Misu proglašenja predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić. Koncelebrirali su apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, umirovljeni pomoćni banjolučki biskup Marko Semren te oko 90 svećenika.

Ministrirali su franjevački bogoslovi, a liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić.

Prije početka misnoga slavlja pozdrav i dobrodošlicu uputio je provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše. Istaknuo je da će dan proglašenja, koji je višestruko važan, ostati upisan u povijest, ali i u pamćenje svih onih koji su sudjelovali u slavlju. Posebice je pozdravio franjevce koji su djelovanjem u toj sinjskoj župi pripomogli da dođe do uzdignuća te crkve na čast bazilike.

Istaknuo je kako su radost, ponos i veselje s razlogom veliki i zajednički za sve članove te franjevačke provincije, kao i za župljane župe. Zaželio je da sve fratre, a naročito one koji će djelovati na području sinjske župe, i dalje prati zagovor Gospe Sinjske i svetoga oca Franje. „Nadam se i iskreno želim da dodjela naslova bazilike ovoj crkvi svima bude još veći poticaj dolaziti u ovu crkvu na molitvu i susret s Kristom i njegovom majkom“, rekao je provincijal.

Nadbiskup je na početku misnoga slavlja pojasnio kako je Sveti Otac uzdignućem te crkve na razinu bazilike htio istu još više povezati s Petrovim nasljednikom i dati joj uzvišenije mjesto među crkvama. Pozvao je potom okupljene da mole Gospodina da obdan i obnoć njegove oči budu uprte u sve koji će u tu crkvu dolaziti.

Prije pokajničkog čina mons. Giorgio Lingua pročitao je Dekret Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata o podjeljivanju naslova i uzdizanju sinjske crkve na čast papinske manje bazilike.

Na početku homilije nadbiskup Križić je pojasnio da u centru proslave stoji lik Blažene Djevice Marije – Gospe Sinjske. Poručio je da bez nje crkva ne bi bila svetište, a ni bazilika. „Hodočasnici su Mariju u ovom svetištu posebno otkrili kao majku milosti, kao zdravlje bolesnih, utjehu žalosnih, kao pomoćnicu u svim nevoljama“, istaknuo je propovjednik te podsjetio da majka djetetu ne daje samo fizički život, nego i onaj duhovni. On se dobiva odgojem po kojem se osobi usađuju uzvišene vrijednosti.

U dvorani posljednje večere Isus govori kako je žena žalosna kada rađa, ali kada rodi dijete više se ne sjeća muke zbog radosti što je rodila čovjeka. Ovime Isus želi reći da najveća patnja majke nije roditi dijete, već odgojiti čovjeka u tom djetetu, a poseban je napor potreban kako bi se „odgojilo Boga“ u tom djetetu.

Ako roditelji drže do Boga i dijete će držati, ali je i obratno istina. Isus u evađelju govori kako su blaženi oni koji riječ Božju slušaju i čuvaju, a i da su njegovi brat, sestra i majka oni koji Božju volju vrše. Time se Isus nije htio ni na koji način odreći svoje majke, nego naglasiti da je važno slušati Božju riječ i u život je provoditi, a upravo je Marija primjer osobe koja je Bogu vjerovala.

„Vjerovati Božjoj riječi i vršiti njegovu volju najveće je blaženstvo“, kazao je nadbiskup te nastavio podsjećajući da je Marija Božju riječ čuvala u svom srcu koje je u Bibliji prikazano kao organ pamćenja. Kada nešto uđe u srce, to se ne zaboravlja, a upravo u ovom su kontekstu važni i roditeljski primjeri koji ulaze u srce djece i u njemu odzvanjaju tijekom čitavoga života.

„Tko sluša riječ Božju srcem, taj se onda trudi po toj riječi i živjeti“, napomenuo je mons. Križić te pojasnio da će takva osoba prije važnih životnih odluka uvijek konzultirati Boga i učiniti onako kako on od nje traži.

Evanđelja predstavljaju Mariju kao osobu koja je postigla ideal srca bez kojega nema prave majke. Mariju je ljudima Isus ostavio za majku jer je njezino srce bilo prepuno Boga i njegove ljubavi, a takva ljubav čini čuda u prilog svoje djece. Iskustvo te majčinske ljubavi ima svaki kršćanin koji se utječe Mariji, a istinu te iste ljubavi svjedoče mnoga čudesa u marijanskim svetištima među kojima je i Svetište Gospe Sinjske. „Braćo i sestre, molit ćemo u ovoj svetoj misi da iskustvo Marijina zagovora dožive svi oni koji će pohoditi Mariju u ovom Svetištu, koje je njoj u čast uzdignuto u naslov bazilike“, kazao je propovjednik te zamolio da Marija sve zagovora i vodi putem Isusovim.

Po završetku popričesne molitve pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Edvard Punda pročitao je dekret o proglašenju gvardijana Svetišta u Sinju fra Marinka Vukmana rektorom manje bazilike.

Prije svečanoga blagoslova prisutnima se obratio prvi rektor sinjske bazilike fra Marinko. „Ovaj dan bit će upisan zlatnim slovima u povijest naše crkve, Župe i Samostana, Gospina i alkarskog Sinja, nadbiskupije, Franjevačke provincije, Cetinske krajine i domovine nam Hrvatske“, poručio je.

Nakon izricanja zahvala, fra Marinko je tom prigodom obećao odgovorno vršiti službu rektora bazilike Gospe Sinjske.

Uz taj događaj uzdignuća crkve na čast bazilike Dikasterij je dao i određene datume u kojima vjernici mogu, uz uobičajene uvjete, dobiti potpuni oprost. Radi se o sljedećim datumima: dan posvete bazilike koji se obilježava 21. svibnja; župna svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza; svetkovina sv. Petra i Pavla, 29. lipnja; godišnjica dodjele naslova manje bazilike toj crkvi, a to je datum 17. travnja.

Uz ta četiri datuma, na koja se može dobiti potpuni oprost, daje se mogućnost mjesnom biskupu da izabere još jedan datum. Na prijedlog otaca franjevaca nadbiskup Zdenko Križić odredio je da to bude franjevačka svetkovina sv. Franje, 4. listopada. Svaki vjernik može izabrati još jedan datum u kojem može dobiti potpuni oprost uz uobičajene uvjete. Uobičajeni uvjeri su: pohoditi baziliku, sudjelovati na bogoštvolju, izmoliti „Vjerovanje“ i „Oče naš“, molitvu na nakanu Svetog Oca uz prethodnu ispovijed i pričest, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.

FOTO Proglašenje sinjske crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije manjom bazilikom