Misu u crkvi sv. Petra apostola na Sumpetru predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić u zajedništvu s umirovljenim splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjom Frankopanom Velićem, župnikom župe Jesenice don Tonijem Šinkovićem i drugim brojnim svećenicima. Na misi, na kojoj je pjevao mješoviti župni zbor, su sudjelovali i članovi don Pavlove obitelji, časne sestre, domaći župljani te brojni vjernici iz župa u kojima je djelovao.

Nadbiskup je u propovijedi rekao kako je don Pavlov odlazak bio gotovo neprimjetan poput svijeće koja se ugasila da bi ustupila mjesto „neizmjerno jačem svjetlu u koje je don Pave ušao, a koje se neće i ne može nikada ugasiti“. Istaknuo je da je don Pavao proživio, ljudski gledano, dug ovozemaljski život, ali da koliko god dug bio „događa se u trenutku, u bljesku, u nečemu brzoprolaznom, što se dogodi i nestane gotovo u hipu“. Podsjetio je da svaki čovjek doživi to iskustvo da život brzo prođe i da leti.

Govorio je kako starozavjetni ljudi nisu imali jasnu spoznaju o uskrsnuću, ali s Isusom se sve promijenilo. „Isus, kada govori o smrti, nikada o njoj ne govori kao o tragediji, nego kao prijelazu u novi život“, naglasio je nadbiskup i dodao da je Isus svojom smrću pokazao da ona može biti i proslava Boga, te da je nije predstavljao kao nešto što plaši, nego kao stvarnost koja privlači.

Pojasnio je da smrt treba usporediti sa sjemenom koje prividno nestaje da bi donijelo novi i bogatiji život jer je ulazak u zemlju nužan kako bi se dogodila preobrazba. Za razliku od sjemena, čovjek ne prima novi život snagom tijela ili prirodnih zakona, nego snagom Božjega Duha koji ga uskrisuje. Zaključio je da glavno pitanje više nije smrt nego život, odnosno koliko je nečiji život pun ili prazan besmrtnih vrijednosti.

Nadbiskup je zatim kazao da je uvjeren kako don Pavlov život nije oskudijevao dobrim djelima koja su ga pratila u Očev zagrljaj. Istaknuo je da je vjerovao u uskrsnuće i s dubokom vjerom to drugima naviještao, a s tom istom vjerom i sam pošao u susret smrti. Rekao je da se njegov život doista može opisati riječima svete Terezije Avilske: „Blažen život koji se istroši u služenju Crkvi.“ Poručivši kako je don Pavlov život bio upravo takav – predan, ispunjen vjerom i služenjem, pun djela koja su ga pratila pred Boga, na kraju je izrazio iskrenu sućut njegovoj rodbini, prijateljima i posebno svećenicima s kojima je više od sedamdeset godina dijelio život.

Na kraju misnog slavlja generalni vikar mons. Franjo Frankopan Velić ukratko je prikazao život i rad don Pavla Vukovića. Rođen je 22. ožujka 1929. godine u Jesenicama u pobožnoj kršćanskoj obitelji s petero djece. Nakon osnovnog školovanja upisao je Biskupsko sjemenište u Splitu gdje je maturirao 1948., unatoč prekidima uzrokovanim ratom. Za svećenika je zaređen 29. ožujka 1953. godine, iste godine kada je papa Pio XII. dodijelio bl. Alojziju Stepincu kardinalsku čast. Tijekom svećeničkog života djelovao je najprije u župama Vrpolje-Čačvina i Strizirep, a potom je od 1962. do 1976. bio župnik u Dugopolju gdje je bio posebno aktivan u katehizaciji i obnovi crkve. Najdulje je služio kao župnik Župe sv. Martina u Vranjicu, punih 29 godina, sve do umirovljenja 2005. godine.

Osim župničke službe, obnašao je dužnosti dekana Solinskoga dekanata i bio član Nadbiskupskog vijeća za pastoral obitelji. Nakon umirovljenja boravio je u Svećeničkom domu u Splitu, gdje je doživio duboku starost, prateći život mjesne Crkve. Preminuo je 9. srpnja 2025. godine u 96. godini života.

Mons. Velić prenio je i riječi sažalnice koju su Splitsko-makarskoj nadbiskupiji uputili riječki nadbiskup Mate Uzinić te ostali biskupi rodom iz te nadbiskupije uz želju da Bog i u ovom vremenu Splitsko-makarskoj nadbiskupiji podari svete svećenike spremne vjerno služiti, kakav je bio i don Pavao.

Zaželjevši don Pavlu pokoj vječni, narod predvođen nadbiskupima, svećenicima i obitelji pokojnika uputio se na jeseničko groblje kako bi ukopali posmrtne ostatke. Okupljeni oko mjesta posljednjeg počivališta pučki pivači iz Vranjica otpjevali su napjev „Pokoj vični“, a potom su uslijedili sprovodni obredi koje je predvodio župnik don Toni Šinković. Zatim su svećenici zajednički otpjevali „Salve Regina“. Nakon blagoslova nadbiskupi su još jednom izrazili sućut obitelji, a brojni vjernici su ostali pomoliti se kod groba.