Koncelebrirali su biskupski vikar za kler Marko Cvitkušić, domaći župnik Darijo Stanković, župnik u Hrvatskoj Dubici Damir Kunić, policijski kapelan Ivo Borić i fra Jure Šarčević. Na slavlju su sudjelovali Zrinjani i njihovi potomci, hodočasnici iz raznih dijelova Hrvatske te predstavnici svjetovnih vlasti, uključujući veleposlanika RH u Crnoj Gori Veselka Grubišića.

Na početku je okupljene pozdravio biskup Košić izrazivši radost zbog broja okupljenih. Zahvalio je svima na dolasku i tome što drže do tog mjesta i cijene žrtvu koju je podnijela ta župa. Biskup je prenio i pozdrave krčkog biskupa Ivice Petanjka te poručio da, iako je to proslava župnog blagdana, ondje su i da mole za sve žrtve Zrina.

Propovijedao je mons. Cvitkušić, koji je u homiliji podsjetio da je blagdan Našašća Svetog Križa nastao iz pobožnosti vjernika nakon što je u 4. stoljeću carica Jelena pronašla križ na kojem je, prema predaji, Isus umro. „Više od četiri stoljeća časti se Sveti Križ na ovim prostorima. U južnom dijelu Zrina sagrađena je krajem 15. ili početkom 16. stoljeća crkva Našašća Svetog Križa u gotičkom stilu, koja je obnovljena 1711. godine, kada je i iznova uspostavljena župa Zrin. Crkva je spaljena u sukobu s Turcima već 1737. godine te opet obnovljena. Partizani su je zatim 1943. godine srušili, a žitelje Zrina pobili i protjerali. Križ nam je sveti znak, najveća svetinja. Komunističkim vlastima je on bio trn u oku. Rušili su i crkve i križeve krajputaše. A i nedavno su nam neprijatelji najprije rušili crkve i križeve. Da zlo bude gore činili su to i oni koji tvrde da vjeruju u istog Krista, u isti križ, bez obzira zovu li ga križem ili krstom. Pitanje je vjeruju li. Da vjeruju, ne bi to mogli ni smjeli činiti. Kršćanin križeve ne ruši“, rekao je propovjednik.

Poručio je da Krist, koji je završio na križu, „nije nosio svoj križ nego naš. On je na taj križ podignut, kako čusmo u današnjem evanđeoskom ulomku: da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni (Iv 3, 15). Eto što je Isusa otjeralo na križ. Mi često znamo kazati da su to naši grijesi. Istina, to je bilo zbog naših grijeha, ali pokretačka snaga koja Isusa tjera na križ nije nešto negativno, nisu grijesi, nego je nešto božansko – ljubav prema ljudima. Da ne bude nejasnoće, evanđelist Ivan nastavlja: ‘Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni’ (r.16). Križ je, dakle, simbol Božje ljubavi prema svakome od nas. Zato nam je on svet i presvet“, zaključio je mons. Cvitkušić.

Nakon mise okupljeni su nastavili druženje uz okrjepu koju su pripremili župnik i župljani.