Na početku slavlja okupljene je pozdravio bolnički dušobrižnik Josip Krpeljević, nakon čega se pozdravima pridružio i biskup. Istaknuo je kako je misa počela pjesmom u čast Gospe Lurdske, koja vjernike „usmjerava na Lurd, na mjesto gdje se Gospa ukazivala 1858. djevojčici Bernardici, a poslije tisućama ljudi“.

Govoreći o značenju toga mjesta, istaknuo je kako ono okuplja hodočasnike, osobito bolesnike i patnike te sve koji ondje traže Gospinu „pomoć, utjehu i snagu vjere od Boga za svoju patnju, za svoj život, vjeru, članove obitelji i mnoge potrebe“.

Dodao je da su se i sudionici ovog misnog slavlja okupili s istom nakanom, obilježavajući Svjetski dan bolesnika te moleći osobito za patnike i bolesnike te bolnice, za sve koji trpe diljem svijeta, za liječnike i medicinsko osoblje koji se trude ublažiti ljudsku patnju i bol. Pozvao je na molitvu i povjerenje u Gospu, istaknuvši potrebu za snagom i milošću da ljubav koju pružaju bude osnažena u Bogu.

U homiliji je biskup povezao naviještenu Božju riječ s konkretnom stvarnošću bolnice. „Riječ Božja nam govori u našim stvarnostima, prosvjetljuje nas, pomaže da shvatimo veličinu svoga života, veličinu drugih života i veličinu Boga“, rekao je. Osvrnuo se na proroka Izaiju koji Boga prikazuje poput majke koja brine za svoju djecu, koja tješi, hrani i bdije nad ljudskim životom.

Govoreći o pročitanom evanđeoskom odlomku koji opisuje Mariju pod križem, istaknuo je da pod križem nije umrla, „ali je, možemo reći, njezina duša bila je razapeta“. U tom je kontekstu zahvalio zdravstvenim djelatnicima na njihovoj službi dodavši da Bog po njima ostvaruje djelo svoje ljubavi u životu bolesnika i obitelji koje su obilježene teškim križevima, patnjama i umiranjem.

Podsjetio je da svoju ljubav, služenje i žrtvu koju čine promatraju u svjetlu Isusovih riječi: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“, istaknuvši da je njihovo služenje ujedno služenje i darivanje Bogu.

Pozvao je okupljene da u svom pozivu i služenju u obitelji, a osobito u bolničkom okruženju, crpe snagu iz Kristove ljubavi.

Na kraju mise biskup je zahvalio zdravstvenim djelatnicima za sve što čine istaknuvši vrijednost i veličinu tihe pa i šutljive prisutnosti uz bolesnike i dodao kako „Bog govori i kad šuti“ te je potaknuo okupljene da i oni svoje osobne, bračne, obiteljske, radne nemoći i poteškoće predaju Bogu.