Na zlatomisnikom slavlju koncelebrirali su domaći sinovi mons. Juraj Jerneić, ravnatelj svećeničkog doma Zagrebačke nadbiskupije “Sveti Josip”, mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu i vlč. Franjo Jačemenica, duhovnik sestra Milosrdnica, preč. Vlado Drnetić, svetokriški župnik i zagorski dekan, te župni vikari u Svetom Križu Začretju za vrijeme župnikovanja vlč. Kučana preč. Dražen Karačić, karlovački dekan i preč. Mirek Hrvojić, predstojnik Katehetskog ureda Bjelovarsko križevačke biskupije. Uz zlatomisnika bio je i vlč. Stjepan Penić, umirovljeni svećenik iz Krašića koji je prije pedeset godina kao župni vikar sudjelovao i na mladomisničkom slavlju vlč. Kučana.

Prije misnog slavlja upriličena je procesija od župnog dvora do župne crkve uz glazbeno pratnju Puhačkog orkestar Ivo Tijardović Ciglenica Zagorska koji su animirali i više sklada tokom misnog slavlja. Misno slavlje pjevanjem su animirali članovi župnog zbora uz orguljsku pratnju Božidara Jakovića a pod vodstvom Nikoline.

U prigodnoj homiliji propovjednik dr. Šalković je iznio je kratki životopis zlatomisnika.

Vlč. Dragutin Kučan rođen je 15. prosinca 1948. u mjestu Kutnjak, župa Kuzminec. Tijekom razlučivanja poziva boravio je u Malom sjemeništu na Šalati, bio je na odsluženju vojne obveze u Skoplju, boravio je u Bogosloviji na Kaptolu, a na Katoličkom bogoslovnom fakultetu završio je studij teologije. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1974.

Propovjednik je u homiliji podsjetio kako danas slavimo 50 godina njegova misništva, 50 godina njegova vjerna i tiha služenja Bogu i ljudima. Ovaj iznimni jubilej nije samo prilika za slavlje, nego i za duboko razmatranje o vrijednostima koje su oblikovale njegovu službu i koje nas sve pozivaju na obnovu i jačanje našega kršćanskog života i zajedništva.

Kako je važno reći Bogu „da“, dati Bogu u ruke svoj život, dati svoj život Onome koji život daje i drži, koji nas nosi, voli, prašta i nakon smrti uzima k sebi u nebo.

Dragi vjernici, kako Bogu dati svoj život? Kako izvršiti vlastito poslanje i djelovanje? Za životno poslanje i djelovanje najbolje je pohađati Isusovu školu. Prije nego što su Isusovi učenici krenuli propovijedati Radosnu vijest, On ih poučava. U današnjem odlomku Markova evanđelja čuli smo da Isus šalje apostole i da oni idu ljudima dva po dva. Učenici, dakle, ne dolaze ljudima u vlastito ime, nego po dva, i sam ih Isus šalje. Isus i danas u sve naše župe šalje dva učenika: biskupa i župnika. Svaki je od njih na svoj način, prema vlastitom položaju i službi, odgovoran za povjereni mu Božji narod. Njihova zajednička pastirska briga, uz poštovanje i poslušnost, započinje biskupovim pozivom: Treba te, idi k narodu (Am 7, 12-15), povjerava ti službu, te prezbiterovim odgovorom: Prihvaćam, odlazim, želim naviještati, posvećivati i upravljati, rekao je dr. Šalković u homiliji.

Vlč. Dragec je, nakon svećeničkog ređenja, spremno preuzeo sve što su mu biskupi povjerili. Najprije je sedam i pol godina bio u službi kapelana u Sesvetama. Godine 1982. došao je za župnika u Sveti Križ Začretje, koje se tada zvalo samo Začretje. Skupljajući potpise i u crkvi i izvan nje, skupilo se dovoljno potpisa da mjestu bude vraćeno ime Sveti Križ Začretje. U Svetom Križu, ovdje u župnoj crkvi pod Križem – kao vjerni Isusov učenik Ivan – ostao je 22 godine. Od 2004. do 2017. bio je župnik u Krašiću i Oštrcu, od 2017. supsidijar na Mariji Bistrici i osobito ispovjednik, a 2022. i kapelan u Karmelu u Mariji Bistrici. Naš slavljenik učinio je mnoge korake na svećeničkom putu. U slavljenju mlade mise znao je da će morati učiniti puno koraka, stoga si je uzeo mladomisničko geslo: Učvrsti Gospodine korake moje na putovima Tvojim, kazao je dr. Šalkovića.

Vlč. Dragec, nastavio je propovjednik, hvala Vam za svaki poziv na obraćenje, za svaku propovijed, župnu katehezu, pripravu za sakramente, ispit savjesti, nastup u medijima. Vi niste propovijedali samo riječima, nego i primjerom, privlačnom snagom, ljubaznim utjecajem Vašeg rada, očitom puninom ljubavi kojom srce gori za Krista (usp. Ižarivati Krista, sv. J. H. Newman).

Vlč. Dragec hvala Vam za svako liječenje duše i tijela, za slavlje sakramenata, blagoslovina, kršćanskog sprovoda, za podjeljivanje blagoslova, pohoda obiteljima (križecu), za slavlja pobožnosti, za svako djelo ljubavi, osobito prema siromašnim i ranjivim osobama.

Dragi Svetokrišćani vama je najbolje poznato koliko je vaših darova, žuljeva i dobrovoljnog rada ugrađeno u materijalnu obnovu župnih dobara te koliko je brige i organizacije od strane vlč. Drageca ugrađeno u ovu župnu crkvu, pastoralni centar, župne kuće, kapelu svetog Vida, kapelu Majke Božje Marije na Klupcima, kapelu svete Ane. Od mnogih se župljana moglo čuti: Dragec je dobar gospodar, Dragec je graditelj. Doista, vlč. Dragec je kao dobar domaćin brinuo za mnoga župna dobra da ne propadnu. No, nije brinuo samo za zgrade, nego da u svaku crkvu i zgradu dođu djeca, mladi, odrasli. U pastoralnom je radu bio uporan, marljiv, predan i zahtjevan. Isusov učenik na putu mora biti upravo takav: uporan, marljiv, predan i zahtjevan. To je put sijanja i put plodova, rekao je dr. Šalković.

Slavljeniče, hvala Vam za lijep primjer ostajanja povezanog s Bogom na duge staze, za svaki plod koji ste donijeli u proteklih 50 godina. Sve Vaše plodove u 50 godina ljudski je teško nabrojiti, no Bog vidi i zna za Vašu skrovitost, malenost i služenje.

Kad ste odlazili iz Krašića zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić napisao Vam je: »Zahvaljujući Vam za dosadašnji zauzet i požrtvovan pastoralni rad u župama Krašić i Oštrc, posebno na inicijativama za promicanje štovanja našeg Blaženika, molim Gospodina da Vas obilno nagradi za sve dobro što ste ga učinili i rado zazivam na Vas i na Vaše svećeničko djelovanje u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke blagoslov Božji te zagovor Marije, Majke Crkve i blaženog Alojzija Stepinca«.

Te riječi našeg Kardinala snažno upućuju na zahvaljivanje i molitvu. I mi kao zajednica vjernika danas želimo da Bogu uziđu tri izraza: veličati, zahvaljivati i moliti. Prije svega, Bogu dajemo hvalu, slavimo Ga i veličamo zbog dara svećeničkog poziva. Potom zahvaljujemo Bogu za sva primljena dobročinstva, za dar odaziva, za skladnu i profinjenu dušu i primljenu dobrotu. I na kraju, molimo Ga za njegovu milosnu pratnju kako bi slavljenik i dalje bio dosljedan i vjeran.

A Vi, dragi slavljeniče, i nakon današnje proslave, u svojoj zasluženoj mirovini, u miru Doma svetog Josipa u Zagrebu, idite hrabro i odvažno za Kristom do neba! zaključio je svoju homiliju dr. Šalković.

Pri kraju misnog slavlja preč. Drnetić, zajedno sa svetokriškim župljanima, zlatomisniku Kučanu darovao je kalež i svijeću kao znak zahvalnosti za mnoge podijeljene sakramente i mnogo upaljeno svjetlo tokom vršenja svećeničkog poslanja kako u ovoj tako i u drugim župama.

Zlatomisnik vlč. Dragutin Kučan zahvalio je svima koju su mu pomagali pri organizaciji ovo zlatomisničkog slavlja kao i svima s kojima je surađivao u proteklih pedeset godina svećeništva. Kao poseban Božji dar vidi i u činjenicu da je kao župnik pripremao četiri mladomisnička slavlja za svećenike ove župe: mons. Antun Sentea, sada rektora Nacionalnog svetišta svetog Josipa i vlč. Stjepana Tenšeka sada župnika u Ščitarjevu, te za svećenike rodom iz Krašića vlč. Marka Torbara, župnika u Čučerju i vlč. Josipa Blažotića, župnika Velikog Brguda, Vele Mune i Vodica u Riječkoj nadbiskupiji.