O knjizi su govorili glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić, profesor moralne teologije doc. dr. sc. Damir Šehić i autor Mužić. Predstavljanje je održano u sklopu inicijative „Dani svetoga Šime, zaštitnika Zadra“. „Sveti Šimun bi trebao biti uzor katoličkim političarima, jer njemu su se zacijelo mnogi suvremenici smijali, zato što je godinama bio u hramu i čekao da se rodi Spasitelj, prorokovao je njegov dolazak“, rekao je Stanić. Sv. Šimun bi trebao biti uzor strpljenja jer čeka, a „mnogi političari, i oni koji se deklariraju katolicima, nisu spremni nimalo čekati da se određena katolička vrednota ostvari, već odmah kažu: ‘Ne može se, ne isplati se, nemoguće je da zažive katoličke vrijednosti u politici’“, upozorio je Stanić, rekavši da se od političara koji se deklariraju katolicima traži vrlina hrabrosti. 

„Politika je područje pregovaranja. Suvremena civilizacija demokracije usmjerena je prema gotovo ideologiji kompromisa, da svi budu zadovoljni. No, postoje vrijednosti, stvarnosti za koje nema kompromisa“, istaknuo je Stanić, rekavši da knjiga govori o tome.  Politička vlast je često u sferi tzv. pozicijskog pregovaranja čije je geslo: ‘Traži više, uzmi dovoljno’. Sadržaj koji će se omogućiti kršćanima ne znači da će ujedno nestati za kršćane neprihvatljiv sadržaj u društvu. To znači ulazak loših pojava „na mala vrata“, rekao je Stanić. Autor pokazuje kako „tri vrijednosti bez kompromisa, zdravorazumski ostvariti“. To su zaštita života od začeća do prirodne smrti, obitelj utemeljena na braku između muškarca i žene i pravo na odgajanje djece, oko čega se vodi i borba za budućnost civilizacije. 

„Najzahtjevnija razina djelovanja katolika u politici tiče se principa o kojima se ne pregovara“, istaknuo je Šehić, rekavši da se Mužić u knjizi poziva na Katekizam Katoličke Crkve, dokumente Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. „Ako bismo politiku promatrali samo kao javnu djelatnost, onda bismo je osiromašili. Politika bi trebala nositi temeljne kreposti ili načela po kojima može pokazivati svoju svjetlost i socijalnu djelatnost“, rekao je Šehić. 

Mužićev termin ‘ne pregovara’ predstavlja ono „u čemu čovjek može rasti do razine predviđene moralnim zakonom koji je upisan u čovjeka. U skladu s tradicijom i dokumentima Crkve o kršćanima u društvenom kontekstu, Mužić afirmira kršćansko laičko djelovanje u javnom i političkom životu. Socijalni nauk Crkve predstavlja mogućnosti u kojima čovjek može djelotvorno primijeniti biblijsku poruku u svakodnevnom životu“, rekao je Šehić, istaknuvši nužnost kršćanskog zauzimanja u gospodarskoj, zakonodavno – pravnoj i kulturnoj sferi.

„U postmodernom društvu je kao uvreda reći da postoji nešto o čemu se ne smije pregovarati ili da postoje čvrste strukture i barijere koje su vezane moralnim zakonom ili religijskom formom“, upozorio je Šehić, rekavši da je Crkva živi organizam i pozvana je suosjećati s onim tko je ranjen, vidjeti što je nečija potreba, biti prisutna u konkretnoj situaciji. „Socijalni nauk Crkve djeluje u konkretnoj situaciji kroz načela koja su život. To je temeljna poruka knjige – načela koja su život, ne kao stroga pravila“, istaknuo je Šehić.

Velika opasnost i pomutnja između dobra i zla očituje se u borbi kulture života i kulture smrti, pojam kojeg je najviše koristio Ivan Pavao II.  „Pojam principa o kojima se ne raspravlja razgraničavaju ljudsko od neljudskoga. Ako kao maksimu želimo ostvariti ono što želimo, došli bismo u koliziju sa slobodom drugog te bismo ugrozili socijalni poredak i ono što je duboko utkano u nas, a to je prirodni moralni zakon.  Jedan od prvih principa je pravo na život. To je primarno pravo bez kojega sva druga prava ne postoje. Jer, da nismo živi, ne bismo imali pravo i uopće mogućnost raspravljati. Život je pravo koje moramo baštiniti u cijelosti, da bismo mogli govoriti o bilo kakvim drugim slobodama“, poručio je Šehić. Upozorio je da mnogi vjernici selektivno prihvaćaju kršćanske vrijednosti i kršćanstvo žive tradicijski; prakticiraju religioznu praksu, a ne aktualiziraju moralna načela. 

Autor Mužić „činjenično i znanstveno utemeljeno progovara o gorućim problemima hrvatskog društva koje se voli hvaliti da je katoličko, no život u zemlji pokazuje da je na djelu protukatoličko djelovanje, surađivanje s kulturom smrti, odustajanje od naslijeđene baštine i kršćanskog identiteta“, upozorio je Šehić. „Principi su temelj kršćanskog djelovanja koje čovjek nije izmislio, nego su mu objavljena, kao što čovjek nije sam kreirao moralni red, nego mu je  moralni red određen. Dopuštenjem kršenja principa o kojima se ne pregovara urušava se dostojanstvo ljudske osobe, moralni red i budućnost društva“, upozorio je Šehić, rekavši da su kršćani pozvani u obranu objavljenog objektivnog moralnog zakona i dostojanstva čovjeka, čime se i slavi Bog stvoritelj. „Ta načela nisu pisana radi sebe, nego su protkana Objavom, evanđeoskom istinom koja daje život. Kao što je evanđelje riječ Života, životvorna riječ, tako su i načela koja iz evanđelja proizlaze“, poručio je Šehić.