U homiliji je nadbiskup Hranić rekao je da se ta krajevna Crkva sjeća 100. apostolskog putovanja svetoga Ivana Pavla II., koje je bilo i njegovo treće apostolsko putovanje u Hrvatsku. Tom je zgodom posjetio 4 biskupije i 5 gradova. Misu je slavio u Rijeci, Dubrovniku i Osijeku, a posjetio je i Đakovo i Zadar.

„I mi se danas kao nadbiskupija rado, i pred Bogom zahvalna srca, sjećamo njegova pohoda našoj tadašnjoj Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji“, rekao je mons. Hranić podsjećajući „kako je pohod jednoga pape našim gradovima Osijeku i Đakovu, Istočnoj Slavoniji i našoj biskupiji bio uistinu povijesni događaj za nas i kako je djelo Božje providnosti da smo na čelu Crkve u tim godinama imali jednoga papu Poljaka, koji je uvelike pridonosio padu komunističkog totalitarnog sustava i uspostavi demokratskih društava u srednjoj i Istočnoj Europi“

Nadbiskup Hranić zatim je rekao kako se apostolskim pohodom Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i Drugom biskupijskom sinodom koju je papa zaključio nije dogodila nikakva religiozna ni crkvena revolucija na ovim prostorima, ali njegov pohod – i najmnogoljudnije euharistijsko slavlje u povijesti Slavonije i te nadbiskupije na kojemu se okupilo preko 220 tisuća ljudi i odjeci toga boravka u javnosti – zasigurno bio „podrška jednoj tihoj i postupnoj evoluciji vjerničkog kršćanskog života, očuvanja i vrednovanja kršćanske baštine na ovom našem prostoru (koja traje do danas) i početak važne evolucije crkvenih struktura na području Slavonije i Srijema“.

Istaknuo je zatim da je tijekom priprave papina dolaska bila stvorena klima otvorenosti te je Nadbiskupija u zamjenu za drugu nacionaliziranu imovinu dobila zgradu Nadbiskupskoga vikarijata u Osijeku; Teologija u Đakovu ušla je u sastav Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i dignuta je na razinu Katoličkog bogoslovnog fakulteta i tako su stvorene određene pretpostavke da bi na kraju Đakovačka i Srijemska biskupija bila uzdignuta na razinu nadbiskupije i metropolitanskoga sjedišta, da bi istodobno grad Osijek ušao u ime Nadbiskupije i njezinim drugim središtem te da bi ta župna crkva tako konačno postala konkatedralnom crkvom.

„Druga biskupijska sinoda osnažila je razne vidove pastoralnog djelovanja i uvelike pridonijela snažnijem i suodgovornijem uključivanju vjernika laika u život Crkve. Sinoda je također za svoje strane posvijestila važnost uspostave novih odgovarajućih crkvenih struktura“, rekao je nadbiskup Hranić. Kazao je da je sve to snažan imperativ i za obnovu zgrade te uspostavu Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku te dovođenje određenog broja profesora s KBF-a koji bi trebali biti nositelji pastoralnih ponuda u Vikarijatu i uključiti se u daljnji razvoj pastoralnog djelovanja na razini grada Osijeka i šire regije.

Zaključujući homiliju, đakovačko-osječki nadbiskup podsjetio je na homiliju Ivana Pavla II. na euharistijskom slavlju u Osijeku kada je podsjetio na prvi i temeljni kršćanski poziv: poziv na svetost te je uveo u novo poglavlje života Crkve – u misijsko poslanje. Potom je nadbiskup riječima iz homilije sv. Ivana Pavla II. u Osijeku sve prisutne povjerio Mariji, zaručnici Josipovoj i majci Isusovoj koja se štuje u Aljmašu i Voćinu.

Nakon mise uslijedio je koncert pod nazivom „Dođite živomu vrelu“ na kojemu je nastupio Vokalni ansambl Brevis i zborovi Instituta za zborsku glazbu Polifonija. Izvodeći sakralnu glazbu na latinskom jeziku te pučke crkvene pjesme na engleskom i hrvatskom jeziku podsjetili su na skladbe izvedene na dan papina pohoda.

Na ulazu osječke konkatedrale bila je izložba slika papina pohoda autora Marina Topića, a na misnom slavlju, kao i na koncertu bili su predstavnici Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije te saborski zastupnici.