„Riječ urezana u srce“

Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici!

Mi vjernici iz Slovenije, Mađarske i Hrvatske došli smo se zajedno pomoliti, ovdje u sjeni crkve sv. Ladislava u Beltincima. Na putu smo vjere, želimo graditi mir. Molitvom šaljemo poruku da smo djeca istog oca, Nebeskoga Oca, koji je Gospodin, jedan jedini, i njega smo došli moliti da svoju Riječ ureže u naše srce i da nas nahrani za stolom svoga Tijela i Krvi. U našoj pratnji uvijek je, a u ovom mjesecu listopadu posebno, Blažena Djevica Marija koju sva tri naša naroda časte kao svoju Majku.

U odjeku smo spomendana Blažene Djevice Marije od Krunice, stoga je prikladno da naše misli polete Bogu gledajući Mariju, gledajući onu kroz koju se Bog učini vidljivim nama ljudima.

U svim crkvama svijeta, gdje se slavi sveta misa, danas odjekuje Evanđelje koje smo upravo čuli. Odjeknut će glas jedne žene iz puka koja pažljivo sluša Isusa dok govori. Ima uho kroz koje je Isusov svijet ušao u njezin svijet, u njezinu dušu – i učinio ga ljepšim, učinio ga prostorom u kojem se rađaju riječi pohvale i blagoslova.

Žena iz puka podiže glas, hvali Isusa, izričući blaženstvo Isusovoj Majci: Blažena utroba koja te nosila i prsi koja si sisao (Lk 11, 27). Žena je pristojna, drži se bontona, naučila je od mudrijih da nije pristojno hvaliti čovjeka u lice – izravno, ne želi da pohvala nalikuje na laskanje.

Njena pohvala Isusu ide preko majke. Ide preko one koja ima udio u njegovom životu: nosila ga je devet mjeseci, dojila ga vjerojatno tri godine, čvrsto držala za ruku kad je bilo potrebno i puštala na slobodu kada je odrastao. Ugradila je sebe u njegov život, zato je On njezina slika i ponos. U hrvatskom narodu postoji slična uzrečica, kad je dijete dobro, uspješno, čestito: Blago majci tvojoj. Blago majci njegovoj (njenoj).

Neobičan Isusov odgovor

Isus nije nastavio svoj govor. Otvorio je uho za poklik ove žene; ne poriče blaženstvo od nje izrečeno. Ima Učitelj za nju riječ – radosnu vijest – evanđelje: Još blaženiji oni koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je! (Lk 11, 28).

Utroba koja s ljubavlju nosi dijete uvijek je blažena.

U nekim hrvatskim krajevima za trudnu ženu kažu da je u „blagoslovljenom“ ili „blaženom stanju“. Vjerujem da je slično i kod drugih naroda (Slovenaca, Mađara). Na licu žene koja pod srcem nosi dijete odražava se i lice Neba. Pokazuje i lice Božje… Bog pokazuje svoju ljepotu kroz darivanje života iz ljubavi.

Dijete kada prođe kroz majčinu utrobu ostavi neizbrisiv trag. U majci uvijek ima dom. Može li majka zaboraviti izbrisati ovaj trag, pita se Izaija. Slušatelj sigurno odmah odgovara: Ne, ne može zaboraviti! I medicina potvrđuje da se u tijelu žene može vidjeti (dijagnosticirati), je li rađala ili ne; je li majka ili ne. Može li žena zaboraviti čedo utrobe svoje?! Kad bi ovo, nemoguće, i bilo ljudski moguće, Bog svoju djecu ne zaboravlja: to Bogu nije moguće!

Vratimo se Isusovom zanimljivom odgovoru: Blaženi koji slušaju! Gdje je tu Isusova majka?

Prvi grijeh nastaje neslušanjem Božje Riječi. Adam i Eva nemaju uho (srce) za Božju Riječ. Svoje uho okreću drugom sugovorniku, zmiji, koja im srce puni lažnim obećanjima, istiskuje iz njega Božju riječ. Srce koje ne sluša gubi mekoću/istančanost sluha za Božji govor – postaje tvrdo. Gubi smisao za ljubav.

Nova Eva, Marija, ima savršen, jedinstven sluh za Božji glas. Ovaj „Nazaretski pupoljak“ slušanjem, pozornošću, otvarajući vrata svoje nutrine, otvara vrata svijeta da Onaj koji želi biti s nama može ući i nastaniti se.

Ona je prva i uvijek jedinstvena u slušanju i prihvaćanju Božje riječi. Zna to Onaj koji hvali „slušatelje Riječi Božje“; po njenom slušanju sam je se „nastanio“, dobio stan među nama.

Ona u svom srcu, kao u spomenaru, bilježi, urezuje, sve događaje iz njegova života. Od njih ona živi, njezina su radost i bol, njezina svakodnevnica, ali i proslava. Uvijek su svježi, jer u srce majke, kad su djeca u pitanju, nema zastare. Tu ih i mi s radošću razmatramo, dok molimo krunicu. S njom zajedno putujemo od postaje do postaje Isusovoga života. Zagovara nas i hrabri da ih urežemo u srce, u dušu. Zavolimo kao što je to činila ona.

Žena iz Evanđelja divljenjem postaje slična Mariji, koja se divi svemu što je rečeno o Isusu, i pažnjom majke čuva u srcu riječi, pa i one koje ne razumije – kao one prve izrečene u Hramu: „Niste li znali…“

Evanđelje ima uvijek nešto još maleno – skriveno… Možda je skriveno u simbolici „grudi koje Isus sisa“.

Isus aludira na još jednu lijepu sliku, dok govori o „slušanju riječi“. Židovska misao uspoređuje Mojsijev Zakon, s majkom koja doji svoju malu djecu. Riječi Božje poistovjećuje s majčinim mlijekom. U kasnom židovstvu, čak i pretkršćanskom, mlijeko je postalo jedan od simbola za Riječ Božju. Tragovi ove primjene sačuvani su i u nekim novozavjetnim odlomcima. Naime, sveti Pavao piše u Poslanici Korinćanima: Kao nejačad u Kristu, mlijekom vas napojih, a ne jelom jer niste bili sposobni (usp. 1 Kor 3, 1 – 2). Dok sveti Petar potiče: Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno, stoga odbacite svaku zlobu i svaku prijevaru, himbe i zavisti i sva klevetanja. Kao novorođenčad žudite za duhovnim nepatvorenim mlijekom, da u njemu uzrastete za spasenje (usp. 1 Pt 1, 25 – 2, 1).

Onaj koji prihvaća i sluša Božju riječ sličan je novorođenčetu koje se hrani mlijekom iz majčinih grudi. Isus je bio učitelj, nije mu zasigurno bilo skrivena ova simbolika (mlijeka). Njegov odgovor ženi iz naroda igra na dvoznačnost izraza „mlijeko“. Dok anonimna žena spominje materijalno mlijeko Marijinih grudi, Isus aludira na duhovno mlijeko, što je slika Riječi Božje. Isus kao da kaže: „Moja Majka nije tako blažena nahranivši mene svojim mlijekom, nego zato što se ona sama hranila mističnim mlijekom koje je Riječ Božja.“ „Marija je bila vrlo blizu Bogu jer je – uči sveti Augustin – rodila više u srcu nego u utrobi. Velika je stvar bila za Svetu Djevicu dojiti Sina Svevišnjega, ali još veća za nju je bila hraniti se onim tajanstvenim mlijekom koje je Riječ Božja“ (sv. Augustin).

Braćo i sestre!

Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je! (Lk 11, 28). Gospodin je bacio lopticu nama s jasnim pravilima igre: slušati i čuvati riječ Božju!

Želi i nudi blizinu, nudi nam blaženstvo – intimnost koja nadilazi tjelesnu vezu – intimnost koja nije naravna, nego nadnaravna. Ruši granice podjela naroda i čvrsto nas oblikuje u jedan narod, Božji narod. Dolazimo iz tri naroda, ali nam je isto mlijeko kojim se hranimo i koje nas oblikuje – Kristovo Evanđelje.

Braćo i sestre, zadojeni Evanđeljem hodimo zajedno putevima vjere i mira!