Misno slavlje predslavio je o. Zdravko Barić, SMM. U uvodnim mislima o. Barić je napomenuo da su toga trenutka duhovno povezani s hodočasnicima u Mariji Bistrici koji tamo pjevaju; „Mi ti ruke pružamo, srcem te pozdravljamo: zdravo, zdravo, zdravo Marijo. Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, obrati mila Majčice, sve izgubljene.“

U homiliji se osvrnuo na riječi iz prvog čitanja: „Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga,“ (Pnz 30,10) te je priupitao prisutne: „Slušaš li Boga ili si samo došao na misu? Imaš li osjećaj da ti Gospodin govori kroz Riječ Božju, kroz propovijed, u srcu, u savjesti? Što trebamo činiti kako bismo baštinili život vječni? Razmišljaš li što će biti s tobom nakon smrti? Kako upravljaš životom i svime što ti je povjereno?“, upitao je.

Zatim se osvrnuo na pročitano evanđelje o milosrdnom Samarijancu te između ostalog rekao i to, da ih samo dobro djelo čini dobrim čovjekom. „Grijeh propusta je moći učiniti dobro, a ne htjeti. U takvim situacijama se zapriječuje ili stječe vječni život. Potaknuo je vjernike da se preispitaju kako postupaju s bližnjima jer „ljude možemo zavarati, ali Boga ne. Ostaje ona Pavlova: „Što tko sije, to će i žeti“ (Gal 6,7).

Isto tako, rekao je da Isus uzima za primjer Samarijanca koji za razliku od svećenika i levita vidi čovjeka u nevolji, sažali se nad njim, pristupi mu i povije mu rane. „Na to smo i mi danas pozvani jer Isus veli: „Idi, pa i ti čini tako,“ kao da želi reći da učinimo neko konkretno djelo njemu za ljubav, misli su propovjednika.“

„Nemoj zaobići, zaustavi se, učini. Bog vidi, vrednuje, ne zaboravlja i nagrađuje. Oči su Božji dar kojima mi upravljamo. Gledamo kada hoćemo i koga hoćemo. Neka naše oči budu oči dobrog Samarijanca“, poručio je.

Pjevanje su vodile čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Kristine Jadanić, OCD. Misi je prethodila Večernja časoslova, a vjernici su imali priliku i primiti škapular Gospe Karmelske.