onaj koji nosi Boga u srcu. A ta Božja prisutnost trebala bi se očitovati najviše u našem razmišljanju, govoru i ponašanju. Zato se dobro upitati koliko smo prihvatili Gospodina u svoje srce, u svoj život?”

“Koliko to mi stvarno živimo Isusovim stilom života? Koliko smo stvarno svjesni da smo od njega poslani, da smo njegovi apostoli? Čuli smo kako Isus govori svojim učenicima da propovijedaju da se približilo Kraljevstvo Božje. A kraljevstvo Božje nije ništa drugo nego prisutnost samog Isusa Krista. Živi Bog se želi približiti ovom svijetu po nama! To u konkretnom životu znači da se Evanđelje ostvaruje u svakodnevici, ono evanđelje koje od teorije u našem životu postaje praksa. Drugim riječima, danas kada ćemo hodati ulicama našega grada, ne treba nam toliko biti na pameti hoćemo li dovoljno dobro i glasno pjevati, hoće li nam se diviti, hoće li nam pljeskati… puno je važnije paziti i postaviti si kao zadatak, hoće li u mom srcu biti Krist, hoće li u našim srcima biti njegova ljubav prema svakom čovjeku i svim stvorenjima, hoće li ljudi u nama moći prepoznati živog Isusa Krista, i njegovu ljubav, njegov mir i dobrotu”, upitao je fra Hontić.

Da bi Krist doista bio u našim srcima, ono što je potrebno jest omogućiti mu dolazak. Evo, baš zato na početku ovog hoda slavimo svetu misu u kojoj nam dolazi živi Bog. I zato je važno da kod svake svete mise budemo doista sabrani i svjesni tog uzvišenog pohoda Božjega i njegove želje da se nastani u nama. Isus od svojih apostola traži slobodno srce, nenavezano na materijalne stvari. Srce koje se znade služiti materijalnim stvarima ali ne ovisi o njima, nego jedino ovisi o Bogu i njegovoj riječi. Jednom riječju Gospodin od nas traži bezgranično povjerenje u njega, samo tako će onda njegova riječ i njegova snaga moći djelovati u nama i po nama.

Ovaj bi nas hod, rekao je fra Hontić, trebao podsjetiti na one važne stvari u našem životu jer  je u njemu prisutna snaga Duha Božjega koji nas prati i jedino njegovom snagom kadri smo učiniti ovaj svijet boljim mjestom. “Nismo mi ti koji ćemo nešto učiniti u ovome svijetu ili životu, nego snaga Božjeg Duha u nama. Koliko mu više dopustimo i stvorimo prostora u našim srcima toliko će nas više moći osposobiti za svoje prave apostole. U tome su nam primjer i sv. Barnaba kojeg se danas Crkva posebno sjeća, kao i ostali apostoli, a posebno nam je uzor u tome Svetac svega svijeta”, naš sv. Antun, koji se potpuno otvorio milosti Božjoj koja i danas po njemu djeluje i po kome Gospodin uslišava tolike molbe i prošnje svojih vjernika. Zamolimo i tražimo zato u ovoj svetoj misi da nam Gospodin pomogne hoditi radošću istim putovima kojima je hodio sv. Barnaba i svi apostoli, kojima je hodio sv. Antun i svi sveti prije nas. Neka i ovaj hod danas u nama oživi svijest da smo čitav život na putu prema vječnoj domovini ili kako bi rekao sv. naš o. Franjo, ,,Putnici i pridošlice”. I zato neka svaki trenutak našeg života bude intoniran tom melodijom vječnosti. Lijepo nam na tu temu govori Sveti otac u miru Benedikt XVI; ,, Svakoga dana tražite Gospodina koji neće ništa drugo osim da zaista budete sretni. Ustrajte u čvrstom i trajnom molitvenom odnosu s njim, a tijek svojega dana, po mogućnostima tako uredite da nađete trenutke u kojima ćete se samo s njim družiti.”

Na koncu homilije potaknuo je okupljene štovatelje sv. Antuna Padovanskog na dublje zajedništvo s Gospodinom. “Nastojmo zato, svaki dan oko sve dubljeg zajedništva s Gospodinom da bi tako postalo moguće veće i radosnije zajedništvo sa svom braćom i sestrama s kojima smo na ovom putovanju prema vječnosti, gdje ćemo se jednog dana svi naći u slavi, lijepoj i neizmjernoj Božjoj ljubavi! Amen”, zaključio je fra Hontić.

Nakon misnoga slavlja mladi su se uz pjesmu zaputili prema Dubravi i Trgu bana Josipa Jelačića, gdje će se održati animacije i ulična evangelizacija, a završit će na Svetom Duhu euharistijskim klanjanjem i slavljenjem.