Tom je prigodom u propovijedi biskup Štironja izrazio zahvalnost za dar slobodne domovine. „Na današnji se dan u našim srcima susreću zahvalnost, ponos, molitva i sjećanje. Zahvalni smo za dar slobodne domovine. S ponosom se spominjemo hrabrosti hrvatskih branitelja. S pijetetom se prisjećamo svih poginulih, nestalih i preminulih branitelja te svih nevinih žrtava Domovinskoga rata, a iznad svega, okupljamo se oko Kristova oltara kako bismo priznali da je Bog Gospodar povijesti i da je svako istinsko dobro konačno njegov dar“, istaknuo je.

Uz čitanja dana biskup je naglasio da liturgija ne poziva na zaustavljanje samo na povijesnom događaju, nego vodi dublje, prema Božjem pogledu na povijest naroda. „Prorok ne kaže: narod se spasio svojom snagom; niti: spasili su ga moćnici ovoga svijeta. Ne kaže: spasila ga je njegova mudrost, nego jasno ispovijeda: ‘Gospodin spasi narod svoj.’ To je ispovijest vjere koja mijenja pogled na povijest. Prorok Jeremija govori narodu koji je iskusio vrlo teške trenutke svoje povijesti. Jeruzalem je razoren, hram spaljen, velik broj je poginulih, mnogi odvedeni u sužanjstvo. Izgledalo je kao da je sve izgubljeno, ali upravo tada Bog progovara. Ne prijekorom ili osudom, nego riječima ispunjenim blagošću i razumijevanjem, riječima nade, utjehe i ohrabrenja: ‘Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost’“, poručio je mons. Štironja.

Mons. Štironja je aktualizirao starozavjetni odlomak proroka Jeremije. „Bog nikada ne napušta svoj narod, osobito u trenutcima kušnji i tame. Bog ostaje vjeran dovijeka, osobito onda kada čovjek posustaje i gubi snagu. Bog ostaje prisutan kada ljudi više ne vide izlaz. I upravo zato prorok može govoriti o budućnosti: ‘Opet ću te sazdati… opet ćeš saditi vinograde… opet ćeš zaplesati…’ Ovo je Božja logika. Nakon razaranja dolazi obnova, nakon suza dolazi nada, nakon križa, nakon muke i smrti dolazi uskrsnuće. U ovom uskrsnom svjetlu i u svjetlu Božje riječi i Božjih obećanja promatramo i povijest svoga hrvatskog naroda koji je upoznao progonstva, razaranja i ratove. Domovinski rat ostavio je duboke rane. Razoreni gradovi, spaljena sela, prognanici, logori, nestali, groblja rasuta diljem Hrvatske. Sve to ostaje dio našega zajedničkog pamćenja, ali ostaje i nešto drugo. Ostaje svjedočanstvo ljudi koji su bili spremni položiti vlastiti život za bližnje“, naglasio je.

Biskup je kroz Isusove riječi ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.’ naglasio važnost i veličinu žrtve branitelja: „Ove riječi s posebnim osjećajima odzvanjaju danas kada se sjećamo hrvatskih branitelja. Njihova žrtva nije razlog za uznositost i oholost. Ona je razlog za zahvalnost i ponos. Zato danas ne slavimo rat nego mir i slobodu. Ne bilo kakav mir i bilo kakvu slobodu. Slavimo mir i slobodu, slavimo pobjedu koja je plaćena velikom žrtvom i krvlju. Ne slavimo pobjedu nad ljudima, ma kakvi oni bili i kako se zvali ili nazivali. Mi slavimo pobjedu prava na slobodu, na dostojanstvo i život. I upravo zato danas u crkvi prije svega zahvaljujemo Bogu. Jer vjernik zna da ljudska hrabrost i Božja providnost nisu suprotnosti. Bog djeluje po ljudima. Njihovu slobodu, hrabrost i ljubav uključuje u svoj naum spasenja. Zato danas zajedno ispovijedamo: ‘Gospodin spasi narod svoj.’“

„Ne zaboravimo da narod nije spašen jednom zauvijek. Božja riječ, koju smo maločas čuli, upozorava i na jednu vrlo važnu istinu. Narod može biti oslobođen izvana, a ostati zarobljen iznutra. Može imati granice, a izgubiti vrijednosti. Može imati blagostanje, a izgubiti poštenje. Može imati slobodu, a izgubiti savjest. Pravi neprijatelji svakoga naroda nisu samo oni koji dolaze izvana. To su i laž, korupcija, sebičnost, ravnodušnost, mržnja, podjele, prijezir prema životu, razaranje obitelji i zaborav Boga. Povijest nas uči da nijedna država nije propala ponajprije zbog vanjskih neprijatelja. Mnogo češće propadala je iznutra. Zato je i danas potrebno braniti domovinu; ne više oružjem, nego istinom, poštenjem, rađanjem i odgojem djece u pravim vrijednostima, vjernošću u braku, poštivanjem života od začeća do prirodne smrti, molitvom, vjerom u Boga, ljubavlju prema svakom čovjeku. Narod koji izgubi vjeru u Boga polako počinje gubiti i vjeru jednih u druge“, rekao je.

Razmišljajući o evanđelju dana mons. Štironja je potaknuo da se ugledaju u vjeru žene Kanaanke koju susreću u Evanđelju. „Žena ne pripada izabranom Božjem narodu. Na prvi pogled čini se da je Isus odbija jer šuti. Isusova šutnja i oštriji ton važna su poruka slušateljima. Njima želi reći nešto važno, želi da pred njima zasja veličina vjere ove strankinje koja se ne da zbuniti, ne odustaje, ostaje klečeći pred Isusom s vapajem: ‘Gospodine, pomozi mi!’ Koliko je ljudi upravo ovako molilo tijekom Domovinskoga rata! Kolike su majke molile za svoje sinove. Kolike su supruge moleći čekale svoje muževe. Koliko li je djece pred spavanje molilo za svoje očeve. Koliko li je branitelja prije odlaska na bojište molilo: ‘Gospodine, pomozi mi.’ Možda o tome danas malo govorimo. Ali mnogi svjedoče da ih je upravo vjera nosila onda kada ljudske snage više nisu bile dovoljne“, napomenuo je.

„Najveća zahvalnost i počast hrvatskim braniteljima neće danas biti u govorima niti paradama. Bit će u tome da izgradimo domovinu kakvu su sanjali. Domovinu u kojoj će mladi željeti ostati, u kojoj će obitelj biti zaštićena, u kojoj će stariji biti poštovani, u kojoj će se čuvati istina. Domovina u kojoj će se pošten rad cijeniti više od prijevare, u kojoj će čovjek biti važniji od interesa. A to nije moguće bez obraćenja srca. Domovina se gradi najprije u obitelji, u župi, na radnome mjestu. Domovina se brani u svakodnevnim odlukama. Svaki put kada pobijedimo sebičnost, pobijedila je ljubav. Svaki put kada oprostimo, pobijedio je Krist. Svaki put kada izaberemo istinu umjesto laži, pobijedilo je Evanđelje“, ustvrdio je biskup Štironja, izvijestio je Tiskovni ured Porečke i Pulske biskupije.