Pozdravljajući sudionike slavlja, biskup Martinović je podsjetio kako ih svake godine snaga Božića i Božje ljubavi okuplja u nedokučivom Božjem darivanju. „I danas nas je okupila ta snaga u kojoj Bog ne prestaje govoriti po svome Sinu koliko nas ljubi, koliko nam se dariva i želi biti naš Bog, Spasitelj, prijatelj, otac i brat, suputnik i supatnik u našim životima i stvarnostima. Želimo da nas snaga njegove ljubavi obnovi u vjeri, da snaga malenoga Boga koji nam se dariva bude ono što ćemo i mi darivati drugima. Da bismo imali snagu darivanja zastanimo pred njim moleći ga da nas osnaži i obnovi. Predajmo mu sve što smo donijeli u svojim srcima i sa molitvama za sebe i naše drage, za naše obitelji, Crkvu, Domovinu i cijeli svijet. Ujedinimo se u otajstvu Božića i Božje ljubavi sa cijelim svijetom, posebno sa onima koji trpe zlo i nasilje, posljedice rata, nemira i stradanja koji ne mogu doživjeti ljepotu i radost Božića i Božje ljubavi“, poručio je mons. Martinović.

Na početku homilije biskup Martinović je kazao kako u Božiću slave otajstvo spasenja koje je Bog darovao i u koje ih uvodi po Isusovom rođenju. „Otajstvo spasenja i svoje prisutnosti Bog je ostvarivao kroz cijelu povijest spasenja. Današnja riječ Božja želi nas na to podsjetiti i potaknuti da s vjerom, osjećajima, razumom i srcem uđemo u to otajstvo Božje objave, darivanja i dolaska u povijest spasenja i u naše živote.“ Osvrnuo se zatim na prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije koji izraelskom narodu u nevolji i tragediji navješćuje radost, mir i bolju budućnost. „Prorok narodu u ropstvu i tuđini govori o radosti i ljepoti koju će Bog ostvariti. Sigurno da su se mnogi od njegovih slušatelja čudili se onome što po Božjem nadahnuću naviješta. Možda se slično događa i nama kada smo u teškoj životnoj stvarnosti, kad ne vidimo izlaz iz svojih poteškoća. Tada nam je neobično da nam netko govori kako će biti bolje i da se treba osloniti na Boga i ne gubiti vjeru. Mnogi se nažalost u takvim stvarnostima udalje od Boga jer očekuju da Bog treba odmah djelovati. Takvi smo mi ljudi. Mi smo naučili da se sve što danas zamislimo, da se treba odmah ostvariti, a kod Boga je drugačije, on drugačije djeluje. Prorok Izaija nije dočekao ono što je naviještao, a nisu ni drugi proroci“, zaključio je propovjednik.

Kazao je nadalje kako i Poslanica Hebrejima podsjeća kako je Bog više puta i na više načina govorio po prorocima. „Bog nije prestao govoriti o sebi, o svojoj prisutnosti, o onome što planira i želi za svijet i čovječanstvo. Tako je u konačnosti ostvario ono što su svi proroci naviještali – da će poslati Spasitelja, Mesiju u kojem će ostvariti i obnoviti sve ono što je ljudima neshvatljivo. U Isusu Kristu potvrđuje da je uistinu živi Bog, a ne bog idol. On je istiniti, vjerni, svemoćni i uvijek prisutni Bog“, poručio je biskup te rekao kako otajstvo Božića sažimlje njegove riječi i djelovanje kroz povijest. „Dolazio je ljudima ususret na različite načine: riječima, djelima, znamenjima, po prorocima i osobama te je odlučio da se u jednom povijesnom trenutku nastani među nama. Tada je poslao svoga Sina iz vječnosti u naše vrijeme kako bi ostvario ljubav koja će biti znak njegove prisutnosti. Zato smo ovdje i radujemo se tom otajstvu Božje ljubavi koja se u Isusu, malom Bogu – Božiću nastanila među nama. Radujemo se jer znamo da nam Bog dolazi ususret, da nas ljubi, da otkriva ono što je bilo tajnovito i da nam danas govori u i po svome Sinu. Bog nam po Isusu govori kako nas prihvaća, želi naše spasenje i ne prestaje nas ljubiti“, naglasio je požeški biskup. Rekao je zatim kako im Bog to nije poručio samo u Isusovu rođenju, nego je Isus to potvrdio svojim riječima, djelima, mukom i smrću na križu, a uskrsnućem dokazao da je uistinu Bog, a ne samo čovjek. Isus je to pokazao vrativši se onamo odakle je došao, u vječnost, u slavu Očevu.“

Biskup se potom osvrnuo na naviješteni evanđeoski proslov sv. Ivana koji Isusa opisuje kao utjelovljenu Riječ. Kazao je kako je ona teološki veoma duboka te se može razumjeti jedino u svjetlu cjelokupnog Isusova poslanja od rođenja do uzašašća. Sv. Ivan govori: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.“ (Iv 1,1) Tumačeći proslov biskup je rekao kako Bog svoju vječnu Riječ izgovara i daruje u Sinu, ali i Sin, Očeva Riječ nije prestao govoriti o svome Ocu. „On je svjetlost koja obasjava svijet. On dolazi svima ususret, a onima koji ga prihvaćaju daje moć da budu djeca Božja, ‘Onima koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.’ (Iv 1,13) Nismo li mi ovdje okupljeni zato što smo rođeni od Boga, kao djeca Božja oni kojima je Bog važan u životu? Želimo da nas njegovo svjetlo, riječ, ljubav, milosrđe, snaga i milost vode i obnavljaju te pomažu da ne ostanemo u tami grijeha i života. Potrebno je prepoznati u utjelovljenoj Riječi, malom Božiću Boga koji nas ne prestaje ljubiti, koji želi hoditi s nama u našim životima, stvarnostima i obiteljima. On želi da njegova ljubav bude spasiteljica svih ljudi. To je ljubav koja izgrađuje, koja je snaga života i koja ljubi svaki život“, ustvrdio je biskup.

Kazao je nazočnima kako im je danas  potrebna takva ljubav koja se ne očituje govorom, nego djelima i iskrenim srcem, a takvu im ljubav Otac daje u Božiću. „Otac nam daje svoje božansko Srce, svoga Sina koje ne prestaje kucati za svakoga od nas. Prepoznajmo u Božiću ne samo snagu Božjega Srca koje kuca za nas, nego i snagu našega srca koje kuca i ljubi Boga i čovjeka. Potrebna nam je snaga toga srca. Svi čeznemo za srcem koje nas ljubi, prihvaća i poštiva, svjedoči da smo važni i voljeni.  Budimo i mi oni koji će to drugima svjedočiti. Pozvani smo u otajstvu Božića nositi ljubav, radost, mir i nadu. Nada je Krist Isus, utjelovljena riječ Božja, koja se svjedoči djelima ljubavi“, zaključio je propovjednik.

Na svršetku mise biskup je uime nazočnih kanonika i svećenika poželio čestit i blagoslovljen Božić svim nazočnima, kao i njihovim bližnjima u Domovini i po svijetu. „Pozdravite i čestitajte Božić  bolesnima, starima i nemoćnima, osobito onima kojima je potrebna snaga ljubavi koja se očituje u vašoj prisutnosti. Neka nas Isus, novorođeni Bog kojem se danas radujemo, ojača da ne posustanemo u njegovoj ljubavi i vjeri, da budemo nositelji nade. Nada nikad ne postiđuje kao što ni Krist nikada ne postiđuje. Neka Krist koji je naše svjetlo i nada, koji je obasjao svijet i čovječanstvo svojim dolaskom, pomogne da ga slijedimo i uvijek budemo oslonjeni na njega. U zajedništvu s njim hrabro naviještajmo njegovu ljubav koja nas vodi ne samo do oltara i zajedništva u proslavi Božića, nego koja nas usmjerava prema nebu“, zaključio je biskup Martinović te na sve zazvao Božji blagoslov.