To je veliki događaj i za njihove rodne župe, čiji su župljani, uz brojne svećenike i bogoslove pristigle iz cijele Hrvatske, svojim dolaskom darovali ređenike i ispunili zadarsku prvostolnicu.

Zvanje Karadakića iz Kistanja je prvo svećeničko zvanje u toj župi nakon više stotina godina, a Protić je prvi svećenik rodom iz Sukošana nakon 60 godina što su Sukošanci darovali Crkvi svoga sina svećenika. Među sukošanskim svećenicima, u našoj suvremenosti osobito je bio zaslužan blagopokojni mons. Eduard Peričić, značajni crkveni povjesničar koji je uvelike doprinio obilježavanju proslave 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata na nacionalnoj razini i u proslavi Branimirove godine 1979. baš u Ninu, što je bio veliki i dragocjeni manifest katoličke vjere i hrvatskog domoljublja u vrijeme komunističkog režima.

Sukošanski župljani već godinama u svojoj župi mole za nova duhovna zvanja, a u redovitim klanjanjima u sukošanskoj župnoj crkvi sv. Kasijana molili su za dar svećenika i iz njihove župe, te je ređenje bilo dan očitovanja ploda i njihove molitve.

Mario Karadakić je podrijetlom Janjevac i još jedan primjer duhovne plodnosti roda iz zajednice Janjevaca koju karakteriziraju brojne obitelji s puno djece i njihova ucijepljenost u Crkvu i po daru brojnih duhovnih zvanja, svećenika koji su podrijetlom Janjevci.

U propovijedi je nadbiskup Zgrablić podsjetio na misao svetog Arškog župnika Ivana Maria Vianneya, da je „dobri pastir, pastir po Božjem srcu, najveće blago koje dobri Bog može dati nekoj župi i jedan od najdragocjenijih darova Božanskoga milosrđa“, nastavljajući tako spasenjsko djelo Isusa Krista po svećeničkom služenju u Crkvi i po Crkvi.

„Veličina svećeništva proizlazi iz dara milosti Božje, a ne iz sposobnosti, vještine ili mara pojedinca. Svećenik je pozvan biti suradnik s milošću koju je primio, svjestan da ga je Gospodin odabrao i pozvao prema svojem naumu i izboru“ rekao je mons. Zgrablić. U kontekstu Božje milosti koja ima apsolutni primat u životu, nadbiskup je podsjetio na misao sv. Tome Akvinskog: „Najmanji dar milosti veći je od naravnog dobra čitavog svemira“.

Tragom Isusovog poziva apostolima „da budu s njime“, nadbiskup je rekao da ‘biti s Isusom’ ne znači samo fizički ‘biti uz nekoga’. „Sakrament svetog reda svojim milosnim djelovanjem u snazi Duha Svetoga čini ređenika dionikom Kristova svećeništva i dublje i intimnije povezuje ljudsku narav s Kristovom svećeničkom naravi i poslanjem“ rekao je mons. Zgrablić. Pritom je citirao kardinala Viollu, da po sakramentu svetog reda „Duh Sveti uzima naš život, našu volju, naše djelovanje, naše tijelo i potvrđuje  pečatom službe (ministerija). Ovo posljednje ne smije se shvatiti samo u perspektivi funkcionalnosti kao što je to nužno u organizacijskom smislu djelovanja Crkve. Kad bi to bilo tako, sveti red ne bi bio nešto drugo doli izbor odozdo, od kršćanske zajednice; radilo bi se o vršenju nekog zadatka, a ne ono što ustvari jest, preobrazba odozgor koja osobu čini sposobnom za službu“.

„Djelovanjem Duha Svetoga po molitvi i polaganjem ruku u sakramentu svetoga reda, u ređeniku se ostvaruje biti u zajedništvu s Kristom Velikim Svećenikom i njegovim poslanjem“ rekao je nadbiskup. Podsjetio je na misli Benedikta XVI. da „poslanje svakog svećenika ovisi o svijesti o sakramentalnoj stvarnosti `novog bića` i „o sigurnosti vlastitog identiteta koji nije izgrađen vlastitim snagama i umijećem, već je besplatno i od Boga darovan i od čovjeka primljen te o tome ovisi njegov uvijek novi zanos prema poslanju. I za prezbitera vrijedi: `Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i zajedno s time konačni pravac`“ istaknuo je zadarski nadbiskup.

Evanđelist Marko zapisao je da je Isus ustanovio Dvanaestoricu da budu s njime te ih šalje propovijedati i da s vlašću izgone đavle. Iz stvarnosti „biti s Isusom“ izviru bitni elementi i glavni stupovi svećeničke službe o kojima govori Isus, šaljući apostole da naviještaju evanđelje i dajući im moć izgoniti zloduhe. To su „navještaj, propovijedanje te moć i vlast, odnosno riječ i sakramenti“, istaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši da identitet svećenika i njegovo služenje u Crkvi treba promatrati i shvatiti u  tropletu sjedinjenje – naviještanje –  posvećenje.

„Manji broj zvanja i sablazni, pa i zlodjela u Crkvi, koja nas posramljuju i zbog kojih molimo iskreno oproštenje, osobito od svake žrtve, ne smije nas obeshrabriti u svećeničkom pozivu i poslanju, nego snažno potaknuti da se još više posvetimo u Kristu; da iskreno živimo naše ‘biti s Isusom’, naš svećenički poziv i identitet. Potrebno je truditi se svim silama da se u našem svećeničkom životu umnože prostori šutnje i slušanje Riječi, molitve i žrtve, da se više pažnje i brige posveti osobnom duhovnom životu i vodstvu, da ne zanemarimo molitvu, ispit savjesti i sakrament osobne ispovijedi; da se trudimo oko čiste iskrene kršćanske ljubavi jednih prema drugima, pa i uz ne male žrtve, kako bi Božji glas koji uvijek nastavlja odjekivati u našoj nutrini, nastavio pozivati nas te potvrđivati na našem putu svećeničkog života i služenja“ rekao je nadbiskup Zgrablić.

„Svećeničko ređenje dan je ‘žetve’ u jednoj biskupiji, tj. dan radosti za sve nas, jer posijano sjeme žive vjere ove zajednice rađa plodom novih svećenika. Pozivamo vas, stoga, da i dalje molite za nova svećenička zvanja stvarajući plodno tlo za nove ‘žetve’“ rekao je don Mladen u obraćanju prisutnima na kraju mise, kad je u ime mladomisnika održao zahvalni govor. Protić je zahvalio Bogu na daru života, svećeničkog poziva i na svim drugim mnogobrojnim darovima i dobročinstvima. „Zahvalni smo i našim roditeljima koji su svojom ljubavlju i žrtvom primili i njegovali dar života svakoga od nas. Oni su nam, s našom braćom i sestrama, velika podrška na našem putu. Na poseban način hvala našim nadbiskupima, mons. Želimiru Puljiću koji nas je primio međe kandidate Zadarske nadbiskupije te mons. Milanu Zgrabliću po čijem smo polaganju ruku i posvetnoj molitvi postali Kristovi svećenici“ rekao je Protić, zahvalivši i svima koji su sudjelovali u organizaciji slavlja ređenja.

Zahvalio je svim župnicima i ostalim svećenicima odgojiteljima koji su ih pripremali na putu prema oltaru. „Hvala im što su imali strpljenja s nama i našim nedostacima, kao i na njihovom vodstvu i odgoju. Hvala našoj rodbini, prijateljima, župljanima, bogoslovima i sjemeništarcima, časnim sestrama i svima  ostalima koji su nas pratili molitvom, potporom i primjerom kršćanskog života“ rekao je don Mladen.

Misa je završila blagoslovom dvojice mladomisnika.

Mario Karadakić rođen 15. rujna 1998. kao četvrto od petero djece Gašpara i Ljubice, rođ. Čolakić. Nakon završene osnovne škole u Kistanjama, 2013. upisuje Klasičnu gimnaziju Ivana Pavla II. u Zadru kao sjemeništarac Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’. Filozofsko-teološki fakultet u Rijeci upisuje 2017. kao bogoslov Zadarske nadbiskupije. Svoj put prema svećeništvu nastavio je u Rimu boraveći u zavodu ‘Germanicum et Hungaricum’ te studirajući na Papinskom Sveučilištu Gregoriana, na kojemu je i diplomirao 2022. godine.

Mladen Protić rođen je 28. prosinca 1981. treće dijete Nikole i Danice, rođ. Torbarina. Nakon završene osnovne škole u Sukošanu, 1996. upisuje Ekonomsko-birotehničku i trgovačku školu u Zadru, a 2000. Ekonomski fakultet u Rijeci, na kojemu je i diplomirao 2006. godine. Nakon završenog studija dobiva radno mjesto u banci. U novicijat Hrvatske dominikanske provincije ulazi 2016., a od 2019. je bogoslov Zadarske nadbiskupije.

Studij na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu započinje 2017. godine. Svećeničku formaciju započeo je u Isusovačkom kolegiju sv. Josipa na Jordanovcu, a završne dvije godine proveo je u Nadbiskupijskom bogoslovnom sjemeništu na Kaptolu u Zagrebu.

Nakon završenog studija, 2022. nadbiskup Želimir Puljić šalje ga na đakonsku godinu kao pastoralnog suradnika na župu sv. Ante u Zadru. Obojica mladomisnika za đakone su bili zaređeni 5. studenoga 2022. u Kistanjama.

Mlada misa Karadakića je u župnoj crkvi sv. Nikole u Kistanjama u subotu, 17. lipnja s početkom u 11,00 sati. Mlada misa Protića je u župnoj crkvi sv. Kasijana u Sukošanu u nedjelju, 18. lipnja s početkom u 10,30 sati.