Sisak, (IKA) – Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu 30. lipnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa svečano misno slavlje tijekom kojeg je za svećenika zaredio Hrvoja Zovka iz katedralne župe u Sisku. U koncelebraciji bili su generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, rektor Nadbiskupijskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu mr. Anđelko Košćak, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković, pedesetak svećenika Sisačke biskupije te mladomisnici s područja Zagrebačke metropolije.

U homiliji, govoreći o pročitanoj Božjoj riječi, biskup Košić rekao je kako ona govori o veličini Božjeg izabranja i odgovornosti odaziva. U nastavku biskup je poručio mladomisniku da i on bude svjedok. „Dobro je kad je svećenik mudar, kad je načitan i posjeduje veliko znanje, ali to ništa ne vrijedi ako nije svjedok Isusa Krista. Bl. papa Pavao VI. rekao je da danas ljudi više negoli učitelje trebaju svjedoke. To znači da svećenik ne uvjerava one kojima je poslan i koji mu prilaze svojom vlastitom pojavom, svojim vlastitim sposobnostima, nego Riječju i Silom Božjom. Ne povodi se za glumcima koji žele pridobiti ljude teatralnošću svojeg nastupa, ne slijedi ni primjere onih koji su zabavljeni mnogim aktivnostima želeći se dopasti ljudima, nego budi sretan što te Gospodin izabrao i dao ti svoju milost da mu budeš njegov učenik. Budi svjedok onoga što je on tebi učinio i što tebi i dalje čini. Samo takav svećenik može biti uvjerljiv jer propovijeda Krista raspeta i uskrsnuloga”, rekao je biskup.

Biskup je podsjetio i na evanđelje po Ivanu gdje Isus govori kako: ‘onaj koji je pastir stada, dakle, onaj koji vodi svoje stado, svoj život polaže za ovce”. „Da bi nam jasnije protumačio tu kvalitetu dobrog pastira, Isus pravi usporedbu između pastira i najamnika. Kad naime dođe opasnost, kad napadne vuk ovce, tada najamnik bježi i spašava svoj život – jer mu nije do ovaca, kaže Isus, a pastir dobri izlaže svoj život i daje ga za svoje ovce. Drugi put, kad ponavlja istu rečenicu, da dobri pastir polaže život za ovce to kaže dodajući da on ‘poznaje svoje i njega (mene) poznaju (moje) ovce’. Međusobno poznavanje znak je povezanosti i ljubavi iz čega se rađa i spremnost na žrtvu. Ne umire se niti žrtvuje za nekoga koga se ne poznaje i ne voli. Zato nas ovaj odlomak svetoga evanđelja, draga braćo svećenici, dragi uskoro zaređeni svećeniče Hrvoje, poziva na ljubav prema Crkvi. Tko ljubi Crkvu, spreman je i na žrtvu za nju. On ne gleda na svoje dobro, na svoju korist i ugodnost, nego se ponizuje pa i prima udarce, a ako treba i stradava da bi zaštitio svoje stado, svoje vjernike. Primjer takvog dobrog i svetog pastira za nas je – osobito ga imamo pred očima u Godini bl. Alojzija Stepinca – naš sveti Blaženik. Blaženi Alojzije ljubio je Crkvu. On nije dopustio da se rasprši njegovo stado i zato je spremno trpio za jedinstvo Crkve. Dobro je to jednom izrekao kardinal Josip Bozanić: ‘Bl. Alojzije mučenik je za jedinstvo Crkve’. Kada su naime komunisti htjeli odijeliti Katoličku Crkvu u Hrvatskoj od Rima i pape, nadbiskup Alojzije tome se odupro i zato je bio suđen, mučen i ubijen. On je žrtva vjernosti Crkvi i rimskom biskupu”, rekao je biskup te u nastavku podsjetio i na srce mladomisnika stavio blaženikove riječi o svećenstvu.

Misno slavlje animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i uz ogruljašku pratnju vlč. Roberta Jakice, a na kraju su vlč. Hrvoje Zovko i njegovi kolege mladomisnici okupljenima podijelili svoj mladomisnički blagoslov.