Na misnom slavlju suslavili su svećenici Miro Tomas, Stjepan Matezović, Danijel Katačić i Andrija Djaković, dok su u službi oltara pomagali đakovački bogoslovi.

Predvoditelj slavlja, vlč. Ivan Živić, homiliju je temeljio na naviještenim liturgijskim čitanjima iz Knjige Mudrosti, Poslanice Rimljanima i Ivanova evanđelja. U središte razmišljanja stavio je biblijsku rečenicu „Brzo trči riječ njegova“, kojom je istaknuo snagu i važnost Božje riječi, one koja kuca na vrata ljudskog srca svaki put kada je čitamo ili slušamo. Ta riječ, naglasio je, ima moć spasiti ljudsku dušu, a spasenje je konačni cilj svakog čovjeka.

Vlč. Živić potaknuo je sestre i hodočasnike da u svome životu prije svega traže Boga, Sina koji je Mudrost Očeva, te da ga uvijek stavljaju na prvo mjesto. Pozvao ih je da, poput Salomona iz prvog čitanja, svakodnevno mole za mudrost. Čežnju za Bogom i istinsku molitvu moguće je ostvariti jedino uz pomoć Duha Svetoga, otvoriti mu srce i dopustiti da djeluje.

Govoreći o evanđeoskom ulomku u kojem Isus od Samarijanke traži vode da se napije, vlč. Živić je naglasio da je to slika Boga koji žeđa za svojim stvorenjem, ali i poziv čovjeku da sam čezne za Bogom.

Osvrćući se na sv. Tereziju Avilsku, crkvenu naučiteljicu i obnoviteljicu Karmelskoga reda, propovjednik je istaknuo njezinu odlučnost u služenju Bogu, molitvu kao put do njega te poniznost i ljubav u svakodnevnim djelima. Pozvao je okupljene da slijede njezin primjer i dopuste da u njima oživi čežnja za Bogom. Homiliju je zaključio zazivom: „Sv. Terezijo Avilska, moli za nas!“

Na kraju misnog slavlja vlč. Danijel Katačić u ime sestara zahvalio je predvoditelju Živiću, svim suslaviteljima i hodočasnicima koji su te večeri zajedno s njima proslavili svetkovinu.

Misnom slavlju prethodila je svečano pjevana Druga večernja iz Časoslova, koju su predvodile domaće sestre. Svi su hodočasnici mogli aktivno sudjelovati zahvaljujući knjižicama s tekstovima večernje koje su sestre posebno priredile za tu prigodu.