Polnoćka je slavljena na otvorenom, uz župnu crkvu i Samostan sv. Antuna Padovanskoga franjevaca konventualaca. Misu je predslavio župnik i gvardijan fra Ivan Bradarić.

„Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem“, rekao je na početku propovijedi fra Ivan citirajući prvog životopisca sv. Franje – Tomu Čelanskoga.

Podsjetio je da je „Franjo je želio slaviti Božić i promatrati ovo otajstvo onako kako je to bilo one noći u Betlehemu – pod vedrim nebom i u skromnoj pastirskoj kolibi ili spilji, kako opisuju Evanđelja. U blizini životinja, kako prenosi tradicija. U hladnoj noći. U tuđini. Među strancima. Negdje među ljudima.“

Istaknuo je da svetac nije želio euharistiju i jaslice svesti na simboliku, emociju ni teatar, nego je želio doživjeti siromaštvo i hladnoću Betlehema. „Želi doživjeti Boga koji ulazi u svijet ljudskih mogućnosti ili bolje reći ograničenosti. Želi susresti Boga malenoga, Boga poniznoga, Boga siromašnoga. Boga, koji je Riječ tijelom postala, što se nastanila među nama.“

Predslavitelj je primijetio da su prvi glasnici Božjeg čovještva bili pastiri, a ne teolozi, velikodostojnici i vladari, znanstvenici i pismoznanci. Dodao je da nije važno tko pripada kojem sloju društva nego to što su pastiri bdjeli.

„Svijet iščekuje Mesiju. I danas, u mrkloj noći današnje civilizacije. Svi traže nekog svoga boga. Svi nešto iščekuju. I svi slave Božić“, rekao je o. Bradarić.

„Ali, što je Božić bez Isusa? Što je radost bez milosti? Što je slavlje bez slave Boga?“, upitao je.

Okupljenima je poručio da Bog iznenađuje i javlja se na neočekivanim mjestima i vremenima – u osami, samoći i ostavljenosti, u bolesti i u siromaštvu osjećaja za bližnjega.

„Jer, on je Bog malenih, ranjenih, obespravljenih… pastira našega vremena. Da nas utješi. Da nam srca ozdravi. Da popravi naše odnose. Da nas poveže, i preko anđela nam poručuje: Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj.“

A Spasitelj izbavlja iz tame grijeha, oslobađa od tlačenja zloga, vraća slobodu djece Božje za ljubav i praštanje. „Jer, što je čovjek ako ne zna ljubiti i praštati?!“

Fra Ivan je vjernicima posvijestio da iako možda nisu marginalizirani u društvu, kao grešnici svi hode u tmini. Stga ih je pozvao na nasljedovanje Isusove malenosti, neznatnosti i poniznosti, iste koja se očituje u euharistiji.

„O divne li uzvišenosti i čudesna dostojanstva! O uzvišene poniznosti! O ponizna veličanstva, da se Gospodin svemira, Bog i Sin Božji, tako ponizuje  te se radi našega spasenja skriva pod prilikom malo kruha. Gledajte, braćo, poniznost Božju i pred njim srca svoja izlijevajte; i vi se ponizite da vas on uzvisi“, citirao je propovjednik sv. Franju, zaključivši: „Svakom njegovo – Bogu slava, čovjeku, blagoslov i dostojanstvo sinova Božjih.“

Pjevanje je predvodio zbor sastavljen od pjevača iz župe Sisak–Galdovo: Hrastelnice, Palanjeka i Tišine Erdedske, uz pomoć vjernika iz drugih župa, pod ravnanjem voditeljice zbora Ružice Silaj. Svirao je tamburaški sastav pod vodstvom Hrvoja Šprišića. Pjevači i tamburaši bili su odjeveni u narodne nošnje.

Prijenos slavlja mogao se pratiti na Laudato obiteljskoj televiziji.

Potpuni oprost u prigodi obljetnice Franjinih jaslica može se primiti svakodnevno u franjevačkim crkvama pod uobičajenim uvjetima do 2. veljače 2024., blagdana Prikazanja Gospodinova.