Na početku susreta je ravnateljice Caritasa Požeške biskupije Katarina Paulić pozdravila sve okupljene i predstavila im program susreta. Potom je upravitelj Župe bl. Ivana Merza u Slatini Tomislav Varela održao prigodno razmatranje u kojem je okupljenima poručio da su, unatoč teretima bolesti, invaliditeta ili svakodnevnih borbi, dragocjeni dar Crkvi i živa slika Božje ljubavi. Podsjetio je kako je, tijekom povijesti, Crkva nerijetko marginalizirala osobe koje nose križ patnje, istaknuvši da ih Bog nikada ne ostavlja po strani. Pozivajući se na riječi iz Knjige Postanka, istaknuo je Hagarine riječi: „Ti si Bog koji me vidi“, naglasivši da Bog vidi svaku ranu, borbu i umor čovjeka, ne okrećući se ni od jedne ljudske slabosti.

Rekao je kako je Isusov dolazak u svijet donio preokret u razumijevanju patnje, pretvorivši je iz znaka prokletstva u mogućnost blagoslova. „Isus nikada nije dijelio ljude na zdrave i bolesne, važne i manje važne“, rekao je, podsjećajući na evanđeoske prizore u kojima Krist prilazi slijepima, hromima, gubavima i svima koje je društvo odbacilo. Upravo u njima, poručio je, Crkva prepoznaje učitelje poniznosti, strpljivosti i vjere, jer oni svojim tihim svjedočenjem pokazuju što znači sjediniti vlastiti križ s Kristovim.

„Možda vas društvo ne primjećuje, ali u središtu ste Isusova srca“, naglasio je, zahvalivši okupljenima na hrabrosti i na „školi poniznosti“ koju pružaju zajednici. Istaknuo je da Bog nikada ne traži da čovjek sam nosi križ, te podsjetio na Isusove riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“

Na kraju je pozvao vjernike da dane priprave iskoriste za molitvu, otvarajući svoje slabosti Bogu koji dolazi. Potaknuo ih je da u svoje živote pozovu Krista kao svjetlo koje razgoni tamu, kao snagu u nemoći i kao mir u tjeskobi. Na kraju je uputio poruku okupljenima, za koju je rekao da želi da ju ponesu sa sobom: „Bog nas vidi, u srcu smo njegove ljubavi, s nama je u svakom križu, a advent je vrijeme kada On osobito dolazi k nama – bez preskakanja i bez zaborava.“

Uslijedilo je pokorničko bogoslužje i prilika za sakrament pomirenja, a među ispovjednicima je bio i povjerenik Varaždinske biskupije za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, koji je gluhe i nagluhe osobe ispovijedao na znakovnom jeziku.

Središte susreta bilo je euharistijsko slavlje koje je u Katedrali predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Na početku mise je poručio okupljenima da je došašće vrijeme pripreme za Božić i vrijeme u kojemu se vjernici još više okupljaju oko Gospodina Isusa Krista. Istaknuo je da prosinac posebno potiče na promišljanje o Božjoj blizini, pri čemu je poručio da se ne može imati osjećaja za Božić, a nemati osjećaja prema svakoj osobi, neovisno o zdravstvenom stanju ili invaliditetu. Naglasio je da Krist dolazi svima pozvavši okupljene da tu ljubav konkretno posvjedoče.

U homiliji je biskup protumačio liturgijska čitanja polazeći od proroka Izaije, koji opisuje kako izraelski narod odbacuje Boga. Upozorio je da odbacivanje Boga u životu ima svoje posljedice, što se i ostvarilo u povijesti izraelskog naroda. „Paziti na Božju riječ, paziti na Božje zapovijedi znači imati ljubav prema životu, prema svakom ljudskom biću“, poručio je te to povezao s Isusovim riječima, ističući da Krist jasno poručuje kako je „svako ljudsko biće važno“.

Podsjetio je da odbačenost Božjih glasnika nije samo povijesni događaj iz vremena Izaije, već se ponavlja i u Novom zavjetu. „Židovi su odbacili Ivana Krstitelja i njega su pogubili. Poslije će i Isusa odbaciti“, istaknuo je dodavši da, unatoč tome, ostaje trajno prisutna Kristova ljubav te završna poruka naviještenog evanđeoskog ulomka: „Mudrost Božja opravdala se djelima svojim.“ Biskup je pojasnio da su ta djela vidljiva u proročkim osobama poput Izaije, Ivana Krstitelja, a na najsavršeniji način u samom Isusu Kristu.

Obraćajući se osobama s invaliditetom, biskup je rekao: „Dok vam na ovaj način nudimo svoju blizinu, želimo poručiti da nas obogaćujete i uvodite svojim životom u otajstvo Božje mudrosti, Božje blizine i zajedništva.“ Istaknuo je da se Isus osobito susretao s osobama s invaliditetom te da je upravo njegov pristup temelj djelovanja Crkve prema svakom čovjeku. „U Isusovom rođenju Bog nam nudi svoju blizinu, svoju snagu“, poručio je, dodajući da se Božja očinska ljubav treba širiti prema svakoj osobi, bez obzira na poteškoće, bez obzira na grijeh, bez obzira na životnu dob.

Naglasio je da svaka osoba ima neprocjenjivo dostojanstvo svojim začećem, rođenjem i životom. Pozvao je vjernike da se zauzimaju za svetost svakog života, upozorivši na riječi pape Franje o kulturi odbacivanja i kulturi smrti. Dodao je da se Crkva i društvo trebaju suprotstaviti takvim tendencijama svjedočenjem da je svaki život dragocjen, neprocjenjiv i svet. Zahvalio je obiteljima, udrugama, Caritasu i župnim zajednicama „kojima je stalo do života koji Bog daje“ te koje svojim djelovanjem otkrivaju i promiču djela Božje mudrosti.

Govoreći o pripravi za Božić, biskup je poželio okupljenima da ih Božja ljubav po misnom slavlju ojača, udijeli snagu i ispuni nadom dok idu prema svetkovini Kristova rođenja. Pozvao je vjernike da budu svjesni kako je Bog velik, svet i blizak te „želi biti dio naše blizine“, potaknuvši ih da njihova srca budu znak Božje dobrote prema svakoj osobi.

Nakon popričesne molitve, biskup Ivo je zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji adventske duhovne obnove pozvavši okupljene da mole Marijin zagovor da ona prati njihove živote i obiteljske stvarnosti.

Susret je nakon mise zaključen zajedničkim druženjem u sportskoj dvorani Katoličke osnovne škole u Požegi.