Ludbreško proštenište, jedino euharistijsko svetište u Hrvatskoj, izgrađeno je po zavjetu Hrvatskog Sabora učinjenog davne 1739. godine u vrijeme dok je u Moslavini harala epidemija kuge. U svetište se hodočasti tijekom čitave godine, a velika proštenja u čast Svete Krvi Isusove održavaju se uoči prve nedjelje mjeseca rujna, kada se okupi najveći broj hodočasnika. U to vrijeme se već tradicionalno održava hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja u Ludbreg. Ovogodišnje hodočašće, posebno zbog Jubilejske svete godine 2025. i jubilejskog oprosta kojeg su mogli dobiti hodočasnici u Ludbreg, okupilo je djelatnike policijskih uprava sa sjevera Hrvatske: PU varaždinske, PU međimurske, PU krapinsko-zagorske, PU bjelovarsko-bilogorske, PU koprivničko-križevačke, pripadnike 2. mehanizirane bojne „Pume“ Gardijske oklopno-mehanizirane brigade i druge pripadnike vojarne u Varaždinu, pripadnike Topničko-raketne pukovnije iz Bjelovara, hrvatske branitelje, obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, pripadnike Pravosudne policije, Civilne zaštite, Hrvatskog Crvenog križa i hrvatskih povijesnih postrojbi, članove Međunarodnog policijskog udruženja (IPA) iz Mađarske, Austrije i Slovenije. Na svetoj misi su također sudjelovali i drugi vjernici Varaždinske biskupije.

Hodočašće je započelo svečanom procesijom od župne crkve do zavjetne kapele. Prije početka procesije, biskup je kod župne crkve blagoslovio krunice koje su pripadnici vojske i policije podijelili okupljenim vjernicima. Nakon dolaska kod zavjetne kapele Predragocjene Krvi Kristove, zamjenik zapovjednika vojarne 7. gardijske brigade „Puma“ bojnik Goran Šarlija i načelnik PU varaždinske Predrag Benčić zapalili su zavjetnu svijeću 26. pokrajinskog hodočašća. Hodočasnici su za vrijeme trajanja hodočašća imali prigodu za svetu ispovijed.

Poslije pobožnosti križnoga puta, središnje euharistijsko slavlje predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan u koncelebraciji s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata Ilijom Jakovljevićem, biskupskim vikarima za pastoral vlč. Franom Musićem i don Slavkom Rajičem, župnikom Župe Presvetog Trojstva u Ludbregu vlč. Kristijanom Stojkom, vojnim i policijskim kapelanom iz Varaždina vlč. Ivicom Horvatom, drugim vojnim i policijskim kapelanima i svećenicima. Liturgijsko pjevanje predvodila je policijska klapa „Sveti Mihovil“.

Osvrnuvši se na misna čitanja od dana, biskup Bogdan u propovijedi je rekao: „Draga braćo i sestre, Evanđelje današnjega dana donosi nam sliku, svima nama tako poznatu i dragu, blisku nam upravo u ovom dijelu godine. Doba je to, znamo svi, branja grožđa u našim vinogradima, u našim goricama, a zatim i pravljenja vina u našim podrumima i u našim kletima. Zahtijeva to napora, zahtijeva truda i muke. Ali i veseli, i raduje. Dobro grožđe, dobro vino ulijeva radost života; ono ‘razvedruje srce čovječje’ (Ps 104, 15). Gospodin u Evanđelju govori o novom i starom vinu i o mješinama u koje se ono ulijeva. Znamo to, čini nam se normalnim i posve razumnim: novo se vino ulijeva u nove mješine! Rijetko bi se tko usudio postupati drukčije. Rijetko bi se tko usudio ulaziti u rizik da novo vino ulije u stare mješine, često lošega, krhkoga, istrošenoga stanja. Rizik je u tomu da se takve mješine poderu, a novo vino u spravljanje kojega je uloženo toliko truda i muke, da ih prodere i prolije se…“.

Biskup je potom pojasnio kako ova Isusova slika ima dublje značenje jer „vinogradarsko i vinarsko postupanje ovdje je slika našega života. Mi smo te mješine. Naš je život posuda u koju se ulijeva vino. Koje vino? Vino Božje ljubavi koja je namijenjena našim životima. Da nas ispuni, da se tu pohrani, da se sačuva. Doista, što je naš ljudski život nego posuda koju je oblikovao Bog stvarajući nas. To je naše biće. To je ono naše najdublje u nama samima, ona najdublja dubina našega bića koju biblijski izričaj naziva srcem.“

„U tu se našu dubinu, u tu našu posudu izlijeva vino Božje ljubavi. To izlijevanje vrši Božji Duh, Duh Oca i Sina, upravo onako kako to svima nama koji smo kršćani poručuje sveti Pavao: ‘Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji prebiva u nama!’ (Rim 5, 5). Štoviše, ta je ljubav on sam, Duh Božji. On je ta Božja ljubav. Božja ljubav koja nam je darovana po Novom i Vječnom Savezu koji je Gospodin uspostavio svojom krvlju na Križu. Za taj novi Savez, za tu novost, za tu jedinstvenu i jedincatu promjenu potrebne su nove mješine. Nova srca. Novi životi. Ako su naše mješine – naša srca – stari, ne mijenjaju se, nego su kruti i okorjeli, Bog ih nikada neće moći ispuniti svojim Duhom Svetim. Valja ih dakle promijeniti. Valja ih svaki dan mijenjati i svaki dan pripravljati za taj Dar.“

„Eto, draga braćo i sestre, ključa za razumijevanje Kristove poruke o novom vinu u novim mješinama: hraneći se Kristovim tijelom i krvlju sakramentalno prisutnom u svakoj misnoj žrtvi na oltaru, pozvani smo i sami postati žrtvom. Učiniti svoj život hostijom. Sjediniti se s Isusom kako bi on živio u nama, da naše srce bude poput Srca Njegova, naše biće poput bića Njegova, naš život poput života Njegova. Onako kako nas sv. Pavao poučava kada za sebe veli: ‘Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist’ (Gal 2, 20). To znači živjeti istinskim kršćanskim životom. Taj je život uvijek euharistijski život. Tako smo Tijelom i dušom sjedinjeni s Isusom u euharistiji, postajemo doista nove mješine za novo vino Božje ljubavi koje se u nas obilato ulijeva svaki put kad pristupamo svetim sakramentima, napose sakramentu euharistije, postajemo nova stvorenja, jer: ‘ako je tko u Kristu, novo je stvorenje’ (2 Kor 5, 17), jače ‘hodimo u novosti života‘ (Rim 6, 3-4).“

Biskup je na kraju propovijedi istaknuo primjer dva velika štovatelja Presvete Euharistije – bl. Carla Acutisa i bl. Piergiorgija Frassatija. „Bl. Carla Acutis rođen je 3. rujna 1991., a umro 11. kolovoza 2006., od leukemije, u dobi od 15 godina. Zbog svoje ljubaznosti i vedre naravi, Carlo je uvijek bio u središtu pozornosti među svojim prijateljima, posebno zato što im je pomagao služiti se računalom i njegovim programima… Jezgra Carlove duhovnosti bio je njegov svakodnevni susret s Gospodinom u euharistiji. Često je ponavljao: ‘Euharistija je moj autoput do Raja!’ To je bilo središte cijelog njegova života, provedenog u prijateljstvu s Bogom. To se, nakon prve pričesti, pretvorilo u svakodnevno pohađanje mise, uz dopuštenje njegova duhovnog vođe. Bio je veliki štovatelj fatimskih ukazanja i poruke, oponašajući fatimske pastire, prinosio je male žrtve za one koji nisu voljeli Gospodina Isusa prisutnog u euharistiji. Kada zbog školskih obveza nije mogao prisustvovati misi, primao je duhovnu pričest. Također je provodio vrijedan apostolski rad među svojim kolegama iz razreda i prijateljima, objašnjavajući im euharistijsko otajstvo kroz priče o najvažnijim euharistijskim čudesima koja su se dogodila tijekom stoljeća. Carlo je stoga, kao apostol euharistije, odlučio upotrijebiti svoj genij računalne znanosti kako bi osmislio i stvorio međunarodnu izložbu o ‘euharistijskim čudesima’. (…) Piergiorgio Frassati rođen je 1901., a preminuo u 24. godini života 1925. godine.  Sportaš, strastveno voli planine i sport te je član Talijanskog alpskog kluba i udruge Giovane Montagna. Često organizira izlete s prijateljima koji postaju prilike za apostolat. Ide u kazalište, operu, posjećuje muzeje, voli slikarstvo i glazbu te zna napamet cijele Danteove odlomke. Uvijek je, međutim, pažljiv prema potrebama drugih, posebno siromašnih i bolesnih, kojima daje svoje vrijeme, energiju, pa čak i sam život. Njegova duboka vjera hrani se svakodnevnom euharistijom, molitvom i čestim pristupanjem sakramentu svete ispovijedi. ‘Isus me posjećuje svako jutro u pričesti, reći će, a ja mu uzvraćam na skroman način na koji to mogu, posjećujući siromašne.’“

„Draga braćo i sestre, eto divnih primjera naših suvremenika koji nas itekako mogu nadahnuti za angažiran, aktivan i sadržajan kršćanski život, hranjen euharistijom, vođen euharistijom, nadahnut euharistijom“ zaključio je biskup Jure Bogdan.

Na kraju svete mise, župnik vlč. Kristijan Stojko pozdravio je sve sudionike hodočašća i pozvao na zajedničko druženje.