U koncelebraciji su bili domaći župnik fra Josip Čibarić, dekan vlč. Vinko Tomić i nekoliko svećenika podrijetlom iz Janjeva.

U propovijedi biskup Štefković je istaknuo da je sv. Nikola stoljetni nebeski zaštitnik Janjeva te je duboko upisan u povijest te župne zajednice, janjevačke obitelji, njihovu vjeru i identitet.

„Kad spomenemo sv. Nikolu spontano se nameće misao o dobrotvornosti, ne samo kao lijepoj gesti, nego kao načinu života. On nije tek povremeno pomagao siromašnima, njegov najveći dar je pripao samome Bogu, sav je svoj život darovao Kristu. Dobročinstva sv. Nikole plod su tog predanja Bogu, a ne tek pukog suosjećanja“, istaknuo je biskup.

„Dobrotu nije očitovao samo darovima, koje je potajno ostavljao potrebitima, nego ponajviše plemenitim srcem u kojem je ponajprije bilo mjesto za Boga, pa se zato nije zatvaralo ni pred tuđom nevoljom. Zar upravo ta osobina ne krasi tolike Kristove vjernike i danas, ne samo one koji su svoj život posvetili duhovom pozivu, nego i tolike vjernike laike – neka mi bude dozvoljeno reći – tolike Janjevce? Ne kaže se bez razloga „s kim si, takav si“. Ako smo uz sv. Nikolu, ako mu se utječemo u molitvama, onda je razumljivo da ga slijedimo i djelima“, naglasio je propovjednik.

„U odlomku iz Knjige proroka Izaije čuli smo obećanje: ‘Puče sionski koji prebivaš u Jeruzalemu, više ne plači. Čim [Gospodin] začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te. Hranit će vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje /…/ oči će ti gledat Učitelja tvoga. I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: To je put, njime idite’.“ (Iz 30,19-21) Istina, Bog nikada ne obećava život bez poteškoća i križeva, ali obećava i svoju blizinu te pokazuje put. Sveti Nikola nam je i u tomu veliki primjer. On je ustrajao u životnim nedaćama, upravo zato jer je živio u Božjoj blizini te je i drugima svesrdno pomagao da i oni nadvladaju životne nevolje i ostanu vjerni Bogu. Koliko puta smo to i sami iskusili? Kako je utješno kad usred poteškoća uspijemo ostati smireni, ne vrijeđamo bližnje, ne uzvraćamo istom mjerom te se – kad sve prođe – u našem srcu razlije radost jer smo uspjeli ostati s Gospodinom na putu“, rekao je.

„Prema Zlatnoj legendi, izbor sv. Nikole za biskupa bio je pravi Božji znak, tijekom njegova hodočašća u Svetu Zemlju. Budući da je biskup Mire umro, biskupi su se okupili da toj Crkvi dodijele novog biskupa. Jedan je biskup među njima uživao veliki autoritet, te ih je sve potaknuo da mole i poste. U noći je čuo glas koji mu je rekao da ujutro pazi na crkvena vrata i onoga koji prvi dođe u crkvu, a zove se Nikola, treba zarediti za biskupa. Svi su oni ostali u molitvi, a vrata crkve su ostavili otvorena i strpljivo čekali hoće li se pojaviti čovjek po imenu Nikola. Ujutro, kad je stupio u crkvu, biskup koji je predvodio molitvu upitao ga je za ime. Saznavši kako se zove, rekao mu je: ‘Nikola, slugo i prijatelju Božji, ti ćeš zbog svoje svetosti biti biskup ovoga mjesta’. Ubrzo nakon toga je zaređen za biskupa Mire. Zanimljivo je kako Bog ne gleda ljudskim očima, ne traži glasne i moćne, nego one koji mu se stave na raspolaganje. To je važna poruka i nama danas: nije presudno koliko imamo, što posjedujemo, koliko smo uspješni, nego jesmo li Bogu na raspolaganju i spremni vršiti Njegovu volju“, naglasio je mons. Štefković.

Biskup je podsjetio i kako je sv. Nikola, po svemu sudeći, 325. godine sudjelovao na Nicejskom saboru čija se 1700. obljetnicu slavi ove godine. „Na njemu je Crkva ispovjedila jednu od najvažnijih istina vjere: Isus Krist jest istobitan s Ocem – pravi Bog od pravoga Boga. Zašto je to važno kad govorimo o dobroti sv. Nikole?“, upitao je biskup i nastavio: „Kršćanska dobrota je puno više od humanosti, ona izvire iz vjere u Isusa Krista, iz vjere da je sam Bog postao čovjekom i darovao se za nas. Nošen tom vjerom, sveti je Nikola u svakome potrebitom gledao lice tog i takvog Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka.“

Obraćajući se vjernicima podrijetlom iz Janjeva, zrenjaninski biskup je istaknuo kako oni jako dobro znaju što znači kroz povijest sačuvati živu vjeru, često kroz nevolje, neizvjesnost pa i selidbe. „Vi niste samo štovali sv. Nikolu, nego ste s njim i živjeli. Njegov moćni zagovor bio je uz vas i u teškim vremenima. Zato on danas poručuje i vama i svima nama, da se ne umorimo činiti dobro, živjeti čestito, pa čak i podnositi nevolje jer kako je rekao prorok Izaija: ‘To je put, njime idite’“. Na kraju propovijedi potaknuo je vjernike na molitvu Gospodinu kako bi znali darivati bez zadrške, služiti bez računice i ljubiti bez uvjeta.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti pjevački zbor Janjevo iz Zagreba pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić, koji nastavlja tradiciju janjevačkog župnog zbora sv. Cecilije osnovanog 1898. godine.

Na kraju misnoga slavlja janjevačka zajednica darovala je biskupu Štefkoviću reljef s likom sv. Nikole. Misi su nazočili brojni štovatelji, a osobito vjernici podrijetlom iz Janjeva.