Međunarodni dvodnevni znanstveni simpozij organiziran je u suradnji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta „Sveti Vasilije Ostroški“ iz Foče, povodom 1700. obljetnice Nicejskog koncila. Skup je otvoren svečanim potpisivanjem Zajedničke izjave o obljetnici, kojom su vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić i mitropolit dabrobosanski Hrizostom izrazili zahvalnost za priliku da suvremeni naraštaj obilježi ovaj veliki jubilej te potaknuli nastavak dijaloga između Katoličke i Pravoslavne Crkve.

U Zajedničkoj izjavi dvojica crkvenih poglavara istaknula su da su svi današnji kršćani baštinici koncila koji je utvrdio temeljno kršćansko vjerovanje u božanstvo Isusa Krista te pozvali na obnovu jedinstva i suradnje među Crkvama.

U uvodnom dijelu simpozija dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta, izv. prof. dr. sc. Mario Bernadić, naglasio je važnost zajedničke inicijative dvaju teoloških fakulteta te istaknuo da se akademska suradnja pretvara u konkretnu duhovnu povezanost. Mitropolit Hrizostom upozorio je na suvremene pokušaje osporavanja božanskog identiteta Krista u europskom kontekstu, dok je nadbiskup Vukšić poručio da Niceja i danas ostaje poziv na vidljivo jedinstvo kršćana i zajedničko svjedočenje vjere.

Tijekom prvoga dana održana su tri predavanja koja su obradila povijesni i teološki kontekst Nicejskog koncila. Prof. dr. sc. Milenko Krešić prikazao je nastanak arijanske kontroverze i ulogu cara Konstantina u sazivanju koncila, dok je izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kalem govorio o razvoju dogme u svjetlu nicejskih odluka, naglašavajući da se dogmatski izrazi razvijaju iz postojećeg sadržaja vjere. Izv. prof. dr. sc. Anto Barišić izložio je kako je filozofsko pojmovlje, osobito pojam homoousios, ušlo u crkveni jezik i oblikovalo teološku terminologiju koja se zadržala do danas.

Drugog dana simpozija niz predavanja bio je posvećen teološkim i ekumenskim aspektima nicejskog nasljeđa. Izv. prof. dr. sc. Josip Knežević analizirao je pojam homoousios kao izvor podjela, ali i model jedinstva, dok je asistent Mihajlo Orović s Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu prikazao Nicejski sabor kao povijesni primjer sabornosti i uzor za suvremenu ekumensku suradnju.

O liturgijskom značenju Pashe u svjetlu odluka Nicejskog sabora govorio je izv. prof. dr. sc. Nenad Tupeša iz Foče, naglasivši da je zajedničko slavljenje Uskrsa izraz jedinstva vjere, a ne samo kalendarsko pitanje. Izv. prof. dr. sc. Edvard Punda iz Splita predstavio je trajno značenje Niceje za kršćansku teologiju i kerygmu, dok je doc. dr. sc. Zdenko Ilić iz Đakova analizirao kanone koncila i njihov utjecaj na kasniji razvoj crkvenog prava u Zapadnoj Crkvi.

Sudionici su se složili da Nicejski koncil, kao prvi ekumenski sabor i danas predstavlja temelj kršćanske teološke misli, ali i nadahnuće za dijalog između Crkava. Kroz rasprave i otvorene razgovore istaknuto je da jedinstvo u vjeri i slavljenju ostaje središnja zadaća teologije i crkvenog života.

Završni dio simpozija obilježen je zahvalama organizatora i prigodnim druženjem sudionika u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Simpozij je potvrdio važnost akademske i crkvene suradnje između katoličkih i pravoslavnih teoloških institucija te ukazao na aktualnost nicejskog nasljeđa kao zajedničkog temelja kršćanske vjere i dijaloga u današnjem vremenu.