Obred posvećenja upriličen je za vrijeme misnog slavlja koje je u sestrinom eremitoriju (pustinjačkoj kućici) pustinje Blažene Djevice Marije od Gore Karmela – Stella Maris na Pelješcu, predslavio dubrovački biskup Roko Glasnović u prisutnosti užeg kruga svećenika, susestara karmelićanki BSI, obitelji i prijatelja.

Tom prilikom biskup Glasnović je kazao  kako  oblik pustinjačkog poziva u Crkvi priznaje još  Zakonik kanonskog prava u kanonu br. 603, a smjernice je dao crkveni dokument „Pustinjački oblik života u mjesnoj Crkvi. Ponam in deserto viam (Iz 43, 19)“ koji je objavio Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života 2021. godine. U Smjernicama, među ostalim, piše: „’Napravit ću put u pustinji’ (Iz 43, 19). Ovaj Prorokov stih nudi nam sugestivan pustinjački obzor koji je drag imaginarij pustinjačkog života te istovremeno doziva u sjećanje metaforu puta koji Bog utire i po kojemu učenik kreće u potragu za Njegovim licem. Od Istoka do Zapada kršćansku tradiciju prožima blistava prisutnost muškaraca i žena koji su posebnom radikalnošću živjeli prisnije nasljedovanje Krista u pustinjačkom obliku života.“

Također je govorio o životu i teškoćama na životnom putu sv. Terezije Avilske, jedne od četiri crkvene naučiteljice od ukupno 37 naučitelja i naučiteljica Crkve.

S obzirom na to da je s. Maja Pavla već bila položila doživotne zavjete za nju se, nakon višegodišnjeg probnog razdoblja, radilo o prijelazu u pustinjački oblik života kroz pustinjačko posvećenje i obnovljene zavjete koje je prihvatio biskup Glasnović prema Životnom pravilu koje joj je odobrio.

Prva pustinjakinja Dubrovačke biskupije živi pustinjački poziv u duhovnoj tradiciji Karmela i otajstvu Božjeg Milosrđa. Gora Karmel (Božji vrt, vinograd) čuva spomen na Gospu Karmelsku i svetog proroka Iliju, gorljivog svjedoka pravoga Boga. Njegovi proročki sinovi i pustinjaci na Karmelu nastavili su duhovnu tradiciju samotnog traženja Boga u poslušnosti Njegovoj Riječi, trajnoj molitvi, duhovnom boju i proročkom svjedočenju.

Biskupijsko pustinjaštvo snažnije naglašava pustinjački put pojedinca te svaki pustinjak ima priliku izraziti vlastitosti svoga puta u Životnom pravilu (Regula vitae ili Ratio vivendi) koje odobrava biskup i koje se obvezuje živjeti pod njegovom pratnjom. Navedeni dokument objašnjava da Životno pravilo „predstavlja duhovne i normativne sastavnice specifičnog pozivskog identiteta pustinjaka te služi čuvanju dara poziva primljenog od Gospodina i odlučnog stremljenja ka savršenstvu ljubavi“.

Pustinjački život primarno je obilježen šutnjom samoće, postojanom molitvom i pokorom Bogu na slavu i za spasenje svijeta. Istovremeno ne isključuje upućenost na druge, milosrđe i dijeljenje duhovnih plodova kontemplacije, npr. kroz duhovno gostoprimstvo, prigodno svjedočenje i navještaj, ali to ostvaruje na način i u mjeri koji se skladno ugrađuju u intenzivni život molitve i šutnje samoće pustinjaka. O tome svjedoče brojni primjeri pustinjaka u prošlosti i u novije vrijeme. Također u povijesti pustinjačkog puta zasvjedočeno je i diskretno njegovanje zajedničkih duhovnih obilježja, uzajamno pomaganje i suradnja između pustinjaka, u čemu se prepoznaje i pustinja Karmel Božjeg Milosrđa.