Koncelebrirali su katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj te vlč. Piergiorgio De Angelis, koordinator Neokatekumenskog puta za Hrvatsku i okolne zemlje. Pri oltaru je posluživao nedavno zaređeni đakon Vid Grdadolnik.

Na početku homilije, biskup je posvijestio kako je „rođenje Isusovo povijesni događaj, koji se zbio u vrijeme rimskog cara Augusta, u maloj pokrajini carstva, Palestini. Rođenje, reći ćemo, kao svako ljudsko jednostavno, čak i prejednostavno, siromašno, izbjegličko. Ipak, rođenje Kristovo je jedinstveno i čudesno: za nas kršćane je to Božje otajstvo, misterij što ga jedva možemo naslutiti, tek malo razumjeti. Onaj naime, veliki i sveti, koji je svim ljudima uvijek progovarao po glasu savjesti i po veličini mudrosti – dobro(s)ti prirode, ali koji je uvijek ostao tajanstven, nevidljiv, pa i nerazumljiv. A koji je u Božjem narodu Izraelu tijekom 2000 godina po Abrahamu, Mojsiju i prorocima obećavao svoj dolazak i spasenje – On je u liku Djeteta iz Betlehema postao čovjekom, kako kažemo u Vjerovanju, ‘radi nas ljudi i radi našega spasenja’; veliki, sveti, nevidljivi i tajanstveni postao je čovjekom da nam se pokaže kakav On uistinu jest: on je sama dobrota.“

Nadalje je uputio na misno evanđelje, u kojem sv. Ivan govori o Isusu kao o Svjetlu za ljude svega svijeta. „Svjetlo je to, istinsko Svjetlo koje je došlo na ovaj svijet, da obasja naš život, da mu dadne smisao da dadne smisao svijetu, svemu stvorenome da bude Svjetlo svijeta“, pojasnio je.

Biskup je podsjetio i da zbog Božje dobrote koja nam se objavila u Isusu, mi slavimo Božić nadasve kao dan Božje i ljudske topline, srdačnosti i mira, obiteljskog zajedništva, iskazivanja dobrote osobito potrebnima, žalosnima, bolesnima.

Nama samima pak, koji slavimo Božić, vjera u Boga koji nam je bliz, dobar i milosrdan, daje ohrabrenje i snagu za žívot. Vjera nam itekako pomaže i u nadvladavanju tjeskobe i zabrinutosti. Anđelova riječ Djevicí Mariji -„Ne boj se, Marijo” i riječ pastirima- „Ne bojte se” rečena je i nama. Dragi mali čovječe, ne boj se, nisi sami izgubljen; Bog, dobar i milosrdan, s nama je i bliz nam je u svim našim strahovima i nesigurnostima, naglasio je biskup Milovan te nastavio: „Božić je i navještaj Božjeg mira čovjeku, jer je mir temeljni preduvjet dobrog duševnog zdravlja. Ljudska duša stvorena je za mir, ljubav i radost. Tjeskoba, nemir, depresija, gorčina to opterećuje dušu i može dovesti do psihičkim bolesti No kako do mira? Mir je posljedica dobrog življenja. Samo čista savjest donosi duši mir.“

Na kraju propovijedi biskup je potaknuo vjernike „svim srcem na ovaj sveti dan zahvaljujemo, molimo, pjevamo Bogu koji je došao k nama da nam u životu bude brat i prijatelj, učitelj i duhovni liječnik. No, njega treba prihvatítí u vjeri, družiti se s Njim u molitvi i sakramentima ispovijedi i pričesti“ jer, „molitva nije izgubljeno vrijeme, iskrena molitva upravo je druženje s Dobrim i Svetim, ona je napajanje strujom Božjom, ona djeluje terapijski. Molitva kao istinsko druženje s Bogom ima moć ojačati unutarnje ozračje duše i poboljšati duševno i tjelesno zdravlje.“

Misu je animirao katedralni zbor uz orguljsku pratnju Paole Batel.