Koncelebrirali su fra Ante Crnčević, domaći župnik Zlatko Pavetić i pastoralni pomoćnik u župi prof. Karlo Šimek. U pozdravnom govoru župnik Pavetić zahvalio je mons. Šašku na dolasku te kazao da je poseban dan u župnoj zajednici jer obitelj Pelivan daruje Crkvi plod svoje ljubavi, peto dijete, što je poticaj da se bira život i daruje Crkvi.

Na početku misnoga slavlja biskup Šaško je u ime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i cijele nadbiskupije čestitao „slavlje otajstva novoga rođenja“ roditeljima Pelivan i njihovoj djeci Klari, Gabrieli, Antoniju i Mihaelu te napomenuo da se posebna služba u krštenju povjerava kumovima koji podsjećaju na trajnu blizinu Crkve i „prisutnost ljubavi kojom Bog svakomu od nas govori da nikada nismo napušteni (…)“. Tumačeći naviješteno evanđelje u propovijedi je mons. Šaško, među ostalim, istaknuo: „Svatko tko pruži čašu vode, gutljaj života, jest Božji. Ne svaki onaj koji govori ‘Gospodine, Gospodine!’“

Širina kršćanstva prepoznatljiva je u ljudima koji svojim djelima (pruženoj vodi, kruhu, ohrabrenju, utjesi, sućuti…) pokazuju da im je stalo do života, istine, dobra i ljepote, spremnost na darivanje drugima. „Naše kršćanstvo stane u srce i ruke koje pružaju okrepu“, rekao je.

Nadalje je naglasio: „Isus ‘pojednostavljuje’ život: cijelo Evanđelje, Radosna vijest u čaši vode! Suočen s grubošću zla, Isus nas tješi: svatko može očitovati njegovu snagu i suprotstaviti se zlu čašom vode. Ta mogućnost obuhvaća sve obzore i sve živote, širinu svijeta.“

Kršćani su stoga pozvani prepoznavati plodove Duha i tamo gdje ih ne očekuju; „vidjeti i cijeniti ljude koji se bore za živote svoje braće i sestara protiv starih i novih očitovanja zla; protiv: neistina, nasilja, korupcije, nepravde, kulture koja gazi dostojanstvo čovjeka stvorena na sliku Božju, znanosti koja se stavlja u službu besmisla, politike kojoj ništa nije sveto, ekonomije koja iskorištava tuđu muku i širi bijedu… Ljudi koji promiču ljudskost svjedoče Boga, oni su nositelji Kristova proroštva, jer čuju vapaj malenih i daju glas onima koji se ne čuju“, istaknuo je mons. Šaško.

Završavajući homiliju predvoditelj euharistije istaknuo je da je u župi dragocjenost ne samo krštenje petoga djeteta u obitelji Pelivan, već i očitovanje primjera prihvaćanja dara djece u čemu se vidi pouzdanje u Boga i poniznost te velikodušnost prema potrebitima („pružanja čaše vode“). „Ljudi koji stečena dobra koriste da bi pomogli drugima; koji ljudima omogućuju posao, dostojanstvo, brigu za obitelj, ljudi koji ne zgrću da bi bili odvojeni od drugih, nego da bi raslo zajedništvo i da bi se dijelila radost, govore o kršćanskoj vjeri koja je zaživjela u stvarnosti. Takvi se ljudi svojim stavom i ponašanjem dive otajstvu života, cijene dar djeteta, brigu za njegov odgoj i rast. Zato je kršćanska kultura početak iz kojega su rasle ustanove škola, bolnica, sirotišta, znanosti, gospodarstva, umjetnosti, svega što je oplemenjivalo ljudski duh i davalo snagu čovjeku za naizgled nemoguća djela. Taj isti duh je potreban i danas našoj hrvatskoj domovini, duh koji se zalaže za istinu, koji prokazuje nepravdu, koji raskrinkava sebičnost“, ustvrdio je mons. Šaško.

Zahvalio je obitelji Pelivan, župnoj zajednici te „svima koji podupiru darove koji vode prema dobru i čuvaju nadu u našoj Crkvi i domovini“, pozivajući da se ne zaboravi svednevice „bližnjima pružati čašu vode, svježinu Radosne vijesti“, rekao je biskup Šaško.