U slavlju su sudjelovali svećenici županjskog dekanata na čelu s dekanom Josipom Filipovićem i domaćim župnikom Robertom Jugovićem, javni dužnosnici i članovi Gradskog vijeća sa županjskim gradonačelnikom Damirom Juzbašićem te brojni vjernici i hodočasnici iz grada i okolice.

Na početku slavlja biskup je uputio pozdravnu riječ svim sudionicima prigodom proslave zaštitnika njihove župe i grada. Zahvalio je župniku Jugoviću na pozivu te iskazao radost što može u zajedništvu s nazočnima zahvaliti Bogu za milosti i darove koje je Bog udijelio njemu osobno po sakramentu krštenja, ali i brojnim vjernicima koji su se tijekom više od 300 godina okupljali na ovome mjestu slaveći Boga i moleći zagovor sv. Ivana Krstitelja.

Biskup je započeo homiliju osvrnuvši se na naviještena čitanja te je istaknuo kako u njima Bog progovara o ljubavi. Tumačeći prvo čitanje kazao je kako Bog poziva proroka Jeremiju da bude hrabar i ustrajan u svjedočenju za njega. „Proroci su uvijek takvi, oni su hrabri, nepokolebljivi, imaju jasnoću i odlučnost da govore ono što im Bog daje, na što ih poziva i zašto ih šalje. Na taj poziv odgovaraju svojom hrabrošću i ljubavlju, poput Jeremije i Ivana Krstitelja“, poručio je biskup primijetivši kako sv. Pavao u drugoj poslanici Korinćanima također poziva na postojanost. „Isusov učenik treba biti postojan u vjeri, biti svjestan da nasljedovanje Boga zahtijeva ne prevrtljivost, nego čvrstoću i jasnoću. Jasnoću koja se stvara na temelju zajedništva s Bogom.“ Tumačeći kako je sv. Pavao unatoč progonstvima i trpljenju radosno, slobodno, predano i ustrajno slijedio Boga, biskup je ohrabrio nazočne poručivši im da je nasljedovanje Krista izvor našega bogatstva, snage i ljubavi.

U drugom dijelu homilije biskup je pojasnio evanđeoski odlomak u kojem sv. Marko izvještava o mučeničkoj smrti Ivana Krstitelja. „Ivanova smrt se dogodila nakon što je ispunio svoju ulogu. Pripravljao je put za Isusa Krista kao najveći prorok. Isus je za njega posvjedočio da nema većeg rođenog od žene doli njega (usp. Mt 11, 11). A mi Ivanove riječi ponavljamo u svakoj svetoj misi: ‘Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta’ (Iv 1, 29). Ivan nas je usmjerio na Jaganjca Božjeg, na Mesiju te nas i danas na njega usmjerava. U ovom slavlju želi nam poručiti kako nije u središtu on, nego Sin Božji kojeg je naviještao i pokazao, za kojeg je posvjedočio i položio svoj život.“

Biskup Martinović je nadalje primijetio kako je u evanđelju kralj Herod naizgled dobar i velik jer se čini da drži do svoje riječi. „U pozadini svega je njegova glumačka igra u kojoj jasno zna što želi – pogubiti Ivana Krstitelja. Bojao se da će Ivan možda učiniti nešto što bi ugrozilo njegov položaj pa da umjesto njega zavlada.“ Biskup je potom kazao kako je Herod znao da je Ivan Krstitelj i pravedan i svet, ali se zbog obzira nije usudio javno priznati njegovu nevinost, štoviše, daje da mu se odrubi glava. „Nije li i Pilat slično uradio sa Isusom? Znao je da je nevin, a ipak ga nije oslobodio. Predao ga je drugima, oprao ruke i tako na uljepšan način odlučio da se Isusa smakne.“ Biskup je potom primijetio kako sva čitanja od proroka Jeremije, preko sv. Pavla sve do lika Ivana Krstitelja imaju jedinstvenu poruku: „Oni koji slijede Boga su hrabri, postojani i spremni za njega umrijeti i podnijeti mučeništvo. Zašto se podnosi mučeništvo? Zato što smo prisiljeni? Ne, mučeništvo se podnosi iz ljubavi prema Bogu. Samo onaj tko je sjedinjen s Bogom, tko ga je upoznao i zavolio, taj je spreman za Boga sve učiniti, pa i umrijeti. Ima li danas među nama takvih? Jesmo li se mi toliko sjedinili i uzljubili Boga da smo spremni poput Ivana Krstitelja slijediti ga svojom vjerom do mučeništva? Teško pitanje. Ali to je najsavršeniji oblik ljubavi prema Bogu. To je najsavršeniji oblik svetosti“, zaključio je biskup.

Govoreći nadalje o mučeništvu u suvremenom svijetu biskup je kazao kako je i danas potrebno svjedočiti vjeru. „I danas postoje mučenici diljem svijeta, svećenici i vjernici koji polažu svoje živote za Boga. O njima se ne piše, o njima nećete čuti, o njima se ne govori. Mučenici su oni koji u svojoj slobodi, vjeri i iskrenosti ne prestaju slijediti put Božji. Papa Franjo nam govori kako su danas mnogi kršćani progonjeni ‘u rukavicama’. Što to znači ‘mučeništvo u rukavicama’? To su žrtve onih koji se odnose prema nama naizgled dobro i lijepo, ponašaju se kao da drže do vjere, ali će s druge strane sve učiniti da obezvrijede vjeru, da izrugaju kršćane i da ih preziru, kad se vjernike gura na rub društva. Papa Franjo nam govori i o svakodnevnom mučeništvu u obitelji i braku. To je mučeništvo koje je tiho i stalno prisutno, a koje podnose možda roditelji ili bračni drugovi radi toga što se njihova vjera i život u vjeri izruguje, prezire ili odbacuje, ali oni ne posustaju slijediti Boga, ljubiti ga svojim životom, svojim zajedništvom i trpljenjem. Mučeništvo se nekada događa i blažem obliku u životu svećenika. Koliko puta su svećenici izrugani, prezreni, popljuvani, poniženi zato što nisu možda njihove riječi shvaćene, možda zato što ne čine ono što bi drugi očekivali ili željeli. Mučeništvo podnose i mladi kada se njihovi ideali odbacuju ili preziru, kad se njihov pristup Bogu i njihova vjera izruguje.“

Biskup je potom ustvrdio kako nas mučeništvo sv. Ivana podsjeća da je za Krista potrebno trpjeti te nam daje sigurnost da smo na pravome putu. Svjestan kako suvremeni svijet, kultura i civilizacija neće lako prihvatiti Božje zapovjedi i ono što Bog daje, biskup je poručio kako je svojevrsno mučeništvo i život po Božjim zapovijedima. „Život po njima je život iz ljubavi prema Bogu. To je ono što je potrebno ne zaboraviti ako želimo slijediti primjer i lik sv. Ivana Krstitelja. Moramo biti postojani u svom životu i radu, moramo svojom vjerom i djelima pokazati da ljubimo Boga i svjedočiti Božju dobrotu, čak i onda kad se ona ne prihvaća i kad nas drugi izruguju. Nije važno što nas netko ne razumije ili prezire našu vjeru, važno je da mi znamo zašto slijedimo Boga i s njim ostvarujemo život vječni i spasenje“, zaključio je požeški biskup.

Pored postojanosti i ustrajnosti, biskup je istaknuo kako naviještena Božja riječ poziva i na hrabrost, da se ne bojimo ni ljudi, ni vlasti, ni sila ovoga svijeta. Pozvao je sudionike slavlja da s Bogom grade ono što je dobro za vlastito posvećenje i spasenje, ali i za ovaj svijet. Osvrnuvši se na primjer Heroda koji je zanijekao istinu, pozvao je na hrabrost u kontekstu istinoljubivosti. „Kako je teško prihvatiti istinu u životu. Često volimo da nam drugi laskaju, pa čak i da nam lažu, samo da nam riječi budu ugodne ušima. Ivan Krstitelj nije laskao, nego je govorio istinu. Sjetimo se da je Isus govorio za sebe: ‘Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni’ (Iv 14, 6). Ocu se dolazi po istini, po onome što je Isus posvjedočio ne samo svojom istinom, nego svojom ljubavlju i svojim putem. Čuvajmo se laži, čuvajmo se ogovaranja, čuvajmo se zla koje stvara laž. Laž, ogovaranje i mržnja uništavaju druge, ali još više nas, jer sotona razara našu nutrinu po grijesima koje činimo sebi i ljudima.“

Na kraju homilije biskup je potaknuo vjernike da mole od Gospodina snagu i hrabrost kako bi mogli priznati svoju grešnost te prihvatiti istinu i onda kad je ona neugodna i bolna. Kazao je kako je česti uzrok svađa i sukoba u obitelji kad pojedini članovi nisu spremni prihvatiti istinu o sebi i priznati da su pogriješili. Ohrabrio je nazočne da umjesto opravdavanja vlastitih propusta prihvate istinu i kada nisu u pravu. „To su jednostavne stvari, a tako važne i dragocjene za našu vjeru, za vjernost Isusu Kristu, za obiteljski život i za njegov put na koji nas je pozvao. Neka nam zagovor sv. Ivana Krstitelja i njegovo mučeništvo bude razlog da više slijedimo njegovo mučeništvo, a to znači njegovu ljubav koja se žrtvuje za Boga i za čovjeka. Ta ljubav je sama dobrota i darivanje, to je ljubav koja posvećuje“, zaključio je biskup.

Nakon popričesne molitve pred likom sv. Ivana Krstitelja izmoljene su litanije zaštitnika župe. Potom je župnik Jugović čestitao nazočnima svetkovinu njihova zaštitnika, a zatim je, pročitavši zapise iz matice krštenih o biskupu Martinoviću, uputio mu riječi zahvale, a predstavnici vjernika su mu uručili prigodne darove. Zahvaljujući još jednom na pozivu i srdačnoj dobrodošlici biskup se osvrnuo na svoje prve godine života koje je proveo u Županji te kazao kako je ovu župnu crkvu oduvijek doživljavao kao nekakav misterij i nešto duboko što se utkalo u njegov život po Bogu i sakramentu krštenja. „Bog čini u našim životima ono što mi ne možemo shvatiti i dokučiti. Ono što je činio u životu sv. Ivana Krstitelja čini i danas u životu svakoga od nas, a činio je to u životu vjernika kroz povijest ove župe. Zahvaljujem Bogu za život, za rođenje i krštenje u ovoj crkvi, ali i za sve ono što čini po mom životu i životu drugih, što čini po životu svakoga od nas. Mi smo veliki onoliko koliko u svom srcu imamo ljubavi Božje, to je jedina naša veličina i o kojoj smo danas razmišljali kroz lik sv. Ivana“, zaključio je biskup. Podsjetivši još jednom na primjer i uzor sv. Ivana Krstitelja sve je preporučio njegovu zagovoru te zazvao Božji blagoslov.