Koncelebrirao je domaći župnik Ilija Piličić, a misi su nazočili potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva Branko Bačić, predstavnici Ministarstva kulture, Sisačko-moslavačke županije i Općine Lekenik, članovi obitelji pokojnog Stanka Zeca te brojni župljani.

U homiliji se biskup prisjetio tragičnog dana kada se i sam našao u epicentru potresa u Petrinji, a nekoliko trenutaka prije bio je upravo u crkvi u Žažini koja se kasnije srušila. Posebno se osvrnuo na pogibiju Stanka Zeca, orguljaša ove župe, prisjetivši se i njegova sprovoda. U tom je kontekstu prenio i misao pokojnikova župnika Ilije, koja je, kako je rekao, mnogima ostala u pamćenju: „Možda će neki reći da se u krivo vrijeme našao na krivom mjestu, no župnik je posvjedočio suprotno – da je Stanko bio uvijek čovjek u pravom trenutku na pravom mjestu, vjernik koji je u času kušnje dao svoj život.“

Biskup se spomenuo poginulih u Majskih Poljanama i trinaestogodišnje Laure Cvijić, najmlađe žrtve potresa, istaknuvši kako je slika stradanja, ali i preživljavanja, slika cijele zajednice: uz poginule ostali su oni koji su preživjeli, pozvani na molitvu i sjećanje, ali i na međusobnu pomoć.

Posebno je zahvalio za val solidarnosti koji se nakon potresa razlio Banovinom, nazvavši ga očitovanjem velike ljubavi. Istaknuo je i golem angažman Caritasa, osobito u prvim mjesecima 2021., kada su stizali šleperi pomoći ne samo iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nego i iz inozemstva. Ujedno je podsjetio da su, uz Caritas i brojne volontere, ključnu ulogu u zbrinjavanju i obnovi imale državne institucije, koje su preko svojih ministarstava pružale najvažniju pomoć, osobito u nastojanju da se ljude što prije smjesti i osigura ono nužno za život.

Govoreći o obnovi, biskup se osvrnuo i na stradanje sakralnih objekata, istaknuvši da je u potresu oštećeno 28 župnih crkava. Zahvalio je ministru Bačiću i ministrici Nini Obuljen Koržinek te predstavnicima Ministarstva kulture, rekavši da je prepoznata potreba da se, uz obnovu javnih zgrada, škola, bolnica, kuća i novih stambenih zgrada, sustavno obnovi i sakralna baština.

Govorio je i o demografskom i gospodarskom oporavku Banovine, ocijenivši da je taj kraj dugo bio zanemaren i osiromašen, uz zatvaranje tvrtki i iseljavanje, te da je potres – koliko god tragičan – otvorio prostor snažnijim ulaganjima koja bi trebala donijeti dugoročnu promjenu.

Na kraju je poručio da obnova ne smije ostati samo materijalna: „Sve ćemo mi to obnoviti. Sve će te zgrade biti u funkciji, ali tko će dušu obnoviti?“ Dodao je da su „potres i iskustva nakon njega pokazali koliko je čovjek prolazan te da nas takvi događaji ‘kušaju’ da se prisjetimo što je doista važno: ljubav i briga jednih za druge.“ Pozvao je na očuvanje zajedništva i trajnu zahvalnost za dobro koje se očitovalo nakon potresa. „Bila je to stvarno velika simfonija ljubavi, pomaganja i brige. Zahvalimo Bogu na tome i molimo se da se to i dalje nastavi“, zaključio je.

Uoči mise, ispred župne crkve sv. Nikole i Vida održana je komemoracija za žrtve potresa, tijekom koje su zapaljene svijeće i položeni vijenci. Nakon misnog slavlja biskup je, u pratnji ministra Bačića i gostiju, obišao župnu crkvu – jedan od simbola stradanja u potresu – na kojoj su radovi obnove u završnoj fazi.