Mimohod je krenuo s Poljane sv. Martina, ispred OŠ Tone Peruško, Vukovarskom ulicom koja je bila urešena upaljenim lampionima cijelom dužinom, do križanja s Kumičićevom ulicom gdje su brojni građani, a uz ostale i župan Istarske županije Boris Miletić, pulski gradonačelnik Filip Zoričić te ostali predstavnici civilnih vlasti kao i predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata položili svijeću ispred murala posvećenog Gradu heroju. Kolona sjećanja je nastavila Vukovarskom ulicom prolazeći uz murale koji donose prikaze najrelevantnijih osoba koje su obilježile obranu Vukovara te njihove simbolične poruke.

Nakon mimohoda sjećanja misa zadušnica za sve žrtve Domovinskog rata održana je u crkvi Sv. Antuna Padovanskog. Misu je predvodio fra Leopold Mičić a prigodnu homiliju izrekao je fra Diego Deklić.

Na početku homilije, fra Diego naglasio je kako je dan pijeteta prema žrtvama Vukovara i Škabrnje i svih žrtava Domovinskog rata „prigoda da se spomenemo svih onih koji su izgubili svoje živote, svih koji su uložili svoje živote u ono dobro koje mi danas imamo, a to je sloboda, to je domovina“.

Osvrćući se na misna čitanja, propovjednik je uputio na Isusov ulazak u hram koji je za sve Židove bio najsvetije mjesto. No, u hramu nije samo Bog, ima i trgovine, novca, interesa. Tu sliku je povezao s čovjekom. „Mjesto gdje bi Bog trebao biti Bogom, to je čovjek, ljudska duša. Ako u njoj, u čovjekovu životu Bog nije Bog, ako mu se ne daje jedino mjesto koje mu pripada, a to je prvo mjesto, onda će nešto drugo doći na to mjesto“, pojasnio je.

Govoreći o strahotama rata, propovjednik je naglasio kako i sada živimo u ratno vrijeme, iako se rat ne događa na našim prostorima. Na pitanje „zašto čovjek ima potrebu ići na drugog čovjeka, zašto ima potrebu uništavati tuđi život, imovinu, ubijati djecu, što je to u ljudskom srcu da je sposoban takvo što činiti“, možemo odgovoriti „u svakom srcu u kojem Bog ne vlada sa svojom dobrotom, mirom i ljubavlju, u srcu koje se nije otvorilo tom miru i dobroti i ljubavi, takvo je srce spremno na svašta. Iz takvoga srca može proizaći najveće zlo“, pojasnio je fra Diego.

Propovjednik je posvijestio kako u našim srcima, našem unutarnjem hramu duše mora biti mjesta za Boga i Njegovu riječ. No, upozorio je, ta Riječ može biti slatka, jer je istina ta koja oslobađa, ona uvijek vodi dobru, ali isto tako ta Riječ može biti gorčina kada je naš život u neskladu s Bogom, kada se opire Božjoj istini, pravednosti, dobroti. Podsjetio je i kako će se oni koji su na Božjoj strani, na strani istine, naći pred različitim izazovima, i možda će im neki pokušati zagorčiti život.

Možemo se pitati, što se pitaju branitelji kad vide što se događa u našoj domovini „jesmo li zbog toga dali svoju krv, jesmo li zbog toga dali svoje zdravlje“. Oko nas ima dobra, ali ima i zla, ima i nepoštenja, ima i onoga što razara tkivo naše domovine. No, ako poštujemo žrtvu onih koji su bili tako velikodušni da su dali ono najvrijednije što imaju, a to je vlastiti život, jer i Isus je rekao da je to najveća ljubav, ‘dati život za svoje prijatelje’, ako zaista želimo poštivati žrtvu naših branitelja, ako poštujemo žrtvu svih onih koji su utkali svoj život u dobro naše Domovine, onda se iz toga rađa velika odgovornost, odgovornost da mi danas trebamo živjeti čestito i pošteno, svaki na mjestu tamo gdje ga je Bog postavio i to s onim nutarnjim kompasom, a to je Bog, Božja riječ, rekao je propovjednik te vjernike potaknuo da se nikada ne umore činiti dobro i zauzimati se za dobro, jer samo tako se voli svoja Domovina.

Na kraju mise izmoljena je molitva za Domovinu.