Nadbiskup je misu predslavio u zajedništvu s kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Stjepanom Kožulom, mons. Stjepanom Večkovićem, mons. Ivanom Hrenom, mons. Ivanom Miklenićem i mons. Zlatkom Korenom; podtajnikom Dikasterija za biskupe mons. Ivanom Kovačem; prebendarom Prvostolne crkve zagrebačke preč. Denisom Barićem; ravnateljem Nadbiskupskog pastoralnog instituta preč. Ivanom Lukićem; rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željkom Faltakom, odgojiteljima i duhovnikom u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu vlč. Josipom Đurinom i vlč. Ivanom Grbešićem i nadbiskupskim tajnikom vlč. Andrijom Miličevićem.

Misno slavlje započelo je blagoslovom grančica ispred Bogoslužnog prostora nakon čega je uslijedila procesija u Bogoslužni prostor gdje se nastavilo misno slavlje. Nadbiskup Kutleša je na početku propovijedi istaknuo da u „izvješću o Isusovoj muci možemo promišljati o svakoj riječi ili gesti jer u tom događaju sve odražava Božji plan spasenja svijeta kroz žrtvu vlastitoga Sina. U bogatstvu prizora koji se pletu oko Isusa u čitanjima Muke možemo pronaći najdublje odgovore o Bogu i o nama samima“.

„U Getsemanskom vrtu Isus, pristankom na Očevu volju, vraća sklad narušen istočnim grijehom. Time čovjeku iznova vraća dostojanstvo“, rekao je nadbiskup i dodao da „Kristovo tijelo, Crkva, krvari u svakom vremenu. Krvari zbog progona izvana koji u različitim krajevima svijeta i s različitim intenzitetom ne prestaju ni danas. Što je još bolnije, krvari zbog protusvjedočanstva svojih članova, kroz tolike rane koje jedni drugima nanosimo nedosljednim življenjem“.

Nadbiskup je naglasio da događaj u Getsemanskom vrtu pokazuju kako čovjek u trenucima velikih iskušenja, u duhovnoj borbi, treba pristupiti Božjim sredstvima ne pouzdajući se u svoje snage te je nadodao da „sve što će se kasnije događati u dvoru velikog svećenika, kod Pilata, na Kalvariji i na Križu, već se zbilo ovdje u Getsemaniju. Zlo je svladano Kristovim pristankom da na sebe preuzme grijeh svijeta“.

Govoreći o zaspalim učenicima koji su nesvjesni dramatičnosti situacije, nadbiskup Kutleša naglasio je da je „ova pospanost učenika slika svih nas“ te nastavio da „kada bi Crkva ili svijet ovisili isključivo o ljudskim vođama, bili bismo osuđeni na propast. Kada bi opstanak Crkve bio isključivo u rukama ljudi, u najboljem slučaju opstala bi samo neko kratko vrijeme! Samo nas čisto Božje milosrđe može zaštititi. Bez Isusa, budnog i prisebnog u vrtu, sigurno bismo bili izgubljeni“.

„Getsemani, mjesto Isusove najdublje agonije, simbolički predstavlja epicentar duhovne borbe koja prevladava u svijetu. Priča o Getsemaniju odjekuje kroz stoljeća, šaljući snažnu poruku vjernicima svih generacija: dok oko nas bijesni nevidljiva, ali intenzivna duhovna bitka između sila dobra i zla, mnogi od nas, nažalost, nalaze se u dubokom snu. Ta pospanost nije samo fizičko stanje; ona simbolizira našu duhovnu tromost, nedostatak svijesti o stvarnosti koja nas okružuje. Prilikom suočavanja s neprestanim napadima Zloga, naša duhovna nespremnost i pasivnost omogućavaju mu da proširi svoj utjecaj“, rekao je propovjednik.

„U trenucima kad bi trebali biti najbudniji, kada bi naša svijest o božanskoj prisutnosti i aktivnoj ulozi u borbi protiv zla trebala biti na vrhuncu, često smo zbunjeni i nemoćni, nesigurni kako djelovati“, naglasio je Nadbiskup te dodao da „nije dovoljno samo osjećati težinu borbe između dobra i zla, već je potrebno aktivno se uključiti, koristeći sve resurse vjere, molitve i djelovanja“.

Na kraju propovijedi nadbiskup je rekao da bez molitve čovjek postaje laka meta te pozvao okupljene da mole zbog onih koji su im povjereni. „Ako ne brinemo dovoljno za sebe kako bismo molili, učinimo to zbog drugih koji su nam povjereni. Nijedan svećenik ne ide sam u Pakao; druge vodi sa sobom. Nijedan roditelj ne ide sam u Pakao; vodi i druge sa sobom. Naš je duh, Božjom milošću, sposoban nadvladati slabost tijela. Stoga nemamo opravdanja, bdijmo i molimo. Molimo Boga da nas otvori mudrosti njegovih riječi, a mi, koji smo još uvijek u svojoj sklonosti na grijeh pod vlašću Zloga, znajmo crpsti iz zasluga Gospodinove muke“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Misno slavlje i navještaj Muke Gospodina našega Isusa Krista predvodili su Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka, uz orguljašku pratnju Nevena Kraljića, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.