Medalje zahvalnosti dobilo je sedmero laureata koje su predložili župnici iz sedam dekanata Riječke nadbiskupije. Pjevanjem je Večernju molitvu predmolio Nadbiskupijski zbor pod ravnanjem maestra Giovannia Geracia, koji je nakon liturgijskih obreda održao i koncert.

Riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić uputio je prigodnu propovijed u kojoj je pozvao vjernike da u multikulturalnom gradu žive svoje kršćansko poslanje ne protiv drugih nego s drugima. Nakon toga svečano je uručio Medalje zahvalnosti sv. Vida ovogodišnjim dobitnicima.

U propovijedi je, mons. Uzinić, nasljedujući primjer Isusa Krista i sv. Vida ranokršćanskog mučenika, istaknuo da se kršćanima ne smije dogoditi da od progonjenika postanu progonitelji. Tada se udaljavaju od Boga, ne svjedoče njegovu Božansku ljubav i ne slijede primjer Isusa i brojnih svetaca. Bio je to nadbiskupov odgovor na sporadične prigovore da Grad Rijeka organizacijom proslave Dana grada i svojega zaštitnika sv. Vida te održavanjem odgođene povorke Riječkog karnevala samo tri dana kasnije, miješa sveto i profano u kontekst koji je nespojiv. To se najbolje vidi na ukrašenom riječkom Korzu, gdje se miješaju simboli dviju proslava i dviju tradicija.

„Ta izmiješanost koja se nama na prvu može učiniti čudna, zapravo je važna pouka i poruka koju mi katolici moramo izvući: da živimo u gradu koji je slojevit, u kojemu nas ima različitih u kojem ne dijelimo svi iste stavove i iste poglede, koji je sekularan i pluralan. U tom gradu u kojem imamo i znak karnevala i znak sv. Vida, i zahvaljujemo Bogu što ga idalje imamo, možemo i trebamo živjeti svoje kršćansko poslanje i svoju kršćansku egzistenciju. Ne protiv drugih, nego s drugima“, rekao je nadbiskup Uzinić. „Međusobno se podržavajući i potičući jedni u drugima ono dobro“, dodao je.

Propovijed je zaključio pozivom vjernicima da ne slijede logiku karnevala koji završava traženjem i osudom krivca za sve nevolje. Umjesto toga neka slijede primjer Isusa Krista koji je prekinuo taj vrtlog optužbi i nije prebacio krivnju za ono što se događa na druge nego ju je preuzeo na sebe. „Tada će se dogoditi pobjeda nad zlom i mržnjom. To je ono čemu bismo trebali težiti. Ne dominirati nad drugima nego staviti im se na službu. Ne nametati terete drugima nego preuzeti teret drugih. To je vrijednost koju smo mi kršćani pozvani unositi u ovaj svijet. I zbog toga ćemo uvijek radije birati biti progonjeni nego biti progonitelji. Radije biti mučeni nego biti mučitelji, kao i sv. Vid“, zaključio je nadbiskup Uzinić.

Medalju zahvalnosti sv. Vida ove je godine dobilo sedam marljivih župnih suradnika, a istaknuti su kao kandidati sedam dekanata Riječke nadbiskupije.

Župljanku Župe sv. Ivana Krstitelja u Zlobinu Ljubicu Tometić predložili su svećenici iz župa Bakarskog dekanata. Ljubica Tometić već šezdeset i jednu godinu svira orgulje te je voditeljica župnog zbora. U crkvi je započela svirati još kao djevojčica na poticaj tadašnjeg zlobinskog župnika Rude Miloša, a sviranju ju je poučila č. s. Regina Kristanić. Uz dugogodišnje sviranje i vođenje zbora, Tometić je zauzeta i u svim aktivnostima župe te je uvijek spremna pomoći svećenicima koji su na službi u župi.

Branka Pavičić iz Župe Pohođenja Blažene Djevice Marije u Triblju Medalju je primila na prijedlog Crikveničkog dekanata. Rodom iz Slavonskog Broda, na crikveničko područje, točnije u Dramalj doseljava se 1998. godine, a u Triblju, zajedno s mužem Davorom – umirovljenim hrvatskim braniteljem i ratnim invalidom, te njihovo troje djece Ivanom, Pavlom i Anđelom, živi od 2012. Uz brigu za bolesnog sina Pavla, kao majka njegovateljica, izrazito je aktivna sudionica u životu župne zajednice u Triblju i to ponajviše brigom za održavanje i uređenje liturgijskog prostora, no i u svemu u čemu može pomoći župniku. Svojim kršćanskim življenjem primjer je drugima, a župnik posebice napominje da mnogo pomaže u ostvarenju kontakata sa župljanima koji su se udaljili od života Crkve.

Orguljašica Župe sv. Hermagora i Fortunata u Gerovu Nevenka Žagar Medalju je primila na prijedlog Delničkog dekanata. Rodom je iz Prezida, sa suprugom Ivanom nedavno je proslavila pedesetu obljetnicu braka. Prije 27 godina, na poticaj tadašnjeg župnika u Gerovu započela je osnivanje župnog zbora koji u kontinuitetu djeluje sve do danas. Svo to vrijeme Žagar, iako sada u poznijim godina redovito iz Prezida dolazi na misna slavlja, bilo u Gerovo, Hrib ili u svetište Majke Božje Karmelske na Svetoj Gori.

Vjekoslav Čipčić iz Župe Presvetog Srca Isusovog na Zametu – Rijeka bio je laureat Kastavskog dekanata. Iako rodom iz Dugopolja kod Splita, nakon sklapanja braka s Ivankom Pericom iz Rijeke, s kojom ima sina Duju, 1990. godine seli iz rodne Dalmacije u Primorje u Rijeku. Aktivni je sudionik Domovinskog rata. Nakon rata aktivnije se uključuje u život i rad župne zajednice na Zametu kao član župnih vijeća te kao sakristan, ali i svekolika pomoć u pastoralnom radu svećenika u župi. Zajedno sa suprugom aktivan je u djelovanju župnog Caritasa kao i u svim projektima župe. Posebice od odlaska u prijevremenu imovinu od kada se njegov angažman pretvorio u svakodnevni.

Zauzeti župljanin župe sv. Jakova u Opatiji Nikola Kraljić Medalju je primio na prijedlog Opatijskog dekanata. Rodom iz Omišlja na otoku Krku, dugo nastanjen u Opatiji, Kraljić tridesetak godina aktivno surađuje u pastoralu župe. Zajedno sa suprugom Olgom obnaša službu sakristana. Oboje su u mirovini. Na usluzi su i od povjerenja i u ostalim zadaćama i potrebama u župi. Neko vrijeme imao je dozvolu za dijeljenje sakramenata pričesti. Kao takvoga poznaju ga i drugi župnici u Opatijskom dekanatu. Izdao je i dvije samostalne zbirke pjesama nadahnute kršćanskim temama.

Anu Kovačević iz Župe Marije Pomoćnice u Rijeci predložili su svećenici Prvostolnog dekanata. Kovačević je rodom iz Budaka u Lici, ali od svoje devetnaeste godine živi u Rijeci. U Župi Marije Pomoćnice, i kao župljanka i kao članica svjetovne grane salezijanske družbe (salezijanski suradnici), aktivna je od 1976. godine. Od brojnih aktivnosti u župi ističe se njezina revna briga za održavanje i uređenje liturgijskog prostora i ruha kao i djelovanje u pastoralnom vijeću.

Supružnici Rajko i Miljena Šimić, zauzeti vjernici – župljani Župe sv. Barbare u Kostreni Medalju su primili na prijedlog Trsatskog dekanata. Iz rodnih Gruda supružnici Šimić preselili su se u Rijeku 1974. godine. Sljedeće godine sele u Kostrenu – sv. Barbaru te se nastanjuju u tadašnjoj župnoj kući za koju brinu sve dok ista nije srušena zbog proširenja rafinerije u Urinju. Cijelo vrijeme bili su istinski i važni suradnici u pastoralu i dušobrižništvu župe, kako kao brižni čuvari i poslužitelji župne kuće i crkve tako i kao vjerodostojni i autentični kršćanski vjernici koji su primjerom svog kršćanskog življenja u obitelji, susjedstvu i na radnom mjestu. Kao susretljivi i uslužni ljudi imali su vrlo značajan utjecaj na evangelizaciju svoje životne i radne sredine. Njihov primjer svjedoči koliko je važno djelovanje kršćanskih supružnika u jednoj župnoj zajednici.