Predavanje je održano u sklopu znanstvenog skupa „Kult sv. Šime u prostoru i vremenu“.

„Koliko je dubokih razmišljanja pobudilo Papino divljenje prema strpljivom Šimunu, prema tom starom čovjeku koji se nikada nije umorio od čekanja, potaknut nadom koja ne umire“, istaknuo je mons. Lingua. Razmatrao je što je papa Franjo govorio o sv. Šimunu posvećenim osobama, 1. veljače 2020., na susretu s redovnicima, 2. veljače 2021., na hodočašću obitelji u Rimu 26. listopada 2013. i u homiliji 2. veljače 2015. godine.

„Pozornost pape Franje privukle su Šimunove osobine strpljivosti i mudrosti“, rekao je nuncij.

Nuncij Lingua je rekao da je Šimun strpljivo iščekivao ispunjenje Gospodnjih obećanja te u Djetetu Isusu, kad su ga Marija i Josip donijeli prikazati u hram, prepoznao je „svjetlost na prosvjetljenje naroda“.

„Na susretu s redovnicima 2. veljače 2021., papa Franjo razmišlja o kreposti strpljivosti kod starca Šimuna. U njemu vidi strpljivost koja dolazi iz srca, koja se temelji na vjeri i hrani se nadom. Šimun u svom srcu osjeća da će dan susreta doći, iako mora čekati“, rekao je mons. Lingua, citirajući papu Franju: „Cijeli je život čekao i djelovao u strpljivosti svoga srca. U molitvi je naučio da Bog ne dolazi u izvanrednim događajima, nego vrši svoje djelo u prividnoj monotoniji naših dana, ponekad u zamornom ritmu aktivnosti, u malim stvarima koje činimo ustrajno i ponizno, nastojeći činiti njegovu volju. Strpljivo koračajući, Šimun nije dopustio da ga vrijeme čekanja oslabi“.

„Kako je lijepo ovo zapažanje: Šimun je čovjek koji nije dopustio da ga vrijeme čekanja oslabi! Sveti otac Šimunovu strpljivost vidi kao zrcalo Božje strpljivosti. Šimun je slika strpljivog Boga: u neprestanoj molitvi i u dugotrajnom razmatranju o Božjim djelima prema svom narodu“, istaknuo je nuncij, citirajući Papu da je Šimun „čovjek opterećen godinama, ali plamen njegovog srca još gori; u svom je dugom životu možda ponekad bio povrijeđen i razočaran, ali ipak nije izgubio nadu; strpljivo čuva obećanje, ne dopuštajući da ga obuzme gorčina za prošlim vremenom ili rezignirana melankolija koja se javlja kada čovjek dođe u suton života“.

Papa kaže da se Šimun naučio takvom strpljenju vidjevši Božju strpljivost s narodom. „Primio ga je molitvom i životom svoga naroda koji je uvijek u Gospodinu prepoznavao „milosrdnog i milostivog Boga, sporog na srdžbu, bogatog ljubavlju i vjernošću (Izl 34,6); prepoznao je Oca koji se, čak ni usprkos odbačenosti i nevjernosti, ne umara, dapače „strpljiv je mnogo godina“, kako kaže Nehemija, da svaki put pruži mogućnost obraćenja“.

Papa nastavlja s dozom velikog optimizma: „A prije svega Mesija, Isus, kojega Šimun drži u naručju, otkriva nam Božju strpljivost. Kad se udaljimo, on nas traži, kad padnemo na zemlju, on nas diže, kad se Njemu vratimo izgubljeni, on nas čeka raširenih ruku. Njegova ljubav ne mjeri se vagom naših ljudskih proračuna, ali nam uvijek daje hrabrosti da počnemo iznova. Nakon padova uvijek je potrebno početi ispočetka. On je strpljiv“, citirao je mons. Lingua papu Franju.

U homiliji 2015. godine, Papa promatra Šimunov profil iz perspektive Mudrosti. Papa navodi kako je u Evanđelju Šimun prikazan s proročicom Anom. Njih dvoje poslušni su Duhu Svetome koji ih vodi, nadahnjuje i stoga su mudri.

„Gospodin im je dao mudrost, kaže Papa, tijekom dugog hoda na putu poslušnosti njegovom zakonu. To je poslušnost koja, s jedne strane, ponižava i ispražnjava, no, s druge, rasplamsava i čuva nadu, čineći ih kreativnima jer su bili puni Duha Svetoga“.

„Papa uspoređuje mladu Mariju i Josipa s dvoje staraca, Šimunom i Anom i napominje da, začudo, mladi supružnici poštuju Zakon, oni idu u hram iz poslušnosti prema Zakonu, iz dužnosti. Dvoje staraca, međutim, više od dužnosti prema Zakonu, odgovaraju na nadahnuće ljubavi. Pokreće ih kreativnost, mudrost koja ih vodi. Kod staraca se poslušnost pretvorila u mudrost, dužnost je postala ljubav“, istaknuo je nuncij Lingua.

„Papa napominje da Marija, mlada majka i Šimun, stari ‘djed’, drže Dijete na rukama, ali upravo je to Dijete ono koje ih oboje vodi, kako je izraženo u liturgiji Večernje blagdana Prikazanja Isusova u hramu, koja kaže: „Starac je nosio dijete, ali u stvarnosti je dijete vodilo starca“. Zapravo je želja da vidi dijete, održala starca u njegovom dugom čekanju“, rekao je mons. Lingua.

U susretu s obiteljima u Rimu u Godini vjere, 2013., Papa je zamolio obitelji da pogledaju ikonu na kojoj je prikazano Isusovo prikazanje u hramu i rekao: „Scena nam prikazuje ispreplitanje triju generacija: Šimun u naručju drži dijete Isusa u kojem prepoznaje Mesiju, a Ana je prikazana u gesti slavljenja Boga i navještaja spasenja onima koji su čekali otkupljenje ‘Izraela’. To dvoje staraca predstavljaju vjeru kao pamćenje“.

Papa Franjo smatra da je „sjećanje na prošlost izvor mudrosti“ te pita obitelji: „Slušate li vi svoje bake i djedove? Otvarate li svoje srce sjećanju koje nam daruju djedovi i bake? Bake i djedovi su mudrost obitelji, oni su mudrost naroda. A narod koji ne sluša svoje djedove i bake je narod koji umire! Slušajte svoje bake i djedove!”.

„Šimun je, dakle, kao čuvar mudrosti koja se temelji na proživljenom i postaje pamćenje, odnosno sposobnost učenja iz prošlosti za unaprjeđenje sadašnjosti“, poručio je mons. Lingua.

Nuncij  je razmatrao i u čemu se sastoji ljepota Šimunovih očiju i pogleda.

„Šimunove jednostavne oči vide povrh stvarnosti: „Ta vidješe oči moje spasenje tvoje“ (Lk 2,30). Dok su svi u hramu vidjeli dijete, Šimun je vidio spasenje. Kako bismo imali ispravan pogled na sve oko sebe, na život, potrebno je, poput Šimuna, znati vidjeti Božju milost namijenjenu svima nama, u svemu. Bog je sve stvorio iz ljubavi prema nama“, poručio je nuncij.

U susretu s posvećenim osobama, 2020., Papa je rekao: „Šimun je bio u bliskoj vezi s Duhom Svetim, s Božjom ljubavlju“.

„Poput Šimuna, Sveti otac zaključuje: Posvećeni život, ako ostaje postojan u ljubavi Gospodnjoj, vidi ljepotu. Šimunove jednostavne oči su uskrsne oči koje već u smrti vide uskrsnuće, vide svjetlo u tami, u suzama vide radost, samoostvarenje u darivanju života. Tko ima oči poput Šimuna, kaže Papa, “vidi da siromaštvo nije golemi napor, nego veća sloboda. Vidi da čistoća nije stroga sterilnost, nego hod u ljubavi bez posjedovanja. Vidi da poslušnost nije stega, nego pobjeda nad vlastitom anarhijom u Isusovom stilu”.

Jednostavnost Šimunovih očiju nam omogućuje da prepoznamo Isusovu prisutnost u svakom bližnjemu i čini nas spremnima služiti mu“, rekao je nuncij.

„Šimun vidi malog, poniznog Isusa koji je došao služiti, a ne da bude služen i koji sebe naziva slugom. Papa zaključuje da se onaj koji zadrži svoj pogled na Isusu, poput Šimuna, uči živjeti kako bi služio, pri čemu služiti Isusu znači slijediti ga: ‘Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj’ (Iv 12,26).

Tko želi slijediti Isusa, kaže Papa, mora „u svijet donositi Isusov pogled, pogled suosjećanja, pogled koji traži one koji su daleko; pogled koji ne osuđuje, već hrabri, oslobađa, tješi; pogled suosjećanja. To je ponavljajući redak u Evanđelju u kojem se, više puta govoreći o Isusu, kaže: ‘sažali se’. To je Isusovo spuštanje prema svakome od nas“. Tada ćemo i mi moći reći: ‘Ta vidješe oči moje spasenje tvoje’“, rekao je mons. Lingua naglasivši te Šimunove riječi u susretu s Isusom.

„Šimunove oči vidjele su spasenje jer su ga iščekivale. Bile su to oči koje su čekale, oči pune nade. One su tražile svjetlo, a zatim vidjele svjetlost naroda. Bile su to stare oči u kojima je plamtio sjaj nade“, rekao je nuncij, upozorivši da je lako izgubiti nadu jer se toliko toga odvija suprotno onome što bismo željeli.  

„I dalje vreba napast svjetovnog pogleda koji zatire nadu. No, pogledajmo Evanđelje i vidimo Šimuna i Anu: bili su stari, sami, a ipak nisu izgubili nadu jer su bili u dodiru s Gospodinom. U tome je tajna: nikada se ne udaljiti od Gospodina, izvora nade. Postajemo slijepi ako ne gledamo Gospodina svaki dan, ako mu se ne klanjamo“, citirao je nuncij Papu, poručivši: „Ako gledamo u Njegove oči, i naše će oči vidjeti spasenje, baš kao i Šimunove oči“.

„Evanđelist Luka piše da je Duh Sveti objavio Šimunu „da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega”. Šimun je „na kraju života imao milost vidjeti ono što mu je obećano, u nekoj vrsti ‘navještenja’. Ono u što je bio siguran, što je čekao godinama, konačno se, pred kraj života i ostvaruje. Vjera je postala vizija: ‘Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga’, rekao je Šimun. U tom Djetetu, slavi Božjega naroda, Šimun vidi svjetlo koje je došlo prosvijetliti narod.“

„Jasno mu je: ljubljeni narod nije izabran kao jedini primatelj spasenja, nego kao sredstvo sveopćeg spasenja“, poručio je nuncij Lingua.

„No, Šimun je tada već vidio i ostvarenje spasenja u Isusovoj smrti na križu, Šimun zna i da spasenje koje donosi Mesija neće biti neka magija koja će sići s neba na sve, bez razlike. To neće biti prisilni ulazak u nebesko kraljevstvo. Spasenje će imati visoku cijenu jer će uvijek poštivati ljudsku slobodu. Nitko neće biti prisiljen prihvatiti ga i nitko neće biti dionikom spasenja bez svoga slobodnog pristanka. Za to će se morati platiti cijena: „Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za ‘znak osporavan’, da se razotkriju namisli mnogih srdaca“, naglasio je nuncij.

„Isus je prvi morao reći svoje ‘Da’. On je prvi pristao ispiti tu gorku čašu koju će svaki čovjek morati popiti. Šimun od početka vidi da bez križa neće biti spasenja. Spasenje nije automatsko: ono je dar svakome, ali zahtijeva i odgovor od svakoga. Nitko nije isključen, svi su pozvani. Možda se upravo zbog te univerzalne vizije spasenja, Šimun toliko sviđa papi Franji, koji inzistira na tome da Crkva otvori svoja vrata svima, svima, svima“, poručio je nuncij Lingua.